Pogledajte galeriju slika!
Dražen Pavlović je rođen 1962. godine u Varaždinu. U Varaždinu završava osnovno i srednje obrazovanje. Likovnim stvaralaštvom – slikarstvom bavi se od rane mladosti, kada prvu likovnu edukaciju prima od učiteljice likovnog odgoja prof. Ružice Grgevčić, a kasnije i od prof. Mirjane Dučakijević.
Godine 1990. Dražen Pavlović završava Likovni centar Zagreb, odjel za slikarstvo u klasi Nele Gruden, akad. slikarice. Od 1996. godine djeluje kao profesionalni likovni umjetnik – slikar, sa statusom slobodnog zanimanja u obrtu pod pravnim naslovom „Atelier Pavlowich". Od 1987. godine član je Likovnog udruženja Varaždin (LUV Varaždin). Trenutno je predsjednik LUV-a i voditelj Galerije LUV u Varaždinu.
Dražen Pavlović do sada bilježi 25 samostalnih izložba u Hrvatskoj i inozemstvu te nešto više od stotinjak nastupa na skupnim izložbama; revijalnog, natječajnog, kriterijkog i konceptualnog karaktera u Hrvatskoj i inozemstvu
Pavlović je sudjelovao u nizu kulturnih projekata humanitarnog karaktera (donacije i aukcije likovnih djela u korist bolesnih, siromašnih i nemoćnih) od kojih je u nekoliko imao i ulogu organizatora („Veliko srce za malo srce", „Dajmo im da čuju"…)
Za svoj likovni, umjetnički i društveni, te humanitarni rad primio je više desetaka vrijednih Zahvala, Priznanja i Nagrada, a posebno vrijedi istaknuti ; „Zlatnu slikarsku paletu" za 2007. god. nagradu Međunarodne likovne – simpozij radionice – kolonije Sava 07, koju dodjeljuje Vlada Brčko Distrikta BiH, te „Grand Prix Paletafest 08" veliku nagradu publike, koju dodjeljuje TZ Grada Varaždina u ime likovne publike, posjetitelja – gostiju Špancirfesta u Varaždinu.
Osim slikarstvom Pavlović se bavi grafičkim dizajnom. Autor je mnogih grafičkih oblikovanja i dizajnerskih rješenja za potrebe tiska različitih likovnih kataloga, knjiga, plakata, te vizualnog identiteta privrednih subjekata, znakovlja – logotipa tvrtki. Povremeno se pojavljuje u ulozi scenografa (HTV : „Spajalica", VTV : „Koktel", Povijesne svečanosti : „Kraljevsko vjenčanje" GMV Kula stražarnica, „Kraljevska večera" Dvor Trakošćan i Dvorac Maruševec, …) a vrlo je često autor likovnog postava samostalnih i skupnih izložba drugih autora u relevantnim galerijskim prostorima („Hommage Baroku" GMV – Međunarodna izložba keramike, „Radost" Varaždinska katedrala – Međunarodna izložba keranike, slika i skulpture, 88 postava u Galeriji LUV u Varaždinu, …). Od 2002.god. Pavlović je vanjski stručni suradnik Doma za starije i nemoćne osobe u Varaždinu, u radnoj terapiji likovne sekcije, a od 2004. do 2008. bio je vanjski stručni suradnik i voditelj „Ateljea Sunce" koji djeluje u sklopu Udruge Sunce za osobe s mentalnom retardacijom Varaždin.
Prioritetno područje djelovanja Dražena Pavlovića je likovna oprema interijera i eksterijera javnih prostora, poslovnih prostora i prostora za stanovanje. Njegova recentna umjetnička djela već sada se nalaze u vlasništvu velikog broja modernih i uspješnih poduzetnika i njihovih tvrtki. Gotovo dvije stotine umjetničkih djela iz različitih, Pavlovićevih, slikarskih opusa u vlasništvu je bogatih obiteljskih kolekcija umjetnina, a desetak „ponajboljih" ostvarenja u vlasništvu je fundusa modernih glerija, muzeja, gradskih i državnih institucija u Hrvatskoj i inozemstvu.
