ZAUSTAVLJENA PROLAZNOST – LJUDI, KRAJEVI, IMPRESIJE
Sve do nedavno, kada je bila održana izložba Crteži i grafike hrvatske naive, u odnosu na slikarstvo, crteži hrvatske naive bili su malo poznati, ali i potcijenjeni, osobito od strane publike. Svakako treba naglasiti da su crteži, iako u manjem opsegu, po kvaliteti i značenju ravnopravni slikarstvu, te su prisutni u hrvatskoj naivi od samih njenih početaka. Sjetimo se samo Generalićevog Starog Ferka iz 1932. ili Viriusovog Povratka s krečenja iz 1936. godine.
Upravo ovom izložbom Ivana Sabolića Strica, uspostavlja se svojevrsna korelacija s eminentnim imenima hrvatskog naivnog crteža: od već spomenutih Generalića i Viriusa, do Feješa, Rabuzina, Skurjenija i Trumbetaša. Isto tako, crteži iz ovdje obuhvaćenih ciklusa, prilog su iznimnoj povijesti i, nadam se, svijetloj budućnosti naivnog crteža. Iako ne mora nužno biti tako, poznato je da crtež čini konstrukciju likovnog djela.
Crtež je često osnova i podloga početnom koncipiranju i fiksiranju određene zamisli. No, treba razlikovati slučajnu skicu u procesu komponiranja određene ideje ili prizora i crtež koji je sam krajnji produkt i vizualna realizacija zamišljenog cilja. Kod Ivana Sabolića Strica svakako se radi o ovom drugom.
Sabolićeva Putovanja i sjećanja čine tri tematski različita ciklusa crteža tušem i flomasterom : „Sarajevo", „Otoci" i „Vlakaši", koji su nastajali u kontinuitetu za vrijeme autorovih čestih putovanja od 70-tih godina, pa sve do danas. Obzirom na motiv, crteži su koncentrirani na umjetnikova zapažanja ljudi i kraja u kojem se našao.
Proživljena situacija, atmosfera određenog trenutka, osobiti karakter pojedinca, prizor koji nikako nije smio zaboraviti, naveli su autora na bilježenje točno određene vizualne impresije, što nekim crtežima daje dokumentarnu vrijednost. Sabolić se opredijelio za realističku i deskriptivnu metodu, crtajući isključivo ono viđeno, ali s nizom osobnih rješenja. Osim opisnosti i narativnosti, Sabolić pokazuje da mu je važna kompozicija, način kako obuhvatiti zanimljiv prizor u ambijentu, ne ispuštajući osjećaj za kadar kako se ne bi izgubili njemu bitni akcenti. Njegova linija je jednostavna, tanka, ali čvrsta. Ne koristi sjenčanje, već samo crta figure na čistoj bijeloj podlozi. Na ponekim crtežima prisutna je ekspresija geste kao posljedica krokiranja. Želeći uhvatiti ljude u njihovom pokretu, zanemaruje detalje i hvata pokret. Tu se linije zgušnjavaju i stapaju, tvoreći debele i naglašene obrise.
Inzistiranje na detaljima je dominantno u crtežima iz ciklusa „Sarajevo" i „Otoci". S romantičarskim prizvukom zabilježene su nošnje žena i muškaraca, njihovih alatki i način izvođenja pojedinih radnji. Prizori pazara, prosjaka, hodža, kujundžija, čaršija, te uličnih čistača cipela istovremeno su folkloristički i socijalni aspekt Sabolićevih crteža. Prostor je minuciozno artikuliran, od natpisa na prodavaonicama i kavanama do linijske strukture kamenih ulica, prolaza, fasada i krovova. Pod utjecajem ritmičnog i složenog linijskog sklopa, čas je naglasak na pojedinom izrazu lica, čas je pažnja autora na detalju odjeće. Prizor razigrano titra i sudjeluje u dočaravanju željene atmosfere. To su sarajevski prizori koji više nisu ponovljivi. Vrijednost ovih crteža vidim upravo u iščitavanju važnosti zaustavljenog trenutka – zaustavljene prolaznosti.
U nizu crteža koji čine ciklus nastao za vrijeme boravka na jadranskim otocima, koncentracija je autora usredotočena na otočki pejzaž i na pojedince. Predodžba pogleda se mijenja u skladu s emotivnom spoznajom prostora. Suhozidi ili gromače tvore na momente apstraktnu strukturu sazdanu od samostalnih linijskih oblika i konglomerata. Ti krajolici podsjećaju na poznate Glihine Gromače, samo, u ovom slučaju, viđene očima crtača, zanesenog ambijentom. Prevladava ogoljelost, izdvojenost, čist obris te usmjeravanje pažnje na segmente otočkog života koji su jedinstveni i izvorni. I u "otočkim" crtežima Sabolić ne zaboravlja ljude. Njegova Luce, svojom izdvojenošću, psihološkom uvjerljivošću i samodostatnošću u smislu likovnog motiva, te gotovo karikaturalnim portretnim crtama, neizmjerno podsjeća na već spomenutog Generalićevog Starog Ferka ili čak Trumbetašovog Turopulskog nadlugara. Lucin portret metaforički progovara o otočkom životu, bez previše "narativnog", bez suvišnih
detalja, već isključivo svojom pojavnošću.
Ciklus nazvan „Vlakaši" temom je vezan, kako samo ime nagoviještava, za vlakašku svakodnevicu. Svima je tema prikaz ljudi i njihove dogodovštine za vrijeme putovanja u željezničkom vagonu. Kompozicija je kod ovih crteža uravnotežena i donekle simetrična. Sabolić zaodijeva te prizore u burlesku, blagog karikaturalnog prizvuka. Satirički prodire u karaktere i moral pojedinaca razotkrivajući istinu promatraču. Crtež je ovdje najplošniji, u službi objašnjenja pojedinih scena i naglašavanja šaljivih situacija.
Preostaje mi zaključiti kako Sabolićevi crteži predstavljaju interesantnu dionicu hrvatskog naivnog crteža. Nadam se da Sabolić neće prestati i dalje "zaustavljati prolaznost", sve dok bude to radio, upravo ovakvim, neposrednim i umjetničkim vokabularom promišljenim načinom.
Alma Trauber
Ivan Sabolić je rođen 1943. godine u Zagrebu. Djetinjstvo je proveo u Goli, te su mu slikari naivne umjetnosti bili uzori već u najranijoj mladosti. Danas živi i stvara u Sisku. Slikarstvom se iskazuje već više od tri desetljeća, a s prvim likovnim zapisima javlja se 1970. godine kada se pojavljuje na prvoj skupnoj izložbi u Sisku. Najradije slika uljem na staklu u maniri naive, a teme su mu ribiči, lovci, razni pejzaži, a na akvarelima i slikama izrađenim u suhom pastelu, tušu ili kombiniranim tehnikama su život i rad na selu, u gradu, mrtva priroda, portreti. Do sada je imao 21 samostalnu izložbu te je bio sudionik i na preko 30 skupnih izložbi. Djela tog upečatljivog predstavnika hrvatske naive treće generacije nalaze se u mnogim privatnim zbirkama u Hrvatskoj, ali i u Austriji, Njemačkoj, Švicarskoj, Kanadi, SAD, Japanu i BiH. Član je SULIKUM-a Sisak.
Sanda Stanaćev Bajzek
dnluh.virius.mirko.galerija@zg.t-com.hr
Akademija-Art.net
