Galerija Kluba kulture u Križevcima nastavlja s radom. Ovaj put s izložbom fotografija križevačkog povjesničara umjetnosti Zdenka Baloga. Izložba će biti otvorena 13. travnja 2013. u 21.00 sat i dio je Culture Shock festivala festivala 2013.
Izložba fotografija fotografa Zdenka Baloga. Izložen je izbor iz različitih suradnji akt i erotske fotografije, nastalih tijekom posljednjih 5 godina. Većina fotografija s ove izložbe ranije nije bila izlagana.
Zdenko Balog, povjesničar umjetnosti i andragog, fotografijom se bavi od djetinjstva, uz kontinuiran interes za fotografiranje ljudi. Preferira portretu, uličnu i akt fotografiju. Zadnjih godina redovito nastupa na skupnim izložbama, a 2009. održao je u Križevcima samostalnu izložbu akt fotografije ‘Pjesma nad pjesmama’. Pri POU Križevci povremeno drži radionice kreativne fotografije. Član je Fotokluba Zagreb.
Ovo mu je druga samostalna izložba fotografije.
„Low-Key Shades in B&W” by Zdenko Balog
„Slikar konstruira, a fotograf razotkriva” (Susan Sontag)
U „Esejima o fotografiji” Susan Sontag poznata američka esejistica i književnica opisuje fotoaparat kao produženu ruka fotografove svijesti, a fotografiju smatra sredstvom kojim se mijenja i proširuje naše predodžbe o stvarnosti i o svijetu oko nas.
U svojim počecima fotografijom su se bavili znanstvenici i rijetki individualci, pa tako znamo da su prve fotografije koje su se tada još nazivale dagerotipije nazvane po svom izumitelju Louisu Daguerreu bile su jednostavne bilješke svjetla na srebrnoj fotoosjetljivoj ploči. Nakon brojnih tehnoloških poboljšanja mediji fotografije je prodro u ljudsko društvo i počelo je novomedijsko doba koje je dovelo do transformacije i globalizacije društva.
Svijet je postao „globalno selo” po riječima Marshalla McLuhana teoretičara medija koji među prvima ukazivao na medijsku histeriju. McLuhan opisuje medije kao proširenje ljudskih mogućnost pa navodi da je kotač proširenje noge, odjeća je proširenje kože, elektronski sklop opisuje kao proširenje sustava živaca, fotografiju kao proširenje oka. Medij je poruka, ali nije poruka to što ljudi jedni drugima kažu preko medija, već to što medij čini za društvo, na koji način ga transformira, to je poruka medija.
Vrijeme u kojem živimo je vrijeme zatrpanosti fotografskim slikama i slikama općenito. Gdje god da se okrenemo, ne možemo ne susresti se s fotografijama. Zatrpani smo reklamama, reportažnim fotografijama u novinama, modnim fotografijama u časopisima, političkim kampanjama, fotografijama na internetu, u knjigama, na izložbama… A uz to sve većina od nas je i sama kroz život proizvela mnogo fotografija i svi imamo ljude oko nas čije fotografske uratke gledamo na popularnom digitalnom društvenom servisu.
Promjene koje se događaju na polju tehnologije neprestano utječu na nas i mijenjaju našu percepciju. Ali proces je obostran. Tehnologije se često „odnose” prema nama; a s druge strane, i mi prema njima. Tok je rijetko jednosmjeran.
U elektroničko doba “percepcija se odvaja od stvarnog iskustva, postaje skeniranje, a mišljenje procesuiranje”
S obzirom da smo pretrpani fotografijama ,nemamo vremena, a i gubimo volju, za analiziranjem i zadržavanjem pogleda na svakoj novoj fotografiji s kojom se susrećemo.
Fotografski aparat ne koriste na isti način novinar-fotograf, stomatolog koji fotografira svoje radove, fotograf u foto studiju koji fotografira ljude za osobne dokumente, umjetnik ili policajac koji fotografira mjesto zločina, pa je stoga teško govoriti o fotografiji kao o homogenom mediju. Svatko može fotografirati, ali napraviti dobru fotografiju je ipak pitanje vještine i poznavanja vizualnog. Zdenko Balog zna i jedno i drugo.
