Organizator: Muzej Moslavine Kutina
Mjesto: Galerija Muzeja Moslavine
Vrijeme: 6. 11. 2013. u 18,00 sati
Tema: Narodne nošnje nacionalnih manjina u Sisačko-moslavačkoj županiji: Bošnjaci,Česi, Mađari, Romi, Slovaci, Srbi, Talijani, Ukrajinci…
Autorica izložbe i kataloga: Slavica Moslavac
Izložba sadržava originalne odjevne, uporabne i dekorativne predmete, te rekonstrukcije odjeće iz vremena dolaska pojedinih manjinskih skupina u naše krajeve.Vrijeme njihova dolaska je od sredine 19. do prvih desetljeća 20. stoljeća. Zatim izložba sadržava i preko 100-tinu fotografija i tekstova o osam nacionalnih manjina Sisačko-moslavačke županije i to: Bošnjaka, Čeha, Mađara, Roma, Slovaka, Srba, Talijana i Ukrajinca.
Na području Sisačko-moslavačke županije najviše češke i slovačke manjine ima u Međuriću, Lipovljanima, Ludini… Osim njih, krajem 19. i početkom 20. stoljeća u Lipovljane, Novu Subocku, Međurić, Donju Vlahiničku, Voloder, Veliku Ludinu, Popovaču, Kutinu, Antunovac, te druga naselja Moslavine i zapadne Slavonije počeli su doseljavati Talijani, Mađari i Nijemci, zatim Ukrajinci iz Galicije. tj. iz pokrajina koje su bile u sklopu Austro-Ugarske monarhije.
Ukrajinci su se, baš kao i Česi, Slovaci, Mađari i Nijemci prije njih, doseljavali zbog ekonomskih razloga. Iz siromašnih i napućenih dijelova Monarhije u hrvatske krajeve gdje su se čitavi posjedi nudili po povoljnijim cijenama. Ukrajinici su se doselili iz pokrajine Galicija pa ih se zavičajno zove i Galicijanima, te iz Lemkovščine (Lemkivščine), dijela Galicije u Karpatima (danas dio Poljske, op.a.)… Svoj nacionalni identitet, jezik, vjeru, narodne nošnje i običaje Ukrajinci, su ponajbolje sačuvali u Lipovljanima, gdje od 1909. postoji grkokatolička župa, utemeljena upravo na njihov zahtjev, Kulturno-prosvjetno društvo Karpati, koje njeguje ukrajinski folklor, te nastava ukrajinskog jezika pri lipovljanskoj osnovnoj školi. U drugim naseljima nemaju svojih institucija ni udruga.
Iako su u ovaj dio Hrvatske, pa tako i Sisačko–moslavačke županije došli vrlo siromašni i nisu sačuvali svoj tradicijski izričaj, povezanost s matičnom zemljom je izuzetno važna, snažna i osjeća se na svim nivoima od: nošnje, jezika, običaja, književnosti, plesa…
Ovom izložbom željeli bi predstaviti dio baštine koja nije došla s doseljenicima, ali se u tom novom ruhu (koji je donešen nešto kasnije, pazeći na izvornost kraja odakle su došli) prezentira na raznim priredbama, susretima i smotrama.