Dražen Pavlović živi i djeluje u Varaždinu.
Adresa
„Atelier Pavlowich", Zavojna br. 6, 42000 Varaždin
1987.
Primljen u članstvo Likovnog udruženja Varaždin (LUV-a)
1988. „AKT" prva samostalna izložba u Galeriji LTA Varaždin
„Travnik ’88" prvi puta sudjeluje u radu likovne kolonije, Travnik ( BiH )
1988. do 1989.
Izlagao na Izložbi slikara i kipara Hrvatskog Zagorja i Međimurja
1989.
„LIKO Ohrid ’89" primio Priznanje Umjetničkog savjeta međunarodne likovne kolonije na Ohridu (MK)
Na redovnoj izbornoj Skupštini LUV-a izabran i inauguriran za predsjednika udruženja
1989. do 1990.
Sudjelovanje na XIX i XX Susretima slikara i kipara R.Hrvatske (Zagreb 1989. i Split 1990.g.)
1989. do 1999
Jedan od utemeljitelja, a kasnije i voditelj i direktor Međunarodne likovne kolonije Julijana E. Draskowich (Trakošćan – Varaždin)
1989. do 2009.
Izlagao na GI LUV-a
1990.
„VISION" samostalna izložba slika, Likovni salon VAMA, Varaždin 1990., predgovor akad.slikar Darko Sačić
Završio LC Zagreb, odjel za slikarstvo u „klasi" akd.slikarice prof. Nele Gruden
1991.
„PSIHODELIJA" samostalna izložba slika, Galerija Narodnog sveučilišta Ludbreg
Humanitarna aukcija likovnih djela za pomoć obiteljima, poginulih redarstvenika MUP-a R.Hrvatske u Borovom Selu, ( rukovođenje organizacijom ) Hotel Turist Varaždin
1992.
„ENTELEHIJA" samostalna izložba slika i likovnih objekata, Galerija Foruma Mladih u Varaždinu
1993.
„Varaždin imam te rad !" likovni heppening na otvorenom, sa varaždinskim slikarom Živkom Toplakom, Varaždin – Korzo
„MICRO SVIJET MOJ…" samostalna izložba slika, prvi postav u Galeriji Varteks Varaždin
„Zeleni čovijek" autorski performmance, eko-art, Trakošćan
1994.
„KITVIN" prvo likovno uređenje interijera javnog poslovnog prostora, Trnovec Bartolovečki
„AQUAMARIN 60 m na kvadrat" Extempore Mandrač ’94, nominacija za Grand Prix , sa varaždinskim slikarom Živkom Toplakom, Opatija
1995.
„Veliko srce za malo srce" rukovođenje sa humanitarnom aukcijom likovnih djela za pomoć u korist dječaka D.Š. iz Ludbrega, a kojemu je operacijom u Londonu spašeno srce, Ludbreg
„SLIKA NA SNIJEGU" likovni performmance na Trakošćanu.
„TTI MESTRA" likovna oprema poslovnog objekta, Varaždinske Toplice
„ELCON" likovna oprema poslovnog objekta, Varaždin
1996.
„TRX OMEGA VISION" ilustriranje časopisa za SF, Horor & Fantasy „Tamna zvijezda", Varaždin – Zagreb 1996.g. , promocija uz samostalnu izložbu u HNK Europa Media, recenzija ; Denis Peričić mr.
Izvedba prve kompletne scenografije za potrebe obilježavanja 50-e godišnjice KUD-a Varteks Varaždin, HNK August Cesarec, Varaždin
Jaslice u izlozima, likovni i tehnički postav Međunarodne izložbe keramo-jaslica, Vraždin
„POVIJESNE SVEČANOSTI" izvedba kompletne scenografije ; "Kraljevsko
1996. 1997. i 1998.
„PISANICA U VARAŽDINU" organizacija i zivedba skupnog happeninga, Varaždin
1997.