U svojim fotografskim radovima Zdenko Balog se jasno odredio prema mediju fotografije, On fotografiju koristi kao i kod svoji slika iz slikarskog opusa da bi zabilježio zanesenost ljepotom žene i ženskog tijela, on slavi ženu u svojim radovima. Balogove fotografije su to već i pokazale na prvoj njegovoj izložbi fotografije „Pjesma nad pjesmama” 2009. u Galeriji Križevačkog likovnog kruga u Križevcima. Na njegovim fotografijama je prisutan uvijek isti model, njegova trajna muza, inspiracija i bračna družica Mirjana.
Balogov način promišljanja proizašao je iz slikarskog pogleda, on fotografiju konstruira i djelomično dorađuje digitalno.
Ovaj put Balogove fotografije oslobođene su boje, on se koncentrira na svjetlo i sjenu, na kontrast pozitiv-negativ. Balogova svijest je zaokupljena hvatanjem biti fotografije, njene esencije, iz varijacija akromatskih tonova modelira se prizor. Već sam izbor odustajanja od boje u ovom ciklusu ukazuje Balogovo htijenje se pozabavi problematikom suvremene žene koja je u mnogočemu specifična . U njegovim fotografijama nećemo naći samo pedeset nijansi sive nego i promišljanje o trenutku žene u ovom još uvijek patrijarhatom obilježenom društvu. S jedne strane imamo osviještenu ženu koja se bori za svoja prava, koja se smatra ravnopravnom s muškarcem dok s druge strane imamo ženu koju Jelena Rozga opisuje kao bižuteriju…ženu, majku i kraljicu. Društvo obilježava ženu na sve načine ,samo ne onako kako bi to stvarno trebalo. Problem je to kojem se Balog iznova vraća, možemo se prisjetiti i njegove izložbe u prostorijama Matice hrvatske Križevci gdje je na taj problem ukazivao crtežima i slikama. Njegova je namjera osvijetliti i izvući na površinu sjaj ženskog principa i dati mu kroz bilješke objektivom fotoaparata snagu. Taj princip je vezan lancima i lisicama na Balogovim fotografijama da bi nam ukazao kako tom principu treba prostor slobode.
Jung je definirao taj princip pojmom Anima, Balog ga se dotiče upravo toga u svojim fotografijama, on izvlači na svjetlo Animu i prezentira nam priču o odnosu modela i umjetnika. Picasso je svoje kroz svoj najzreliji ciklus pričao sličnu priču, na njegovim slikama ostao je samo model i slikar, a ostali svijet je nestao, i sveden je na najbitnije na suodnos.
Balog nam poručuje upravo takvu istinu, na svijetu je najbitnija je stvarnost međuljudskih odnosa. Svoj odnos on osvjetljava i prezentira jasno i vidljivo dajući mu umjetničku dimenziju, predstavlja ga kroz prizmu univerzalnog i individualnog koda.
Kako je svima jasno koji prate ovaj zanimljivi i inspirativan životni i umjetnički suodnos Mirjanu ćemo vidjeti u novim zapisima svjetla i sjene koje je načinio Zdenko Balog, što će taj put zahvatiti ostaje nam za pretpostaviti i vidjeti na slijedećim mu uspješnicama.
Znamo svakako da će Zdenko i dalje razotkrivati i slaviti ženu na svojim fotografijama!
Saša Živković
Zdenko Balog, povjesničar umjetnosti, rođen je u Zagrebu 1958., gdje je i odrastao i završio Školu primijenjene umjetnosti, a potom Filozofski fakultet, grupa povijesti umjetnosti i komparativne književnosti. Diplomirao je 1983., a potom nastavio postdiplomski studij. Magistrirao je na katedri za vizualne komunikacije i dizajn s temom ‘Vizualni identitet modnog žurnala u Hrvatskoj’ 1993. godine (mentor Dr. sc. Zvonko Maković). Konačno, 2012., obranio je na Filozofskom fakultetu doktorsku tezu ‘Graditeljska baština Hermana Celjskoga i njeni odrazi u zapadnoj Slavoniji 15. stoljeća’, te stekao akademski status doktora znanosti (mentor Prof. Dr. Igor Fisković).
