Opus Davora Štambuka, u retrospektivnom izdanju "Iz pariškog lonca" to je očitije nego li ikada ranije, pravi je pledoaje za humor kao zalog ljudskosti a njegova duhovita doskočica i geg odraz pak dubokog uvjerenja u ispravnost teze da je sve što u životu vrijedi s onu stranu malograđanskih konvencija i moralizatorskih normi. Karikaturistički "iščašeno", nerijetko nemoralno, često i zabranjeno a uvijek "smrtno neozbiljno". Ništa čudno zna li se da su Davora odredile njegove dvije adrese: splitska i pariška. Kao i sve velike "face" s ovog dijela Balkana i Mediterana Štambuk je pokazao da se može biti i svoj i dio šireg civilizacijskog kruga.
Jer, mada Štambukova ideja humora i gega ali i života uopće, ima samo jedan izvor – splitski odnosno mediteranski humor koji čak i kada barata s univerzalnim znakovima i stereotipima nosi uvijek barem zrnce "splićanistike" – njegov je tematski fokus izoštren na ulicama liberalnog Pariza kasnih šezdesetih i "živahnih" sedamdesetih. Osebujna "splićanistika" koja se – uvodićevski i smojinski topla i opora ali istovremeno i bukački žestoka i kenjkavo blaga – križana je s kozmopolitskim šarmom Pariza, njegovim raspojasanim i eskapističkim duhom nastalim na razvalinama "šezdesetosmaških snova". Točke koje su omeđile Štambukov "bermudski trokut" zovu se: Pariz – Matejuška i "Fife" – te, kao pričuvna, no također značajna adresa – zagrebačka Špica odnosno "Charlie". S jednom nogom ne samo fizički već prvenstveno duhovno u Splitu a drugom u Parizu te s karikaturama koje su izlazile i u domaćim magazinima i u francuskim tabloidima poput slavnog "Ici Paris" u kojemu je dočekao i mirovinu, Štambuk je i mogao sebi dopustiti da bude pravi građanin svijeta.
A teme? Ako ih se i može nazvati "miješanim mesom" pošto je u njima svega, od različitih životnih situacija te neizbježnog seksa i vina, Davor je u svima njima – neozbiljan. Ili, poštenije je to kazati, urnebesno duhovit.
Na ovoj opsežnoj retrospektivi koja je pred vama kao i u ukupnom Štambukovom opusu lako se mogu uočiti "konstante". Recimo, bez obzira o kojoj temi pričao Štambuk nikome ne soli pamet; on ne moralizira niti propovjeda već – duhovito pripovjeda. Njegov je cilj uvijek isti: publiku valja nasmijati i to, ako je moguće, uz poruku: "ne dajte se zavesti na put vrlina". Jer, tamo je – dosadno.
Kada je pred koju godinu objavio monografiju "Split tease" odabrane je karikature podijelio u četiri cjeline nadahnute godišnjim dobima. Ne bez razloga jer izmjena godišnjih doba, kao i mjesečeve mijene – kako to veli poučak Jeana Chevaliera i Alaina Gheerbranta – naglašavaju ritam života i etape jednoga razvojnog ciklusa. Točnije, ona upiru prstom na neminovan slijed: rođenje, rast, zrelost, gašenje života; sudbinu zajedničku ljudima, njihovim državama, kulturama, civilizacijama… Vizualno prikazana godišnja doba, veli učeni autorski dvojac, nisu stoga ništa drugo do li slikovna interpretacija mita o vječnom povratku ali i simboli vječne izmjenu života i smrti.
Organizacijsku strukturu i konceptualni okvir aktualne retrospektive Štambuk je također zamislio na sličan način, ne brinući o kronološkom slijedu već o dramaturgiji svoje izložbene sage. Naizgled to je "samo" još jedno tematsko nizanje povijesnih etapa s karikaturama koje govore o postanku (Adamu i Evi), biblijskom potopu i Noi, mitološkim bićima, srednjevjekovnim oklopnicima i svećenicima da bi nakon ukaza na značaj francuske revolucije ? kao simboličnom nagovještaju liberalnog novog doba – krenuo niz s radovima posvećenim "suvremenim" temama: ljubavi, preljubu, seksu, vinu…
Zlatko Gall
Davor Štambuk, karikaturist, novinar i autor zabavnih televizijskih emisija, rođen je 29. prosinca 1934. godine u Splitu. Pravo (1953-55) i povijest umjetnosti (1955/1956) studirao je u Zagrebu i Splitu a tijekom studentskih godina počinje raditi kao sportski novinar za zagrebački Narodni sport i Sportsku panoramu. Kao reporter prelazi u Arenu koja tih godina od filmske revije postaje prvi domaći tabloid a 1963. odlazi u Francusku gdje privremeno radi u pariškoj galeriji slika Janelle. Mada je karikature radio i ranije profesionalnu karijeru je započeo u Parizu 1968. nakon dodjele nagrade Grand Prix Belleus koju su mu za jedan od prvih objavljenih radova dodijelili redakcija tjednika France Dimache i sindikat francuskog tiska . Godinu kasnije prelazi u visokonakladni pariški tabloid Ici Paris u kojemu stalno objavljuje do umirovljenja 1999. Do povratka u domovinu povremeno objavljuje u svima značajnijim francuskim tjednicima/mjesečnicima u Francuskoj (Nouvelle Observetaur, Elle i Paris Match…). Ženevska novinska agencija Berger sklapa ugovor i distribuira njegove karikature po zapadnoj Europi, ali i u prekomorske zemlje sve do Japana. Osamdesetih godina učestalo surađuje s novinskom agencijom Mayer Presse iz Graza koja otkupljuje crteže za sjevernu Europu – Švedsku i Dansku.
Redovito objavljuje u tada visokonakladnom Startu i Nedjeljnoj Dalmaciji ali i mnogim drugim izdanjima na području tadašnje države poput mariborskog dnevnika Večer, beogradskih Večernjih novosti i skopskog humorističkog lista Osten. Prvi put samostalno izlaže 1972. u Parizu u organizaciji uredništva Ici Parisa dok je prva hrvatska izložba održana 1979. u zagrebačkoj galeriji Studentskog centra. U rodnom Splitu pak prvi put izlaže 1981. u Dioklecijanovim podrumima. Slijede izložbe u Beču 1993., dvije godine kasnije u Lussac – St.Emilionu, 1999. u Pagu, 2000. u Supetru na Braču, 2002. u Korčuli, 2003. u Nairobiju i Đakovu, 2004. godine u novosadskoj galeriji Tableaux i u Zemunu, 2006. u Zagvozdu i na beogradskom Kolarčevom univerzitetu, 2007. u Osijeku, 2008. u Jeruzalemu, Lionu, zagrebačkom Francuskom kulturnom centru (otvorio francuski veleposlanik u Hrvatskoj B. Saint-Paul), Kaštel Kambelovcu, Korčuli i beogradskoj galeriji New Moment, te početkom 2009. u šibenskoj Gradskoj knjižnici. Posebno je značajna velika monografska izložba "Četiri godišnja doba" u organizaciji Francuskog kulturnog centra a postavljena u zagrebačkom KICu 2001/2002.
Godine 2003. prima od francuskog Ministarstva kulture odličje reda viteškog križa za umjetnost i literaturu, a 2007. predsjednik Republike Hrvatske dodijeljuje mu orden reda Danice Hrvatske s likom Marka Marulića.
Akademija-Art.net