Vjenčanje" StariGrad Varaždin – GMV – Kula stražarnica i „Kraljevska večera" na Dvoru Trakošćan, Varaždin – Trakošćan
HOMMAGE BAROKU" jedan od organizatora Međunarodne izložbe keramike, ko-autor likovnog postava u GMV, član stručnog povjerenstva za dodjelu nagrada, Varaždin
1998.
„Kraljevska večera" kompletna scenografija za „Povijesne svečanosti", Dvorac Maruševec
Izložba i aukcija likovnih djela iz produkcije Likovne kolonije SOS Dječje selo Lekenik, Muzej za umjetnost i obrt Zagreb
„Živjeti svoje vrijeme" izvedba murala 50 x 3 m, Varaždin
„Spajalica" TV scenografija u emisiji za mlade, produkcija HTV, studio Varaždin
1997. do 2000.
„PINTA" sudjelovanje na skupnoj izložbi likovnih umjetnika sjeverozapadne Hrvatske, Zagreb 1997.g., Beč 1998.g., Munhen 1998.g., Linz 1999.g., Budimpešta 2000.g.
1997. do 2008. Otkupljena likovna djela u stalnim postavima : Galerija Zagišted Zagreb, Dvorac Bežanec, Dvorac Šaulovec, Restaurant Aquacity Varaždin, T-Com Varaždin, Varaždinska banka, Zagrebačka banka, Renova d.o.o. Varaždin, Caffe Aquamarin, Caffe Piramida, Bomark d.o.o. Varaždin, Pantera d.o.o. Varaždin, Filex d.o.o. Varaždin, Vindija d.d. Varaždin, …
1999.
„Dajmo da čuju" rukovođenje humanitarnom aukcijom likovnih djela za potrebe nabave „pužnica" djeci oštećenog sluha, Ivanec – Varaždin – Ludbreg
2000.
„Koktel" TV show s Anđom Marić, snimano u Atelieru Pavlowich, Varaždin
2001.
„IIS" on line izložba u povodu Međunarodne znanstvene radionice, FOI Varaždin
2005. do 2007.
„Paletafest" rukovođenje likovnom manifestacijom u sklopu Špancirfesta Varaždin
2007. Primio nagradu „Zlatna slikarska paleta" u ime Vlade Brčko Distrikta BiH za umjetnički rad u Međunarodnoj likovnoj simpozij – radionici – koloniji „Sava 07" , Brčko
2008.
Grafičko oblikovanje – uredništvo Monografije LUV-a, pozivnice i plakata, a povodom obilježavanja 50-e godišnjice Likovnog udruženja Varaždin, Varaždin
Primio visoko priznanje kojim se proglašava Počasnim članom LUV-a
Osvojio „Grand Prix Paletafest 08", Varaždin
Energija slikarskog polja u mjenama intenziteta posebna je vrijednost ostvarenja Dražena Pavlovića, koji svojim kompozicijama nefigurativnog karaktera kreće ka prostorima svemirskog beskraja, ali i suprotnosti tog bezmjerja – organičkim strukturama izmaštanog mikro svijeta. Radi se o uprizorenjima asocijativne razine, te prepoznavanje „motiva" ipak dolazi u drugi plan, jer naboj likovnih sastavnica bitni je Pavlovićev interes. I u organizaciji scene, kromatskoj otvorenosti i uzbudljivosti zbivanja potaknutih neprekidnim strujanjem silnica. Oprostorenja „olabavljuju" fizičke granice slike, te sukladno sadržaju pulsiranje oblika potencira kretanje. S intrigantnim pitanjem – širi li se od jezgre ili se u njoj sabire. Nema niti jednog segmenta prikaza nezahvaćenog treptajem svjetla – vanjskog znaka dinamične forme. Pavlović u svom imaginarnom „pejzažu" kojeg su jedinke planete, ili volumeni kugle simboličnog znaka, likovnim vitalitetom u kadru slike ishodišno u rasponima transparentnosti i zasićenosti uvijek dovodi do nove izglednosti. Drugim riječima i varijacije na temu u okviru stilske dosljednosti svježinom pristupa su obnavljane do prizvuka stupnja enigmatskog. Kugla je konstanta, provedena čistom silhuetom, uporišna točka scene. U sličnoj ulozi kao i akcenti svjetla. Doživljeni i kao kulminirana energija i kao orijentir u prostoru. Poveznica i razdjelnica dominantnih formi slike i njezinih izdanaka. Zajedno s difuznom rasprostranjeno-šću bljeska svjetlosti u tajanstvenosti prostora.
