Iz Hrvatskog društva pisaca stigla je tužna vijest: u petak, 8. svibnja 2015. godine preminuo je uvaženi član HDP-a Krunoslav Pranjić. Iz HDP-a poručuju kako će ga zadržati u trajnom sjećanju “kao vrsnog pisca, profesora i plemenitog čovjeka.” U spomen na uglednog člana akademske zajednice donosimo biobibliografiju preminuloga pisca i profesora
PRANJIĆ, Krunoslav, filolog i stilističar (Zenica, 7. I. 1931). Gimnaziju pohađao u Zenici. Diplomirao je 1954. jugoslavistiku na Filozofskom fakultetu u Zagrebu, gdje je 1967. doktorirao radom Jezik i stil Matoševe pripovjedačke proze. Od 1956. radio je na Filozofskom fakultetu u Zagrebu kao asistent, zatim docent, te izvanredni i od 1982. redoviti profesor. Osnovao je Katedru za stilistiku i bio njezin predstojnik do 2001, kada je umirovljen kao professor emeritus. Predavao je hrv. jezik i književnost na Kalifornijskom sveučilištu u Berkeleyju (1968–69), te na Sveučilištu u Amsterdamu (1976–77. i 1992–93). Član je uredništva časopisa Umjetnost riječi.
Pisao je o općim pitanjima jezika i stila te hrvatskoga književnog jezika, no ponajviše je objavljivao stilističke analize. U prvim analizama uglavnom poetskih tekstova pokazuje se kao majstor detalja: iščitava stilske vrijednosti primjerice iz samoga mjesta enklitike, koje bitno utječe na ritam iskaza; iz jednosložnog ili dvosložnog izgovora dugog refleksa jata, jer se tako mijenja visinski sastav glasova i potiče djelovanje sinestezije; ili iz promjene tona na jednoj riječi, jer se tako može promijeniti i sadržaj cijele pjesme. Posebnu vrijednost imaju fonostilistički radovi, u kojima pokazuje veze između stilskih postupaka i njihovih govornih ostvarenja, npr. tehniku pauze kao stilski postupak, ozvučenje kao interpretaciju i sl. U kasnijim radovima ne bavi se samo postupcima poput ritmizacije, naddeterminacije, slobodnoga neupravnoga govora ili ograđivanja, već i takvim postupcima gdje je sam sadržaj stilski relevantan postupak, poput npr. kolizije vrijednosti ili historijske skepse. Smatra da između stilskih mikropostupaka i makropostupaka nema razlike jer se u svakom postupku odražava čitav kontekst. Iz stila iščitava osobu, iz pojedinosti dolazi do univerzalnoga, iz mikroanalize do makrotema, koje se, jednom prepoznate na odsječku teksta, daju ovjeriti u sveukupnom radu autora. Njegovo pisanje karakterizira i osobni stil u kojemu su česte igre riječima, razgovorni frazemi, neologizmi, urbani i ruralni izrazi i leksički rariteti, pa ti radovi imaju posebno mjesto u suvremenoj hrv. tekstualnosti. Najviše se bavio tekstovima A. G. Matoša, M. Krleže i I. Andrića, a zatim I. G. Kovačića, G. Martića, D. Cesarića, A. B. Šimića, I. Frangeša, I. Slamniga, A. Flakera, Homera, P. Petrovića Njegoša, Lj. Jonkea, V. Primorca, bosanskih franjevaca. Odabir tekstova odaje i glavne motive ili teme: antimarcijalnost, urbanost, spiritualnost, civiliziranost. Prevodio je s ruskoga A. P. Čehova (Humoreske, Novele, 1959) i L. N. Tolstoja (Ana Karenjina, 1961), s francuskoga A. Finkielkrauta (Poraz mišljenja, 1992) te s J. Brnčić A. Chouraquija (Deset zapovijedi danas, 2005). U suradnji s A. Flakerom uredio je knjige Hrvatska književnost prema evropskim književnostima: od narodnog preporoda k našim danima (1970), Prinosi proučavanju hrvatske književnosti (Croatica, 1972, 3) i Hrvatska književnost u evropskom kontekstu (1978).
DJELA: Jezik i književno djelo, Zagreb 1968; Jezik i stil Matoševe pripovjedačke proze, Zagreb 1972; Jezikom i stilom kroza književnost, Zagreb 1986; Iz-Bo-sne k Europi, Zagreb 1998; O Krležinu stilu & koje o čem još, Zagreb 2002.
LIT.: M. Grčić, Od jezika do umjetnine Krunoslava Pranjića, 15 dana, 1969, 15–18; I. Mandić, Fanatično dubljenje u jeziku, Vjesnik, 23. IX. 1989; Z. Kravar, Zorna nastava, Republika, 1999, 5–6; K. Bagić, Jedan akademski curriculum, u knj. Važno je imati stila (zbornik), Zagreb 2002; J. Silić, Funkcionalna stilistika u kontekstu Pranjićeve stilistike, ibid.; C. Milanja, Pranjićeve nelingvističke teme, ibid.; D. Marinković, Pranjićevo čitanje Andrića, ibid.; B. Vuletić, Anđeoska i magareća stilistika, Književna republika, 2003, 5–6.
foto gewi.uni-graz.at
