U Galeriji Vladimir Filakovac, 01. ožujka otvara se izložba akademske slikarice Nataše Ljubetić pod nazivom „Plehin put bb“. Izložba se može razgledati do 17. ožujka 2010.
Stvari sačuvane u nekom “stvarnjaku”, tom skromnom muzeju predmeta koje smo voljeli, talismani su sanjarije. Čim ih se evocira, već se zahvaljujući njihovom imenu, započinje sanjati neku veoma staru priču.
(Gaston Bachelard, Plamen voštanice, Zagreb, 1990., str. 131)
Ciklus slika Nataše Ljubetić pod nazivom Plehin put bb dokumentarna je rekonstrukcija fragmenata jednoga dijela vlastitoga života na način koji naglašava i sam čin nastanka djela. Izloženi su radovi jedna vrsta transpozicijske igre; prebacivanje opredmećenog sjećanja iz jednog medija u drugi – od stvarnog predmeta do fotografije istoga, te u konačnici do slike toga predmeta. Slojevitost sjećanja materijalizirana je slojevitošću same izvedbe; taloženosti sjećanja autorica se oslobađa postupno kroz sam stvaralački čin, pomno promišljen i minuciozno realiziran. Slikanje je u ovom slučaju poput katarze; pročišćenje od emocija koje više ne možemo nositi u sebi, a nismo ih htjeli tek tako pustiti. Potreba da se na svoj način pomiri s onim što je bilo, a čega više nema. S dimenzijom gubitka.
Mjesta sjećanja. Plehin put bb adresa je kuće Natašinoga djeda i bake u Sutivanu na Braču u kojoj je provela velik dio svoga djetinjstva. Otok sam po sebi pobuđuje predodžbu utočišta zgusnute, gotovo sakralne vrijednosti. U ovom slučaju taj svijet u malom, njezina otočna čarolija i utočište su nestali, sačuvavši se tek u tragovima unutar nečega što, u odnosu na ono prije, poprima bezbožnu estetiku profita. Sačuvali su se rijetki predmeti iz svakodnevnoga života; metalni kuhinjski lončići, zidna svjetiljka, podne pločice prekrivene laminatom, pokoja porculanska figurica i brojni gobleni, nekim čudom preživjeli na zidovima novokomponiranih soba u nekadašnjoj obiteljskoj kući. Većina ih se, međutim, baš kao i nekadašnji izgled interijera, sačuvala tek na fotografijama koje su Nataši poslužile kao polazište za ovaj ciklus.
Cijela je priča pokušaj rekonstrukcije prostora kojeg više nema djelićima sjećanja uklopljenim u slagalicu sastavljenu od ključnih predmeta i uzoraka koji pokreću kotačić sjećanja i autoricu vraćaju u prošlost. Blaga nostalgičnost prolaska vremena i promjena koje donosi. Slika kao ponovno oživljena poetika prostora koja je nestala.
Potrebno je osvrnuti se i na sam način izvedbe ovih djela koja potvrđuju bogatstvo mogućnosti slikarstva danas. Izloženim slikama interijera, naslikanih praznih okvira koji predstavljaju uokvirena sjećanja na interijere koji se nisu uspjeli sačuvati, a možda i transparentne bjeline koje svatko od nas ispisuje našavši se pred njima (vlastiti je odraz nemoguće izbjeći u staklu koje ih uokviruje!), kao i “memory slagalicama” koje čini 25 manjih slika čiji raspored, uostalom, može biti podložan promjeni, polazište je fotografija to jest crno-bijele fotokopije fotografija. One su prislonjene uz grafofoliju koju autorica prvo oslikava lazurnim namazima prigušenih tonova, koji put intervenirajući grebanjem ili oslikavajući foliju s obje strane, a zatim slikajući pojedine motive gustim nanosima boje ili pak ostavljajući neke dijelove folije prozirnima tako da se predmet nazire s fotografije. A preko svega, kao treći sloj postavlja grafofoliju na kojoj je minuciozno, rukom oslikana mreža koja priziva shemu koja se koristi kod izrade goblena, dajući tako svojim slikama onu patinu starine, neumitnosti prolaska vremena kojoj će jednom, kao i bakini gobleni svjedočiti. I ovi prizori, za autoricu iznimno važni u procesu nastajanja ciklusa, odlaze u staretinarnicu baš kao i imaginarni prizori i krajolici na goblenima koji su, bez ljudi kojima su nešto značili, postali tek puka dekoracija.