Pavlović u relativno komornim formatima slike dodiruje stanja jedva svatljivih veličina, te već sa time stvara ugođaj „strahopoštovanja". Pogotovo ako se ( ponekad ) približava nekom kibernetičkom svijetu. I ljuska i oblik ispod epiderme djelovi su te atmosfere. Vanjsko i unutarnje u ambijentima tjeskobe. Tišine koja u znatnom broju Pavlovićevih radova nosi slutnju metafizičnosti. I pomalo paradoksalno, takvo išćitavanje slike upisuje se u vibrantnost njezine energije. Zanimljivu sintezu ostvarenu kreativnim lukom izgrađenog stila. Logične slikarske „priče" neobične ljepote. U kojoj mašta i konstrukcija postaju jedno. Svojevrsnom znanstvenom egzaktnošću Pavlović organizira svemir svojih slika, da bi istovremeno razigranošću plohe postavio i svoja pravila igre. A konačno i ne mora se raditi o svemiru, već o dubinama osobne slojevitosti, ljudskom intimitetu koji korespondira s nedokučivim. U slikar-skom opredmećenju sve je moguće, samo je potrebna snaga interpretacije umjetničkog nadahnuća da takvom djelu vjerujemo.
Pavlovićeva je poetika autentična, i kao slikarski čin, i kao otkrivanje tanahnih niti misli. S rukopisom dosljednosti s kolorističke i gradivne strane. Vidljivim i u „monumentalnim" kompo-zicijama i složenim rečenicama malenih poliptiha. Povezanih jedinstvenim odnosom prema boji. Kromatskim sklopovima u kojima dominiraju vrijednosti zelenog, odnosno tirkiznog. Kon-trast sa zažarenijim iskrenjem palete produbljuje napetost, te svjetlosni udari postaju snažniji. Pavlovićev apstraktni pejzažizam (s mogućom potkom činjeničnog) prerasta u sliku stanja, upisanih raspoloženja. Promišljaja i obrata. U novom ciklusu nastalom na tragu ranijeg likovnog stava forma je reduciranija, neki detalji su dokinuti, a obrisnica je čvršća. S provedivim koncentratom likovne ideje, u ostvarenjima kratkog isjećka vremena. Dojmljivog dosega u osebujnosti umjetničkog izraza.
Stanko Špoljarić
Slike psihodeličnog zvuka
Nadrealno je sastavni dio ljudskog postojanja. Um nastoji opisati vlastiti nedostatak i skučenost spoznajnog odmakom ka irealnom. Često u strahu i poštovanju nepoznatog. Evolucija nadrealizma kao definirane umjetničke kategorije teče od samog početka ljudskog izražavanja. Svako doba je nosilo svoj jezik nadrealnog, najčešće na društvenoj margini i žigosalo ga kao svojevrsan izraz zla. Tek je naše stoljeće donijelo kriterije koji u ovoj umjetničkoj opredjelenosti afirmiraju vrijednosti komuniciranja s podsvješću, otkrivanjem najdubljih ponora i blistave lucidnosti u imaginaciji. Veličanstvenost ljudske pojave zaokružuje sveobuhvatni pristup njegovom biću, pa i snovima kao sastavnom djelu života.
Nadrealizam kao likovni govor po svojoj je prirodi usko vezan uz ostale umjetničke izraze. Kao što je realizam uprizorena književnost, tako je muzika u dodiru s nadrealizmom. Pavloviću je u njegovim slikama daleko bliži ZVUK nego RIJEČ. Primarni sadržaj ovog slikarstva je trag muzike šezdesetih i sedamdesetih godina, izrođene iz pop i rock glazbe, a reprezentirane grupama Pink Floyd i Tangerinedream. Autor je dao sliku turbolentnog putovanja nedefinirane materije kroz prostor i vrijeme, vanzemaljskog ozračenja i svemirske osvjetljenosti. Rasap i hiperrealnost elemenata slike sudaraju se u logici nepostojećeg, ilustrirajući mogući svijet prije ili poslije nama pojmljivog postojanja.
