Izložbu je, u nazočnosti autorice i gostiju, predstavio Eugen Borkovsky.
Eugen Borkovsky, Azra Huszar i Nadija Mustapić
Četvrta stranica izlagačkog prostora izgrađena je projekcionom površinom na kojoj se odigrava video koji dopunjuje, autorski kompletira grafičko – video instalaciju. Filmski montiran video prikazuje interijer koji odiše stilom uređenja, oblicima namještaja iz 70 – 80 godina prošlog stoljeća koje smo često viđali. Izmjenjuju se kadrovi komunikacije starije ženske osobe sa pasivnijim drugim ukućanima, kadrovi priređivanja voća za neko jelo te prostorno – vremenske bjeline, bez inscenacije. Zvuk se neodlučno izmjenjuje isječcima razumljivog teksta i brujanjem napona aparata ili krčanjem. Naoko nemušto kruženje kamere kao da priziva sjećanje. Čini nam se kao da je negdje nešto zaboravljeno ili je promijenjeno pa se kretanjem po prostoru očekuje pronalazak originala.
Suzdržano općenje aktera djelomično je određeno tremom uslijed prisutnosti kamere u prostoru ali se može nazrijeti i nesigurnost u svakodnevici. Autorica napetost potkrjepljuje uvođenjem bjelina koje zakrivaju i usporavaju tijek radnje svjedočeći o zadršci u komunikaciji između ukućana. Emocionalnu napetost nadalje kovitla stara fotografija koja uvijek označava prošlost usađenu u sadašnjost. Usporavanje pojedinih kadrova stvara atmosferu dinamike emocionalnog ispovjednog pristupa.
Jednolična, svakodnevna ali intenzivna konstantna napetost i mijena prisutna je u video radu i na nizu grafičkih otisaka. Emocionalni intenzitet aktera, naročito žene s bijelom maramom, prenosi se autoričinim umnožavanjem na grafike koje doživljavamo kao jedan predmet, objekt kojim smo okruženi. Ulazeći u galerijski prostor odjednom se osjećamo zarobljeni snagom interpretacije osobnog doživljaja umjetnice.
Mogući komentar ove grafičko – video instalacije, možemo zaustaviti kod najjednostavnije interpretacije: reminiscencije osobnog opterećenja nekom od proživljenih porodičnih situacija. To svjedoči i sama autorica komentirajući svoj rad. Nebitan razgovor, šumovi, zvukovi koji dopiru s ekrana podcrtani su slikom izraza lica aktera. Dramatika je dovedena do usijanja naizmjeničnim nizanjem kadrova socijalnih odnosa i kulinarskog prerađivanja voća. Već sama boja izabranog voća dovoljna je da zagrije atmosferu. Snimak obrade voća na rubu je da nas dovede do gnušanja. Intenzitet boje i prolijevanje biljne tekućine ploda asocira na krv, ranu, uvredu. Uz to prekidi koji su montirani u filmsku priču naprosto nadražuju čula. Svemu ovom dodano je sivilo tijeka nizom grafičkih otisaka na kojima se postepeno apstrahiraju oblici stambenog zdanja.
Situacija je nabrojenim sredstvima napeta i prepuna neke pasivne, pritajene dramatike. Ovaj likovni projekt govori o drami odvajanja, odrastanja, odlaska, kratkih vračanja. Možemo zaključiti da je posrijedi dio tijeka, izrezak niza socijalnih situacija koje nisu nimalo nježne. To se može odnositi doslovno na tretman u porodici pa do moguće preosjetljivosti jedne od aktera situacija. Tu mislim na umjetnicu, interpretatora, tumača, onog koji se ispovijeda o atmosferi koju i nama nudi.
Eugen Borkovsky
Nadija Mustapić je rođena 1976. godine u Rijeci. Diplomirala na Odsjeku likovnih umjetnosti pri Filozofskom fakultetu u Rijeci 1999. godine. Iste godine dobiva internship stipendiju i radi u Peggy Guggenheim Muzeju u Veneciji, a 2000. radi kao asistent grafike u Scuoli Internazionale di Grafica. Poslijediplomski studij iz grafike i intermedijskih umjetnosti (MA diploma 2004., MFA diploma 2005.) pohađa u SAD-u na Sveučilištu u Iowi. Ondje predaje grafiku i crtanje. Od 2006. godine, radi kao viša asistentica na Katedri za grafiku pri Akademiji primijenjenih umjetnosti u Rijeci. Na Odsjeku za intermediju Sveučilišta u Iowi zaposlena je kao koordinator projekta "Iowa Intermedia in Rijeka"/"Projekt Oko Sokolovo". Izlagala na mnogim samostalnim i kolektivnim izložbama u više profesionalnih galerija: Budimpešta (H), Iowa, Omaha (USA), Chamalieres (F), Venecija (IT), Dubrovnik, Grožnjan, Osijek, Rijeka, Split, Trebinje, Zagreb. Pored grafike, bavi se videom, dokumentarnim i eksperimentalnim filmom, suradnjom s umjetničkim kolektivima i na mnogim umjetničkim projektima u domovini i inozemstvu. Više puta nagrađivana je stipendijama i nagradama. Radovi joj se nalaze u nekoliko zbirki (MMSU Rijeka, Southern Graphics Council Print Archive, The Amity Foundation Print Archive, The University of Iowa Print Archive, The University of Mississippi-Oxford Print Archive…).
Eugen Borkovsky
eugen.borkovsky@gmail.com
Akademija-Art.net