Rezultat je slikarstvo utišanih tonova, ujednačenoga kromatskog registra, kontrolirane, nimalo ekspresivne, individualne geste (autoričin je rukopis doista krajnje suzdržan), nastalo u međuprostoru osjećajnog pristupa i promišljene, racionalne izvedbe. Načinom slikanja postignuta je slojevitost prisutna i u samom mentalnom procesu nastanka ovih slika, katarzičnost emocija, te suprotstavljanje dviju stvarnosti; one koja je bila i one koja ju je zamijenila. Ovaj ciklus lako prepoznajemo kao osobnu, autobiografsku umjetnost, a upravo je izvedba ono što daje novu kvalitetu i individualnost polaznoj ideji.
Sandi Bulimbašić
Nataša Ljubetić jer ođena 1978. godine u Splitu. Maturirala je u Općoj gimnaziji Marko Marulić u Splitu 1996. godine. Godine 2001. diplomirala slikarstvo na Akademiji likovnih umjetnosti u Macerati u Italiji, s diplomskim radom na temu Performans u Hrvatskoj. Godine 2004. diplomirala animaciju u Internacionalnoj školi stripa u Rimu. Od 2006. član Hrvatskog društva likovnih umjetnika Split. Uz tri samostalne izložbe, izlagala je na skupnim izložbama u Hrvatskoj, Italiji i Španjolskoj.
Skupne izložbe :
2009. Experiencia 2009., MECA – Mediterraneo Centro Artistico, Almeria
2009. Fem – Fractal en LadyfestSur 09, Triana, Sevilla
2009. Woman Caleidoscopio, Casa de la Cultura, Moron de la Frontera
2008. Oversea – Art from Mediterranean, Casoria Contemporary Art Museum, Casoria
2008. Mediterraneo nellarte, Museo dArte Moderna Vittoria Colonna, Pescara
2000. Forme Simboliche, Galleria dArte Puccini, Ancona
2000. Dieci Artisti per lInner Wheel, Galerija Galeotti, Macerata, Italija
2000. Dessins dEssai, Civitanova M.
2000. Lo sguardo interiore, Antico Pio Monte Frumentario, Gualdo
2000. Lo sguardo interiore, Palazzo Olivi, Montefano
1999. Spazi delle possibilita, Ex klaonica, Macerata
1999. Hotel Kaktus, Supetar, Brač
1999. Imprevisti, izložba grafike, Civitanova M.
1999. Accade(la)mia, Ripe San Ginesio
1999. Galleria La Cuba dOro, Premio Maurizio Marchese, Rim
1999. HKUD Bol, Hrvatska čitaonica, Bol, Brač
1998. Mostri Santi ed altri giochi, Općina Corridonia
1997. Sutivanski umjetnici, Sutivan, Brač
Samostalne izložbe:
2009. Omoti, Dioklecijanovi podrumi, Split
2008. Plehin put bb, Salon Galić, Split
2002. Crkvica Sv. Ivana, Sutivan, Brač
Umjetnički festivali i simpoziji:
2008. Internacionalni simpozij slikarstva mladih umjetnika Europe i Mediterana, Pescara
2008. EkoSusak, Internacionalni festival Ekokulture, Susak
2006. Susak Expo, Susak
Svebor Vidmar, Voditelj Galerije
ns-dubrava@ns-dubrava.hr
.jpg&url=https://akademija-art.hr/2020/01/04/nataa-ljubeti-plehin-put-bb/&description=Nataša%20Ljubetić:%20Plehin%20put%20bb){kind=link}