Pavlovićeva ruka vjerno prati misao. Koristeći tehnološke efekte povlačenja špahtle po površini nanesene boje, u novijim radovima spretno koristi doslikavanje tako dobivenih elemenata i izvlačenje detalja narativnog karaktera i na taj način zaokružuje vlastiti izraz. Možda manje sretne slike centralne kompozicije, sve češće zamjenjuje onim dijagonalnog prodora i time se približava osnovnom ritmu vlastitog slikarskog opredjeljenja.
U uspješnosti konačnog rezultata Pavloviću pomaže i debeli sloj nanešenog laka, podržavajući težnju ka perfekciji, spajajući maglene tonove velova nošenih nevidljivom energijom (ne)prirodnog. Ispod tog laka, svijet se hermetički zatvara kao scenografija u akvariju van domašaja ovozemaljskih sila i mijena. Zakonitost materije postaje zakonitost putovanja zvuka van poznatih uvjeta. I u takvom slikarstvu valja kročiti oprezno i nježno, izbjegavajući zamke banalnosti i zavođenja sladunjavim. U vremenu koje dolazi očekujemo da svoju spretnost i potvrdi Dražen Pavlović, mladi slikar punoće praznog.
Darko Sačić (Likovni Salon VAMA 1990.)
Nagovještaj novih traganja
Trend tragalaštva kod umjetnika srednje generacije i mladih posljedica je zasićenostima, dezinformacijama i nezadovoljstvima proisteklim „cvjetanjem tisuću cvjetova", odnosno pluralizmon kao nastavljačem onemočale apstrakcije. Prelijevajući se iz ekstrema u ekstrem osnažila je struja vraćanja figurativnom u nesagledivim varijantama, dok je drugo usmjerenje nastojalo na iskustvima lirskog i geometrijskog apstrahizma konsolidirati nove vizije bazirane na psihološkim komponentama. Jedan od pristaša takvog opredjelenja je i varaždinski slikar Dražen Pavlović, prisutan na likovnoj sceni petnaestak godina.
Izrastajući iz varaždinskog slikarskog kruga i on je svoje prve korake vezao uz sučeljavanje s prirodom, ali ipak njegovi krajolici nisu bili temeljeni na impresiji i njezinu automatskom prijenosu na platno ili list papira. Već sam odabir njegovih motiva upućivao je na priklanjanje bizarnim situacijama, koje su omogućavale ugrađivanje individualnih projekcija u sliku. Njegova je osobenost bila u traženju sukladnosti između atmosferskih prilika i vlastitog unutarnjeg doživljaja. Tako je na njegovim ostvarenjima informacija o određenom predjelu bila više iskazana kroz ekspresivnost ugođaja nego objektivno stvarnog podatka. Bio je to put koji ga je postupno vodio u nove sfere.
Nadaren izuzetnom maštovitošću Dražen Pavlović postupno je raskidao pupčanu vezu s klasičnim pejzažom, da bi započeo istraživanja „s onu stranu oblika", odnosno njihovu psihologizaciju. Nastaju spletovi amorfnih tijela penetritanih u prostor koji svojom slikovitošću i bojom nose i određene značajke dekorativnosti. Sve te slikareve predodžbe posredno nagone na aktiviranje asocijativnosti, pa se priviđaju različite analogije i komparacije. Uz tu sposobnost da aktivira spoznaju, autor kao sljedeći napor u slijedu odgonetanja upućuje na meditativnost. Bez obzira u kojem smjeru odvode promatrača ovi organički sklopovi kompozicija ukazuju da se radi o umjetniku povišena senzibiliteta koji vještinu modelacije koristi za psihološku raščlambu kako vlastitih emotivnih stanja i frustracija tako i konfliktnih situacija kojima ga okružuje svakodnevnica.
