ove godine održati u bečkom muzeju "Wien Museum Karlsplatz" bavi se suodnosom psihijatrije i likovne umjetnosti, arhitekture i dizajna te proučava koliki je utjecaj moderna imala na naše poimanje psihičkih bolesti.
Bez naslova
Izložba je podijeljena u 6 dijelova, od kojih su u umjetničkom smislu najzanimljivija zadnja tri.
Četvrti se dio naime bavi temom "Umjetnost i ludilo" na primjeru austrijskog slikara Egona Schiela. Njegovi autoportreti svjedoče o intenzivnom bavljenju vlastitim tijelom umjetnika. Razlog specifičnom prikazu tijela se može povezati s traumatičnim doživljajima iz Schielove mladosti.
Od velike su važnosti u procesu stvaranja zasigurno bile i fotografije "umnih bolesnika" koje se nisu koristile samo u svrhu istraživanja, već i kao temeljni materijal u umjetničkoj potrazi za novim mogućnostima prikazivanja ljudskog tijela.
Ludwig von Janikowski, 1909., Oskar Kokoschka
Peti je dio izložbe posvećen utjecaju "ludila" na umjetnost portretiranja u vremenu oko 1900. godine. Ovakva su djela mnogim umjetnicima služila kao sredstvo privlačenja pažnje javnosti. Među njima valja posebno istaknuti Oskara Kokoschku, čiji su portreti često izazivali oštru kritiku konzervativnih krugova.
Šesti je dio pak posvećen umjetničkim radovima dvoje psihičkih bolesnika, Josefa Karla Rädlera i određene gospođe St., čiji su radovi nastali još prije prvog svjetskog rata.
Peter Altenberg, 1909., Gustav Jagerspacher
Najzanimljiviji eksponati cjelokupne izložbe su zasigurno tepih i dva jastuka s kauča jednog od najpoznatijih psihoanalitičara svih vremena Sigmunda Freuda koji su posuđeni iz muzeja Sigmund Freund iz Londona.
