Nije bilo teško predvidjeti da će transatlantski slobodni trgovinski sporazum EU-a i SAD-a, kao interni dogovor dviju najjačih ekonomskih sila na svijetu, biti predmetom brojnih debata među ekspertima, analitičarima, zagovornicima, protivnicima … No nije se baš moglo očekivati da će debata, točnije packe i upozorenja, krenuti s najvišeg nivoa i to prije no što su pregovori službeno i započeli
Naime, Francuska je prošlog vikenda od Europske komisije uspjela dobiti ustupak pred početak pregovora. Radi se o tzv. ‘kulturnoj iznimci’, stavci prema kojoj audiovizualni sektor neće sudjelovati u novom ‘slobodnom tržištu’ EU-a i SAD-a. Ustupak, kojim se prije svega europska filmska industrija štiti od ekonomski moćnije američke, nije zapravo ni izazvao veliko iznenađenje jer je Francuska već neko vrijeme jasno prijetila vetom na dogovor o početku pregovora ako se ta stavka ne unese, a u tome je imala i podršku još nekoliko europskih zemalja.
Upravo kada je početkom tjedna francuska ministrica kulture Aurélie Filippetti slavodobitno obznanila da se radi o ‘pobjedi Francuske’ i kada se činilo da je francuska diplomacija napokon ostvarila uspjeh, predsjednik Europske komisije Jose Manuel Barroso je u intervjuu Herald Tribuenu proglasio stav Francuske ‘reakcionarnim’. Francuska javnost ga je odmah prozvala za manjak poštovanja i lojalnosti, kojeg uostalom duguje Francuskoj (kao i ostalim zemljama Unije) zbog naravi svoje funkcije.
Ukratko, Barrosova reakcija interpretirala se odmah kao otvoreno zagovaranje liberalne ekonomije, i to na svim poljima, kao udvaranje anglosaksonskim strujama, a sve u osobnom cilju kakve buduće funkcije u međunarodnim organizacijama nakon što mu iduće godine završi drugi uzastopni mandat na čelu Europske komisije.
U raspravu su se zatim uključili i američki mediji. New York Times tvrdi da je isključenjem audiovizualnog sektora iz pregovora Unija oslabila svoju pregovaračku moć te da bi SAD mogao uzvratiti sličnom mjerom. Wall Street Journal naveo je da većina sadržaja na europskim televizijskim postajama i kino dvoranama ionako potječe iz američke proizvodnje dok je Washington Post podsjetio da ‘Francuska i Hollywood oduvijek održavaju napete odnose’ te da službeni Pariz nastoji zaštiti svoj kulturni sektor unošenjem kvota i subvencija.
U svakom slučaju, trzavice na liniji Pariz-Bruxelles napokon su pokrenule prijeko potrebnu debatu o transatlantskom trgovinsko-investicijskom partnerstvu (TTIP- Transatlantic Trade and Investement Partnership). Dosad su se tek mogle čuti uopćene izjave o tome kako će sporazum pridonijeti jačanju BDP-a i otvaranju novih radnih mjesta (s obje strane oceana) te kako će se njime uspostaviti jasna ofenziva spram rastućeg azijskog tržišta bez da se detaljnije i kritičnije razmišljalo o mogućim konzekvencama.
Slučaj kulturne iznimke podsjetio je pak samo na jednu od niza razlika između dvije ekonomija te na specifičnost europskog sustava subvencija i protekcionizma koje mnogi već sad smatraju ugroženim od strane američkog. Sporazumom se ne bi samo snizili već ionako niski carinski troškove, već bi se bitna pitanja mogla pojaviti tijekom budućih usklađivanja normi za okoliš, zdravstvo, prehrambenu industriju, tijekom pregovora o zaštiti potrošača i osobnih podataka. A ako je suditi prema iznimno mlakoj reakciji Europe na svježe otkriveno američko digitalno špijuniranje njenih građana, ravnopravnost partnera u sporazumu tek se ima desiti. (Tportal.hr)