Gradnja kompozicija Dražena Pavlovića izrasta na adiranju gotovo organičkih oblika koji naglašenim prodorima komuniciraju s prostorom. Ta tijela koja su po određenoj koncepciji jedinstvena, ali po drugoj razjedinjena, živi su organizmi čije tkivo pulsira i sklono je, bar vizualnim, metamorfozama. Posebnu koncentraciju slikar usmjerava na modeliranje pojedinih dijelova odnosno detalja, i to ne samo kroz formu već i koloristički. Zahtijevnost zamisli da naslikano dobije i dimenziju plastičnosti nametnulo je umjetniku kao imperativ proces strukturiranja pojedine partije. Pastozni namazi boja, njezino granuliranje i ispreplitanje, slobodne mrlje ili dirigirani ocrti kolorističkih niti – sve to doprinosi kohezionoj snazi prikazanog objekta istovremeno kontrapunktirajući s osnovnom idejom kompozicije.
Razotkrivanje duhovnih stanja pojedine osobe ili cjelovitog ambijenta kod Dražena Pavlovića događa se spontano. Kao što je u ranijim ciklusima krajolika znao prepoznati finese psiholoških proživljavanja, tako i sada – možda nešto manje čitkijim jezikom, ali intenzivnijim rukopisom – crpi iz unutrašnjosti na površinu esencijalne emocije bez obzira nastajale one na svijetlom polu dobra ili tamnom polu zla. One su uvijek autentične i iskrene. Problem je jedino znati ih očitati.
Djelovanje Dražena Pavlovića ponešto se razlikuje od mnogih iz varaždinskog slikarskog kruga. Nasuprot zanesenjacima vanjskih vizualnih manifestacija prirode i ugođaja u njoj, on nastoji s istim žarom prodrijeti u zapretene odnose duhovnih slojeva i njihovih psiholoških refleksija na osobu kao jedinku, ali i društvo kao cjelinu. Njegova introspekcija istovremeno je poniranje u subjektivitet kao nepogrješivi putokaz prema potiskivanim antagonizmima u društvu. Kroz vidljivi svijet svojih formi i boja Dražen Pavlović govori o nesagledivim zbivanjima u psihama.
Juraj Baldani (Galerija Varteks Varaždin, 1996.)
FRAGMENT O ENTELEHIJI ILI KAKO USPJEŠNO RAZBITI JEDAN MOZAIK ……
Kada se potreba za kontemplacijom susretne sa talentom i osjećajem za praktično, onda kao i u slučaju Dražena Pavlovića jednostavno moraju nastati zanimljivi rezultati.
Kao imperativ da prije svega sami sebe razumijemo, istovremeno i ne znači da će nas spoznati i drugi ; baveći se preslikavanjem vlastitih kontroliranih mentalnih konstrukcija autor je namjerno učinio nekoliko kompromisnih rješenja.
Iako je figuracija sadržana u rudimentarnom obliku, dok je u doslovno konvencionalnom smislu odbačena iz pragmatičnih razloga, Pavloviću je ostao problem koji muči sve koji su probali isto.
Naime, koliko lako razbijajućih kodova treba ukorporirati u imanentno tkivo slike a da bi ona profunkcionirala na komunikacijskoj razini ? Jer Pavlović ne stvara informele, njemu ne može biti svejedno da li će ga u razumijevanju samoga sebe ( njegovih fikcionih sadržaja ), razumijevati i drugi što je slikarima provenijencije informela potpuno svejedno i zapravo nebitno.
Ostavljajući po semotičkoj matrici niz šifri koje su poput putokaza u labirintu, osigurao je jednake uvjete za sve. Svatko može izaći, svatko može ući. Stvaralački princip ludičkog unatoć prividnoj strogoći forme ostao je netaknut, te je zapravo tim potezom sretno izbjegao zatvaranje u vlastiti hermetizirani prostor podsvjesnog, što bi vrlo lako inače moglo rezultirati jednostavnim eksponiranjem narcizma.
