Čak se i najaktivniji svjetski putnici ponekad požele maknuti s radara i otići tamo gdje je uistinu rijetko tko bio, a jedno od takvih unikatnih odredišta je i vulkanski otok Aogashima
Svaka čast našem moru, Parizu, piramidama, prekooceanskim krstarenjima i drugim oblicima masovnog turizma, ali moramo priznati da nam s godinama sve teže padaju te ogromne gužvetine, nekulturni stranci (a i “domaćini”), neukusni konzumerizam i sve što nam moderni život tako izravno nameće. Nekada zamišljamo da bi bilo idealno naletjeti na raj poput onog u kultnom Žalu, na nekakav komadić kopna (po mogućnosti okruženog kristalno čistim morem) koji ljudska noga još nije zagadila i na kojem nećemo naići na štandove s jeftinim “lokalnim” plastičnim suvenirima proizvedenim u Kini ili ekipu koja na vas gleda kao na bankomat. Eh, da bar…
E pa, takva mjesta stvarno i postoje, a jedno od njih je i Aogashima, vulkanski otok u Filipinskom moru, koji se prostire na 9 kilometara kvadratnih kopnene površine udaljene točno 358 kilometara od Tokija (kojem službeno i pripada). Sa svojih 200-tinjak stalnih stanovnika i ponekim turistom koji tamo dođe s namjerom da se odvoji od civilizacije, ne može se reći da je ovo mjesto potpuno nedirnuto, ali definitivno je jedno od izoliranijih i mirnijih mjesta na kojima možete provesti svoj godišnji odmor. Istina, treba zanemariti činjenicu da se ipak radi o otoku s aktivnim vulkanom, koji bi se mogao probuditi svakog trena, ali ako zanemarimo tu sitnicu, sve je ostalo idealno.
Pošto je Aogashima svoju posljednju erupciju imao prije dobrih 200-tinjak godina, možemo biti prilično sigurni da se ona neće ponoviti u dogledno vrijeme, a ako se to i dogodi, postoji relativno brza i poprilično česta trajektna veza kopna i otoka te mogućnost leta helikopterom. Jedino naselje na otoku ne nalazi se izravno u krateru, već na obali s njegove sjeverne strane. Radi se o uistinu malenom mjestu, ali nema brige: Japanci se uvijek pobrinu da sve potrebno za normalan život bude dostupno.
Ako se ikada nađete na Aogashimi, nemojte propustiti priliku kupiti glavni otočni izvozni proizvod, sol Hingya (dobiva se zagrijavanjem morske vode uz pomoć geotermalnih izvora topline) te lokalnu rakiju Aochu, proizvedenu destilacijom slatkog krumpira i žita. Ova žega se proizvodi u jako malim količinama, tako da ima itekako veliku vrijednost, a nije loša niti ako vas uhvati nostalgija za domom!
Ipak, ono zbog čega bi netko otišao na Aogashimu je definitivno priroda i to po mogućnosti u ljetnim mjesecima. Velika je prednost što se cijeli otok da prešetati u jednom danu, a jedna jedina cestica vodi kroz prašumu, polja usjeva i obalu o koju udaraju snažni valovi, tako da se nitko neće izgubiti. Svaki posjetitelj koji se prijavi u lokalni turistički ured dobiva propusnicu za besplatno kampiranje unutar samog kratera, za što kažu da je neponovljivi događaj. Naravno, gdje su vulkani, tu su i geotermalni izvori pa bi brčkanje u toplim bazenčićima trebalo biti svakodnevni ritual. Usput možete unutra baciti koju štruklu ili maminu sarmicu i to bez ikakve brige da će vas lokalci gledati čudno, jer i oni sami tako pripravljaju svoja jela. Old school kulinarstvo, ne može bolje od toga!
Kako se radi o dalekom Japanu, cijena je zapravo najveća mana ove egzotične destinacije. Nakon karte do Tokija, morat ćete platiti još barem 300-njak dolara (oko 1600 kuna) za avion do otoka Hachijojima, odakle brodom ili helikopterom možete doći do Aogashime. Kažu da su valovi u tom području prilično grdi, tako da svi preporučuju helić, što znači dodatnih 120 dolara (oko 600 kuna). Ako ne namjeravate kampirati, sobe ćete platiti od 40 do 90 dolara po noćenju (od 200 do 500 kuna), što i nije toliko puno, ali se s nekim dodatnim troškovima nakupi.
S druge strane, ako želite otići na neku uistinu izolirano i unikatno mjesto, takav doživljaj treba i moći platiti, jer da je dostupno svima, vrlo bi brzo postalo još jedna bezlična masovka. Šteta što nas sreća nije mazila pa nismo rođeni na britanskom dvoru, ali u ovo doba iduće godine ćemo ionako biti milijunaši, tako da nema brige… Aogashima, eto nas!
idesh.net
