Caffe bar LP, F. Račkoga 11, Zagreb
Otvorenje izložbe je 31.01. u 19.00 sati, a traje do 20.02. 2014.
Boris Topličanec rođen 1963. u Zagrebu
Završio FSB u Zagrebu i stekao zvanje dipl.ing.strojarstva. Oženjen, otac dvije kćeri. Fotografijom se bavio tokom gimnazijskih i studentskih dana. Uživao u razvijanju fotografija u kupaonici (pa mama nije mogla prati veš).
Nakon toga slijedi period posvećivanja struci, a zadnjih pet-šest godina vraća se fotografiji. Sada fotografira u digitalnoj tehnici, ali još uvijek ima u glavi misao da ima na raspolaganju samo 36 pokušaja. Upravo to mu pruža mogućnost promišljanja o kadru i temi.
Klikom aparata zaustaviti trenutak… kažu zaljubljenici u fotografiju. Istina… fizikalna. Za mene je fotografija izričaj proizišao iz raznih književnih i umjetničkih djela i poezije. U njima tražim način kako ljepotu riječi i stihova pretočiti u vizualno.
Voli fotografirati na mjestima gdje treba previzualizirati, instiktivno očekivati neki događaj uz spoznaju da će se moći okinuti samo jednom, kao nekada sa starim filmovima. Iza gotovo svake fotografije postoji priča.
No, nije to uvijek tako… često i marljivo posvećuje se i uličnoj fotografiji gdje se vraća na ono iskonsko, fotografsko, u prvoj rečenici rečeno… zaustaviti trenutak. Jedna od uličnih serija fotografi ja je i danas izložena.
Sa samostalnim izložbama počeo je 2011. godine i izlaže na samostalnim, klupskim i drugim grupnim izložbama.
Zdenac
Kada želiš, želi jako
Neka oči trepću polako.
Uprijeti moraš, ne posustati,
čvrsto se već kvrgavom rukom držati.
Magla je vani, a kost boli
Samo osmijeh na lice baci,
anđela zazovi te polako pođi…
Kada želiš, želi crveno i žarko,
To je boja zalaza sunca, ljubavi, cigana putnika i strasti.
Ne daj sebi da u mrklu tamu uđeš
Uprijeti moraš, nikako stati.
Nebo se tada, otvara samo, uvjeren budi!
Nisu to noćne more, plavetnilo neba uz sunce stiže,
u Zdenac života crveni odsjaj daje
A anđeo vrata tvoje duše ipak otvara.
U prikazanoj izložbi prikazao sam što se sve tokom godine događa u jednom imaginarnom krugu na ulici. Krug snimanja sam odredio lako, naime vrlo često se vrtim oko HNK i promatram Zdenac života i život ljudi oko njega. Sjedeći u Kazališnoj kavani, promatrao sam već po tisućiti put najveličanstvenije djelo Ivana Meštrovića… Zdenac života.
Djelo koje nas svakodnevno podsjeća na životnu radost, ljubav i nježnost, te dijametralno na prolaznost života i onog intimnog u nama što osjećamo kada pogledamo iza sebe na svoj život u dubinu zdenca.
U tom razmišljanju sam donio i odluku neka to bude centar snimanja. Dalje je bilo jednostavno. Naime, život mi se redovito vrti oko Britanca, Zrinjevca i Keglića, tako da sam si na taj način definirao krug snimanja. A onda sam krenuo… (Boris Topličanec)