Stoga je metafora dobrodošla i kad je prekrivena i jedva vidljiva, jer omogućuje Pavloviću toliko potrebnu igru percepcije s publikom. Iako se u marginalnom polju javlja i element podsvjesnog (svima tako drag!) Pavlović ga posve neutralizira strogoćom konačne strukture slike. Iako to možda i ne bi htio, njegov novi opus je dominantno racionalan ! Pitkoći čitanja njegovih novih radova bitno doprinosi i potpuno čisti i nesputan kolorizam.
Suzdržanosti iz prijašnjih razdoblja je nestalo. Pavlovićeva oslobođenost i zavidna čistoća fakture nadasve inponira u većini djela. Sve u svemu, u odnosu na prijašnje stanje, crvena nit se na njgovom kvalitativnom termometru popela za cijelih 10 stupnjeva !
Koliko se jedno umjetničko djelo može približiti svom izvoru a da ne izgubi svoj umjetnički identitet ? Koliko znakovitosti može imati istovremeno ? Na ova pitanja Dražen Pavlović je uspješno odgovore započeo …
Bogatstvo podmorja ili bezmjerje nebeskih prostranstava inspiracija su Dražena Pavlovića. Možda je to i potpuno imaginaran svijet, izlet u izmaštano na kojem ništa nije ograničeno, osim donekle izgrađenom stilistikom umjetnika, širokim rasponom repertoara oblika karakterističnih za njegov izraz. Fascinantno je s koliko je istovremene dosljednosti i nepodvrgavanja shemi Pavlović razvio svoju oblikovnu ikonografiju, krenuvši energijom njenih silnica u slikarsku avanturu, koje je potka uzlet od tla ili poniranje ispod površine vode. Ali i moguće suprotnosti – od ogromnosti prostora kojeg sažima slika u koordinatama svog formata, do često mikroskopski sitnih organičkih struktura. Opredmećenih u sliku vidljivog polja.
Nabrajanje Pavlovićevih motiva može se proširiti i do oblika punih napetosti, jezgre prije prsnuća, njenog vitaliteta, s pritiskom na opne forme koji pokreće svaku partikulu prikaza. Pulsiranje svih segmenata likovne scene potencirano je često agresivnim koloritom ( za koji postoji sadržajno opravdanje ), a kojim strujanje fragmenata i cjeline djela dobiva na uvjerljivosti.
Pavlovićevi kromatski odnosi provedeni su najčešće dijalogom dviju vrijednosti, primjerice zelenog i crvenog, razvedenih brojnim nijansama vrijednosti kojima se ostvaruje prostornost i sadržajno uzbuđenje. Pavlovićevu sliku možemo promatrati i kao vid unutrašnjeg pejzaža, koji integrira i veliki prasak svemira i zavirivanje u zakutke sitnog tkanja stvarnosti, koji likovnom sintezom postaju svijet činjeničnog i apstraktnog. Moguća realističnost motiva preobražena je u razigranost zoomorfnog ili vegetabilnog na Pavlovićev način.
Dakako, asocijativnost predmetnog dovodi do različitosti interpretacije mogućeg predloška, jer uzbudljivost je Pavlovićeve slike i u otklonu od egzaktnosti znaka. Gustoću likovne scene u organiziranosti nakupina dopunjavaju partikule likovnih „plangtona", iskre svjetla što korespondiraju s izvorima bljeska, koji su središta sadržajne koncentracije djela. Svjetlo dinamizira prostor, sažima i otvara slikarsku materiju, oblike s prepletima labirintskog karaktera, pokrečući slikarsku magmu u centrifugalnom i centripetalnom smjeru. Oblici promatrani kao enformelna pjega imaju tvarnost ( proizišlu iz bogatog namaza boje ), bili oni vretenasti ( s karakterističnim užljebljenjima ), poput školjke otvoreni ( s konotacijom erotskog ), pravilnije kružni ( kao primjer simetričnosti reda ), ili tek tanahni izdanak što izrasta iz mase simboličnog kamena vitaliteta ( svemirskog ili onog prikovanog na morsko dno ).
