Danijel Jaman je većim dijelom u makrokozmosu nadrealizma, međutim njegovim se slikama istovremeno provlači fina revizija kroz protureformacijski filter Freudovih spoznaja, proisteklih iz njegova proučavanjem potisnutoga dijela ljudske svijesti. On nadrealistički vizualni instrumentarij upotrebljava kao «kontrolu vlastite podsvijesti „Slikar se tako, slijedeći Freuda, udaljava od osnovnog društvenog cilja nadrealizma, prihvaćajući međutim nadrealistički instrumentarij te posežući za «osjetilnim dojmovima, automatskim, često apsurdnim slikama kojima prekidaju jezično uvriježene veze između svijesti i stvarnosti.“
Fortuna
U svemu tome Jaman se ne udaljava od osnovne nadrealističke ortodoksije koja glasi: da bi stvarnost nestvarnoga bila istaknuta i da bi predstava, sazdana od realija, očuvala duh iracionalnoga mora se njenom slikanju pristupiti racionalno.
On pokušava kontrolirati slučaj, ali, kao i mnogi drugi prije njega, ne i konačni duhovni rezultat svojih vizualizacija.
Korida
Ova njegova revizija je logična, naime, svatko vidi stvari na svoj način pa i tako i Jaman. Kada je odlučio doživjeti nadrealizam svojim spoznajnim, samo njemu primjerenim razmišljanjem, to likovno usmjerenje već je bilo opće mjesto naše duhovnosti. Njegov pristup je rasterećen konteksta aktualnosti kojima se nadrealizam, u svoje vrijeme, prkosno nametao kao radikalna opozicija ustaljenim građanskim vrijednostima.
Marko Polo
Ovo Jamanovo slikarstvo, uza svu narativnu blagoglagoljivost, ostavlja mnogo toga u slutnji; ostavlja gledatelju da sudjeluje u proširenju i produbljenju onoga što njegove slike pred nama nude. Ta slutnja je, usput rečeno, i džep u kojoj se ugodno osjećaju rogovi Jamanove persiflaže.
U naraciji, slikar koristi beskrajnu slobodu asocijacija. Jamanove metafore su manje bučne od onih s kojima su se izražavali neki njegovi daleki uzori. Ipak, kao i u ono vrijeme, komunikacija na ovim platnima se uspostavlja(poslužimo se književnom leksikom) tek na nivou rečenice; premda je slikarevom i našem vremenu interesantnija individualna kakvoća same riječi.
Metamorfoza
Percepcija gledatelja se mora stručno i spretno provlačiti kroz gužvu kompleksne priče pa su ove vizualizacije prije svega za one strpljivije. Komodniji gledatelji, s prešutnom privolom slikara, skreću stranputicom, u svoj konstrukt ovih slika.
Očito, u doživljavanju ove likovnosti, gledatelj se može opredijeliti za libertinsku slobodu suradnje, ili se pak držati obvezujuće, od slikara posložene matrice.
Serenada
Sve njegove zamisli su vrlo zahtjevni projekti, koje on rafinirano realizira. Apsolviravši čitavu slikarevu svjesnost, te pošto se tako provedena i pokrštena vizija udomaći u nesvjesno, ona postaje spremna za gledatelja.
Ta njegova potreba za spekulativnim vodi ga ka čuđenju, primjerenom svijetu djetinjstva. To je slikarev dar, lijek za one kojima je životna zbilja već potkresala zanos; tresnuvši, barem jednom, o pod Ikara u nama.
Andro Filipić
Smfonija
Danijel Jaman roðen je u 1975. godine u Splitu. Svoj odnos prema umjetnosti razvijao je tijekom školovanja da bi 1998. godine diplomirao na Umjetnièkoj akademiji u Splitu u klasi prof. Gorkog Žuvele. Kao potporu svom radu tijekom studiranja primao je stipendiju od Grada Splita, te pri kraju studija dobio Dekanovu nagradu Umjetničke akademije. Dosada je izlagao na više grupnih i samostalnih izložbi iz kojih bi mogli izdvojiti: samostalnu izložbu sa kojom se predstavio se 1999. u Pinakoteci franjevačkog samostana Gospe od zdravlja, održanu pod pokroviteljstvom Poglavarstva grada Splita, samostalnu izložba slika u Pomorskom muzeju u Orebiću – (poluotok Pelješac) 2005. održanu pod pokroviteljstvom Poglavarstva grada Orebića i Turističke zajednice Orebić te samostalnu izložba slika održanu 2008. g. u Europskom domu u Zagrebu.
Sreserski Bounty
Akademija-Art.hr
