Hrana u umjetnosti nije neuobičajen fenomen. Eat works predstavlja umjetnost hrane, umjetničke radove koji se temelje na prikazivanju uzimanja hrane ili pak prikazivanju i izlaganju hrane kao umjetničkog objekta, a hrana je korištena u funkciji stimulacije oralnog erotizma i kanibalizma (nadrealizam) ili kao simbol potrošačkog društva (pop art). Gozba Ljiljane Mihaljević predstavlja nešto od svega toga.
Bogato postavljen "švedski" stol, puno je viši od svoje uobičajene visine. Ta mrtva priroda u formi instalacije kao da predstavlja uobičajeni domjenak na otvorenju izložbe, koji, međutim nije posve dostupan, a traži interakciju posjetitelja, stvarajući happening – prostorno vremenski događaj, u kojem sudjeluje publika, djelomično provodeći zamišljeni scenarij, te istovremeno ostvarujući slučajne, nerežirane i spontane situacije. Osim toga autorica se ovdje ironijski odnosi prema umjetničkim institucijama, uvriježenom načinu ophođenja i ponašanja, sustavu umjetnosti kao i mreži odnosa na umjetničkoj sceni. Gozba predstavlja pokušaj da ukaže na simptom koji provocira sudionike, kao i na specifične, neočekivane i nekontrolirane životne situacije i oblike ponašanja. Gozba kao happening proširuje zamisli ready madea i instalacije na cjelokupnost ponašanja umjetnika i publike, odnosno proširenjem i prenošenjem zamisli kolaža i asemblaža s razine slike i objekta na razinu prostorno vremenskog događaja. Ovdje se kolažira životna aktivnost umjetnika i publike. A istovremeno se njihovo svakodnevno ponašanje, svjetonazor i vrijednosti unose u umjetnički događaj kao ready made.
Ljiljana svoj, kako ga naziva "duhovito – ironični rebus" u vidu švedskog stola tretira kao mali psihosocijalni eksperiment koji testira snalaženje pojedinca (posjetitelja izložbe) u svladavanju prepreka (visina stola) da bi došao do cilja (hrana i piće), predstavlja otvoren prostor transfiguracije, igre i razmjene značenja između djela, sudionika i gledatelja."
Ljilana Mihaljević /foto Sitar/
"…u suvremenom društvu svakodnevno nam se pruža velik broj mogućnosti i prilika da iskoristimo beskrajne ponude koje se prostiru pred nama – taj raskošni stol je svima ponuđen, ali samo najspretniji, najsnalažljiviji mogu se domoći njegova sadržaja. Svi imamo tu privilegiju uvida u njegovu ponudu, ali ironijom sudbine, mnogi i uz tu ponudu ostanu gladni, jer, kao što znamo, stol je prilično visok, gotovo nedohvatan. Možda se zbog ponosa ili stida ne usudimo popeti na ponuđen stolac da bismo došli do hrane, možda nemamo dovoljno blisku osobu kraj sebe koja bi ispreplela ruke u "lopovske ljestve" te nam tako pomogla uspeti se do stola. U svakom slučaju razlozi zašto neki ostaju gladni a drugi jedu do mile volje – različiti su koliko su različiti i ljudi."
Ljiljana Mihaljević, izjava o radu
Akademija-Art.hr
.JPG&url=https://akademija-art.hr/2020/01/04/ljiljana-mihaljevi-gozba/&description=Ljiljana%20Mihaljević:%20Gozba){kind=link}