Izložba Vremensko-prostorni triptih, autorice Glorie Oreb, otvorena je 03. studenoga 2009. godine u Galeriji Matice hrvatske u Zagrebu.
Vremensko prostorni triptih – Gloria Oreb
Vrijeme i prostor… dvije kategorije svakodnevno prisutne u našem govoru i životu, a opet tako neodređene i apstraktne. Problematiku određenosti prostorno-vremenske točke gledišta, Gloria Oreb je u svom ambijentalnom radu nastojala prikazati kroz vizualno vrlo jednostavne, a simbolički slojevite znakove. Prostorno neodređeni zlatni fond je membrana koja odvaja realitete postojanja; duhovno od zemaljskog, prolazno od vječnog. Nadahnuta geometrijom; simetrijom, proporcijama, zlatnim rezom i različitim geometrijskim shemama kao gramatikom vizualnog oblikovanja, Gloria koristi ornamentalnost kao umjetnost ukrašavanja i nadopunjavanja inspirirana europskom srednjevjekovnom umjetnošću, islamskim arabeskama i mističnim učenjima.
Taj kontrapunkt materije i transcedencije izražen je i u spajanju tradicionalnih slikarskih tehnika i izrade šablona kakve koriste suvremeni post-graffiti umjetnici da bi se izbjegla vidljiva faktura umjetničkog rukopisa. Autorica želi promatraču ostaviti dojam da su njezina djela istodobno proizvod neposrednog umjetničkog procesa, ali i ‘nenapravljene rukom’ poput ikona – slika mističkog značenja i božanskog porijekla.
Uređena struktura kompozicije stvara unutrašnju harmoniju i red koji simbolizira harmoniju božanskog svijeta. Njezini radovi nemaju izvor svijetla već se ono širi prosijavajući iz same slike, odnosno emanira iz površine minuciozno prekrivene zlatnim listićima na koju su potom aplicirani razlčiti znakovi i simboli po određenim geometrijskim shemama.
Aurum, prvi dio triptiha, simbolizira zemljane elemente i tijelo. Koristeći kružnicu kao znak za kemijski element zlato i astrološki znak sunce, predstavlja nas same kao središta, sunca, duhovne iskre u ovom fizičkom tijelu koji imaju svoj zadatak na vječnom putovanju i potrazi za Istinom. Upisani krugovi u kvadrat simboliziraju stabilnost, postojanosti i materiju.
Drugi dio Iluminacije prikazuje univerzum i um; mentalni nivo koji
nas uvodi u svijet ambivalentnih simbola Sunca i Mjeseca, dvanaest kuća Zodijaka, prirodnih elemenata Vatre, Vode, Zemlja, Zraka i Etera preko binarnih sazviježđa koje se okreću oko zajedničkog težišta na ekliptičnim putanjama.
Iako se nazivom ciklusa Iluminacije referira na urešene srednjovjekovne rukopise, zapravo one nisu ilustracije, ni pojašnjenje teksta već sam tekst. Tekst koji progovara jezikom simbola, univerzalnim arhetipom kruga koji je prisutan unutar samog čovjeka i van njega još od pamtivijeka. Spoj je to tvari i duha, zemaljskog i nebeskog. Zapravo su sva tri djela triptiha prvo podslikana crnom bojom koja predstavlja zemaljsku, crnu podlogu kvadrata, a kasnije prekriveni pozlatom ili iluminacijama nebeskog kruga. Bez obzira na varijacije i razdiobe kruga, ono zajedničko svim slikama u prvom i drugom dijelu triptiha jest kružnica i točka u samom središtu kružnice. Poput Sunca koje je središte planetarnog sustava, tako centar slike zapravo postaje naše vlastito Jastvo; središe našeg unutarnjeg univerzuma, točka iz koje sagledavamo cjelokupno postojanje.
Treći dio ciklusa predstavlja duh, odnosno duhovni svijet i preobraženje mentalnih, kozmičkih vibracija u stanje reda te prijelaz u transcedentalne sfere. Autorica je izabrala znak čiji označitelj je anđeo – posrednik između viših i nižih sfera. Anđeli, nebesnici, kao duhovna bića simboliziraju božje vjesnike i pojavljuju se u brojnim kulturama i religija. Bez obzira na različite nazive poput serafina, meleka ili devá, oni su uvijek posrednici između dva različita nivoa postojanja.
Svaki čovjek ima svog nevidljivog zaštitnika, anđela čuvara koji ga prati u životu i svatko ima slobodan odbir da li će prihvatiti prisustvo svog osobnog posrednika upućujući mu molitve i komunicirajući s njim.
Kružne formacije bliske romaničkim i gotičkim rozetama,quincunxu, tlocrtima bizantinskih crkava – upisanih i opisanih grčkih križeva, su samo sredstva koja zamijenjuju figurativni prikaz apstraktnih ideja. Ono na što treba staviti naglasak nije konačan rezultat; slika, znak, već sam stvaralački proces koji je autoričino duboko promišljanje i svojevrsna kontemplacija kroz dugotrajni postupak slojevitog nanošenja podloge preko čitave površine rada i zatim doslikavanja i apliciranja različitih formi kao simboličko i magijsko vizualno izražavanje.
Barbara Gaj
Akademija-Art.net