Pavlović je imaginiranjem slike ( koja se odriče niti nadrealnog ) uprisutnio krajnosti materijalne stvarnosti, u situacijama nastajanja i nestajanja, i njihovg ograničenog trajanja, nalazeći i maštom ljepotu u veličanstvenosti oblika podvrgnutih neprekidnoj mjeni. Rast do rasprsnuća, život do dokinuća, traže u smislenoj strani slike i njezinu duhovnu dimenziju. Možda je upravo simboličnost svjetla ( koje je i kao unutrašnje i vanjsko u oblikovnom događaju ) ta snaga koja razrješava enigmatiku Pavlovićeva djela. Boji daje jasnoću ili je ostavlja u zamućenim partijama, silhueti čitkosti, ili je u spletu crtovlja negira stvarajući prizore na granici realiteta i slutnje.
Uvjerljivošću likovnog izraza ( i neospornom originalnošću načina ) Pavlović je stvorio atmosferu začudnosti i tjeskobe, divljenja i nemira pred snagom, ali i prolaznošću materije. I postavio pitanje smisla, s tek u svjetlu naznačenim odgovorom. A u njegovim silno poticajnim slikama moramo ga sami naći.
Stanko Špoljarić (Galerija u predvorju, Zagreb 2000.)
MICRO SVIJET MOJ …
Slike Dražena Pavlovića se evidentno diferenciraju u dvije osnovne tendencije : prva, emotvna, muzikalna i lirska ; druga, intelektualna i racionalna. Pavlović je promatračnicu okrenuo prema mikro-kozmosu. To je nova realnost, svakako aktualna i moderna. Nevjerojatno koliko se približio znanstvenicima na „granici otkrića", koji tragaju za šifrom gena, te opisuju najsitnije čelije života poput mamutskuh tapiserija fantastičnih boja, simetrije i ljepote. Slike ovog umjetnika podsjećaju na kompjuterske grafike. Njegov pristup mikro kozmosu je ekspresivan i impresivan istovremeno. To je plovidba po mraku nepoznatih struktura, a ne po uhodanim tragovima zakonitosti i slutnje. U muzici boja, u opsegu tonova, ritmu, figurama i simbolima, u stilskim tančinama i kontemplaciji ovaj slikar je zaista originalan i talentiran.
Poznato je, stil nije samo čovjek, stil je predmet, stil je stvar. Umjetnička slika nije samo događaj boja, ona je boja, jeka i muzika. Kao i druge umjetnosti, tako i slikarstvo nje izraz samog razuma, ono je i izraz duše ljudske i kozmičke duše istovremeno. Otuda je često i nelogično i neobično, apstraktno.
Pavlović se približio apstraktnom slikarstvu, što se ogleda kroz misaonu operaciju u spoznaji objektivnog svijeta, poznatog i naslućivanog, kroz odvajanje nebitnih svojstava i odnosa. U izražavanju čistih elemenata, njegovi „crteži" su simetrično komponirani, plohe su približene plastici, forme, simboli i boje odražavaju specifičan odabir. Pavlović je tematski dosljedan, pedantan i seriozan u traženju, te jasan u nagovještaju novih mogućih traganja.
Mileta Bulatović (Galerija Punta, Vodice 2001.)
PSYHOTRON
VIZIJA SNAGE CENTRA U SREDIŠTU VISOKOG PROSTORA BOJE SVIH BOJA SPEKTRA
MUZIKA SFERA U VIDLJIVOM!
To je slikarstvo suočavanja jedinstvene optike i simboličke predstave, kao volje i vjere, žudnje za svijetom, koji srećom, hoće biti i naš u traganju za mogućim jedinstvom. Biti slikar iznad estetike, objediniti i makro i mikro, od korijena do krošnje života, to Pavloviću uspijeva u svakoj odabranoj situaciji, bez narativnog opravdanja u duhovnoj sabranosti.
Dušan Đokić (Galerija Brčko, 2007.)
