Dimitrije Popović: Judita

Kako se određeni motiv ne može iscrpsti jednim ciklusom radova ili kako uvijek predstavlja izazov za umjetnika tako je motiv Judite nakon toliko godina ponovo probudio moj interes. Prvi ciklus crteža inspiriran starozavjetnom heroinom nastao je početkom 80-tih godina prošlog stoljeća i objavljen je sa studijom Tonka Marojevića u knjizi: "Dimitrije – Judita" (Grafički zavod Hrvatske, Zagreb, Umjetnički muzej Crne Gore, Cetinje, 1986). Ovaj se put ne radi o crtežima nego o fotografijama. Dva su razloga zašto sam se odlučio za ovaj medij. Prvi je potreba da se starozavjetni motiv aktualizira na drugačiji način nego što je to bilo u radovima spomenutog ciklusa. Ta se aktualizacija ogleda u onoj mjeri u kojoj se slikom živog modela jedne suvremene žene (psihologinje Petre Vrkljan) prezentira lik lijepe udovice iz Betulije.

Univerzalno značenje karaktera biblijske heroine jest nešto što se u stanovitom obliku projicira i odnosi također i na prirodu moderne žene.

Drugi je razlog što sam se ponovno vratio ovom motivu jest taj što mi je medij fotografije pružio nove kvalitativne mogućnosti izražavanja. Međutim, moram napomenuti kako ja ne tretiram fotografiju kao fotograf, nego kao slikar. Kompoziciju motiva aranžiram tako da zadovoljava sve moje likovne, odnosno formalno-estetske zahtjeve. Zatim, na fotografijama interveniram akvarelom, temperom, akrilikom i olovkom. Na taj se način u fiksiranu scenu, odnosno prizor kojeg je kamera "objektivno" registrirala unose pikturalne vrijednosti i tim se postupkom ostvaruje jedinstvo dva medija – fotografije i slikarstva.

Slikanje monokromnih površina pozadine koje su usuglašene sa kolorističkim kvalitetama što ih je zabilježio fotografski aparat u funkciji su isticanja formalnih vrijednosti tijela, izražajnosti pokreta, ljepote oblika i finoće puti, odnosno izraza lica. Oslikavanje nabora tkanina, draperija, sa mrljama krvi unosi živost i podiže stupanj uvjerljivosti. Tako se kroz dva medija stvara veća vizualna atraktivnost motiva, a time se i promatrača brže uvlači u polje simboličkih značenja što čine bogatstvo ovoga motiva. U ikonografskom smislu, za razliku od starog ciklusa Judita, u novim se radovima heroina pojavljuje s mačem. To oružje u novim kompozicijama ima važnu ulogu u formalno-estetskom i simbolikom smislu i utječe na Juditin karakter. U novom ciklusu oslikanih fotografija Judita nije tragična junakinja, žrtva pothvata kojeg je sama smislila i izvela. Ona je heroina svjesna svoje superiornosti, premda se na nekim fotografijama osjeća ljubavna sjeta pobjednice. Pokretima ili stavovima, mirnim ili agresivnim izražava se nadmoć Juditinog bića. Holofernovu odrubljenu glavu oblikovao sam u glini. Boja zemljanog lica mrtve materije stvara fini kontrast sa nježnom puti mladog ženskog tijela.

Ciklus Judita ostvaren u dvije različito koncipirane cjeline, u crtežima i oslikanim fotografijama, povezuje nerazmrsiva mreža ispletena od privlačnosti erosa i odbojnosti tanatosa. I Judita i Holoferno, krvnik i žrtva, ovjenčani su fatalnim vijencima sladostrašća erosa i smrti.

Dimitrije Popović

Akademija-Art.hr