Uz svoju osjetljivost za socijalne sadržaje, te gradski milje uopće, Dabac u svojim radovima, neovisno o temi i podneblju, na veleban način afirmira ono fotografiji temeljno, imanentno: svjetlo. Posebno je u dubrovačkim motivima uočavao solarni intenzitet mjesta i koristio ga kao pogon za svoje virtuozne svjetlosne zahvate. Nerijetko, u poznatoj mu maniri, koristi spektakl niskog jutarnjeg sunca koje baca duge sjene ljudi i stvari na tlo, živahne arabeske u kadru slike. Nijedna figura s pripadajućom sjenom nije bespredmetna, bez značenja i uloge u gradnji kompozicije te istodobno atmosfere prizora, njegove sadržajne zaokruženosti: bilo da je riječ o živahnoj grupi žena ispod volta kod muzeja Rupe, kupačima na kamenu rive ili putnicima na mulu starog gradskog porta.
Dakako, uz ostale gradske slike, dječake koji pecaju na rivi, prizor s jutarnjeg Straduna, lik franjevca u klaustru samostana, gradsku tržnicu iz ptičje perspektive, rublje na tiramolu između kuća u gradskoj jezgri koje sjenom na podu kamene ulice odaje svoju cik-cak prostornu konstelaciju…. tu je i legendarni tramvaj čiji se ritam prozora i pregrada ‘rimuje’ s fasadom Hotela Imperial u pozadini.
Dabac je bio intenzivno vezan za Grad. Godine 1950. snima fotografije za programsku knjižicu prvih Dubrovačkih ljetnih igara, a 1954./55. njihov je službeni fotograf. Godine 1965. autor je većine fotografija objavljenih u monografiji Dubrovnik. Jedna od tih fotografija (te inačica još jedne) nalazi se i na ovoj izložbi, međutim, koliko je poznato, većina radova ovom se prilikom prvi put javno prezentira.
Iako zamišljena neovisno, izložba vremenski koincidira s Danima Arhiva Tošo Dabac (20.2.-23.3.2010.), manifestacije koja se održava u Zagrebu i uključuje bogat program izložbi, akcija, predavanja, radionica i tribina. U suradnji s Arhivom, odnosno s njegovom voditeljicom Marinom Benažić ostvarena je i ova izložba.
Tošo Dabac, jedan od najznačajnijih hrvatskih fotografa, rođen je 18. 05. 1907. godine u Novoj Rači kod Bjelovara. Prvi dodir s fotografijom imao je 1924. godine u Samoboru. Od 1927. do 1937. godine radio je za Fanamet film, a potom za zagrebačku podružnicu Metro Goldwyn Mayer kao prevoditelj i osoba zadužena za odnose s javnošću. Polaže majstorski ispit za fotografa, ženi se operetnom pjevačicom Julijom Grill i otvara svoj atelijer 1937. godine. Za novine Večer objavljuje reportažu, koja je dio čuvenog ciklusa isprva znanom kao Bijeda,a kasnije preimenovanog u Ljude s ulice, po kojima je i danas najpoznatiji široj javnosti.
Godine 1940. seli u atelijer u Ilici 17 koji šezdesetih godina postaje kultno sastajalište umjetnika i intelektualaca okupljenih oko grupe EXAT 51, Muzičkog bijenala i Novih tendencija. Na istoj adresi, u Arhivu Toše Dabca, danas se čuva njegova cjelokupna fotografska ostavština. Fotografira za reportaže i naslovne stranice ilustriranog lista Radio Zagreb (1940.) i Hrvatski Krugoval (1942.). Njegove fotografije objavljuju i mnogi inozemni časopisi (Die Galerie iz Beča, 1940., Fotografische Rundschau iz Berlina, 1941.)
Profesionalno se angažira za Narodnooslobodilački pokret 1943. Fotografski dokumentira poslijeratno razdoblje.
Kasnih četrdesetih i pedesetih godina snima prirodne ljepote i kulturne spomenike hrvatske obale, srednjovjekovnu skulpturu i freske, turistička središta. Godine 1950. snima dubrovačke ljetnikovce i kulturne spomenike, te radi fotografije za programsku knjižicu prvih Dubrovačkih ljetnih igara, na kojima će 1954. i 1955. godine biti službeni fotograf.
akademija-art.hr