Tijekom studija pokazuje sklonost terenskom i istraživačkom radu. U Istri, sudjeluje kao apsolvent, a potom i nakon diplome, u terenskom istraživanju obrambenog sustava kontinentalne Istre (Rašporski kapetanat), pod vodstvom Dr. sc. Đurđice Cvitanović. Posebno istražuje gradič Roč, koja istraživanja će mnogo kasnije sažeti u knjigu ‘Roč u srednjem vijeku’ (2005,).
Po završetku studija, zapošljava se kao kustos u Dvoru Trakošćan, s posebnom brigom za spomenički kompleks bivšeg pavlinskog samostana u Lepoglavi, tada još u sastavu Lepoglavske kaznionice. U Lepoglavi i Trakošćanu živi i radi 1986-95., te se, kroz proučavanje lepoglavske crkve i samostana razvija njegova posebna naklonost gotičkoj umjetnosti. Posebno proučava i istražuje umjetničku baštinu utemeljitelja lepoglavskog samostana, Hermana Celjskog, te utjecaje parlerijanske gotičke sinteze praškog i bečkog gradilišta na prekodravsek zemlje. Specijalizira se za razdoblje od kraja 14. do polovice 15. stoljeća u slovenskoj Štajerskoj i sjevernoj Hrvatskoj.
Tijekom boravka u Lepoglavi i rada u Dvoru Trakošćan, Balog vodi istražne radove na objektu dvorca Trakošćana, te osmišljava prijedlog za buduću muzeološku prezentaciju. Ovaj prijedlog tek je neznatno modificiran kada je kasnije dvorac obnovljen i zaokružena njegova muzejska prezentacija zbirke. Voditelj je arheoloških radova na lepoglavskom spomeničkom kompleksu, te je inicijator i voditelj prve četiri godine Lepoglavskih dana i znanstvenog skupa o Lepoglavi (1992-1995.). Inicira i uređuje Lepoglavski zbornik, koji sabire radove s ovog skupa.
1995. seli u Križevce i zapošljava se u Narodnom sveučilištu / Pučkom otvorenom učilištu, gdje radi i danas. U Križevcima nastavlja znanstveno istraživački rad: proučava srednjovjekovnu i ranonovovjekovnu povijest Križevaca i križevačkog kraja, čime nakon Zagorja i varaždinskog kraja, u svojim istraživanjima zaokružuje područje sjeverne Hrvatske. Sažetak ovih istraživanja je knjiga ‘Križevačko kalničaka regija u srednjuem vijeku’ (2003.), posvećena 750-godišnjici gradskih privilegija Grada Križevaca. 2013. izlazi mu knjiga ‘Gradovi kontinentalne Hrvatske’.
Osim što je organizator i sudionik Lepoglavskih dana od 1992-96., stalni je sudionik i autor priloga Buzetskih dana i Buzetskog zbornika, od 1984. do danas, stalni suradnik Peristila, časopisa Kaj, časopisa Cris, sudionik kongresa Saveza društava povjesničara umjetnosti Jugoslavije, te kongresa Društva povjesničara umjetnosti Hrvatske, sudionik međunarodnih znanstvenih skupova u Križevcima, Celju, Mariboru, stalni je član Fotokluba Zagreb.
Fotografijom se bavi od djetinjstva, ali se posebno nalazi u naglom tehnološkom razvoju digitalne fotografije. Više radova nagrađivano mu je na internetskim fotografskim natječajima, samostalno i skupno izlagao je u Križevcima i više drugih hrvatskoh gradova. U križevcima je 2009. održao samostalnu izložbu akt fotografije ‘Pjesma nad pjesmama’.
