Karina Sladović u Forumu

U Galeriji Forum u Zagrebu, 03. veljače 2010. godine, otvara se izložba akademske slikarice Karine Sladović. Karina Sladović izlaže sedamnaest radova nastalih u kombiniranoj tehnici ( akvarel, tuš, kolaž, akvarelni papir, ručno rađeni papir, kaširanje).

 

Već je i ranije primijećeno da je Karina Sladović umjetnica iznimno velikog metjerskog umijeća, a o njezinoj nesvakidašnjoj manualnoj vještini govorilo se s osobitim uvažavanjem još za njezina studija na zagrebačkoj Akademiji likovnih umjetnosti. Tako je i Dubravka Babić, ne samo jedna od najznačajnijih suvremenih hrvatskih grafičara, već jednako tako i cijenjena profesorica u čijoj je klasi, naime, Karina i završila grafiku, među prvima prepoznala te sposobnosti marljive i neobično vješte studentice, kako je jednom prigodom rekla, kao svoju „najbolju učenicu".

Tako je i prvim grafičkim listovima, kao i sudjelovanjem u zahtjevnijim projektima, primjerice, na grafičkim mapama, a naročito svojim samostalnim izložbama Karina Sladović opravdala tu visoku i rano stečenu reputaciju vrsne grafičarke u našoj sredini, kao što su to kasnije potvrđivala brojna priznanja i nagrade na uglednim međunarodnim tematskim, problemskim, bienalnim izložbama.

Kritika, međutim, nije isticala samo tu njezinu vrijednost u poznavanju i vještini klasičnih grafičkih tehnika, a napose one bakropisa, suhe igle, akvatinte, ili izuzetno crtačko umijeće, već je i naglašavala, to trebamo reći i ovom prigodom, i nove i iznimno visoke likovne vrijednosti što ih u svojemu djelu već tada stvarala mlada umjetnica. Tako, primjerice, Josip Bratulić ističe njezinu osebujnost „rascvjetane palete",a Tonko Maroević da autorica stvara svoju sugestivnu likovnu  poetiku crpeći na „ bezdanima tvarne mašte". Dakako, da su i drugi kritičari i pisci prepoznavali to iznimno crtačko i grafičko umijeće, kao i specifičnu imaginativnu snagu kojom je gradila svoj originalni likovni svijet. Među njima i Ivanka Reberski, autorica monografske knjige o Karininom dosadašnjem stvaralaštvu te je značajke jezgrovito formulirala kao "….sretan spoj nadrealnog i realnog, fantastike i doživljajnih impresija, fantazmagoričnih priviđenja i poetskih snoviđenja, jednom riječju to je autentična izražajna osobitost jedne imaginativne osobnosti…."

Upravo ove značajke osebujne poetike i počinjemo iščitavati u radovima nastalim prije gotovo dva desetljeća, dakle, sredinom 90-tih godina prošloga stoljeća u kojima je evidentna ta asimilacija iskustva grafičara s vještinom crtača, specifičnog pikturalnog senzibiliteta i izvorne imaginacije sažetim u djelu impresivne likovne izražajnosti. Spomenemo li tek jedno  među tolikim iz tog formativnog razdoblja, napr.„Planet vrtložno-bioloških kretanja" iz 1995. godine, tada govorimo o jasnoći ishodišta s karakterističnim i prepoznatljivim značajkama koje su se poslije, ako možemo tako reći, učvrstile.

Međutim, zanimljivo je primijetiti da unatoč ovim, sada već tipičnim značajkama, koje su se, kažemo, učvrstile u njezinu izrazu s učestalim korištenjem bliskih elemenata, srodnih sredstava i materijala u istom gradbenom postupku autorica je izbjegla pogubnost ponavljanja i recikliranja u istim ili sličnim inačicama.

Naprotiv, ona je golemom i jedinstvenom imaginacijom stvarala prostor svojim fantastičnim svjetovima koji se „izlistavaju"  i u novoj seriji radova datiranih u prošloj 2009. godini u inventivnim varijacijama bujnom likovnošću. Stoga smo u sintagmi o petici fantastičnog u Karininu stvaralaštvu i nastojali sažeti vrijednosti metjerskog znanja i likovnog naslijeđa sa autoričinom imaginacijom. Ali, i zato kako bismo još jednom rekli da fantastično ne dokida tradicijsko u svojem ostvarenju, već ga pretpostavlja, tj. bez njega je neizvedivo jer je samo u njemu fantastično i stvarno.

Stoga i Karina Sladović u svojemu nastojanju da izbriše granicu između stvarnog i čudesnog poseže za pouzdanim i sigurnim znanjima kako bi upravo s njima tražila u različitim materijalima i druge postupke i drugačije putove te otkrivala u silovitom prodiranju imaginacije nove stvaralačke prostore.

Tuš, akvarelni papir, ručno rađeni papir, akvarel, kolaž, kaširanje najčešći su materijali i postupci kojima je Karina Sladović stvarala ovu novu seriju radova nastalih minuloj godini;"Let u Ljubičastom","Leptiroid Leptirissimus", "Rasplinjavanje oktopusa","Rotirajući život bumbara" i dr.

Ovaj se fantastični likovni svijet Karine Sladović naslanja i na, možda manje isticanu, ali svakako značajnu tradiciju  i hrvatskih slikara, crtača i grafičara čudotvoraca i u čijim su pojedinim djelima prepoznaje i fantastično, dakle, na liniji koju su povukli: Rački, Babić, Vidović, Hegedušić, Stančić, Jordan, Biserka Baretić, Petlevski, Nives Kavurić Kurtović, Šercar, da spomenemo, u tom značajnom nizu, tek neke među njima. Svaki fantast teži dosegnuti stvarnost fantastičnog  koja se uvijek otkriva u iskonskoj čežnji za slobodom jer je s njom determiniran čovjekova slobodarska priroda. Ona i pokreće stvaralački napor Karine Sladović u traženju novih materijala i postupaka, sredstava i tehnika, a mimo stilskih određenja, otkrivajući kroz iracionalno i podsvjesno prostore fantastičnog u stvarnosti svojega djela.

Milan Bešlić

http://www.sladovic-art.net/

Karina Sladović diplomirala je na ALU u Zagrebu, u klasi prof. Dubravke Babić. Uža specijalnost joj je duboki tisak te grafičke tehnike bakropis, suha igla, akvatinta i minuciozan crtež. Bavi se keramikom, performanceom te ilustracijom knjiga i časopisa. Karina Sladović predstavljala je umjetnost Republike Hrvatske na svjetskim grafičkim bienalima gdje je dobila brojna priznanja za svoj rad.