Mihovil Dorotić: Vedute |

U galeriji MORH-a „Zvonimir", otvara se samostalna izložba slika akademskog slikara iz Samobora Mihovila Dorotića.

Veduta i krajolik u centru su slikarskog interesa Mihovila Dorotića. Opredijelio se za prostor juga, ambijente kolorističke otvorenosti u skladu zdanja, raslinja, neba i mora. Dorotić je posebno inspiriran Dubrovnikom, povijesnom slojevitošću njegove arhitekture i ozračjem kojim taj grad živi. Spomeničko, razgledničko koje mnogi traže u Dubrovniku Dorotića previše ne privlači. Istina, unosi u svoje kompozicije i poznate crkve i tvrđave no ne kao centralne motive već ukomponirane u tkivo grada.

Dorotić traži nove poglede, često uzvišenja, pa kadar znanog dobiva novu izglednost. I kada prizor promatra s tla Dorotić se odriče konvencionalnih rješenja, te akcentima i pomacima rakursa gradu daje novu dimenziju ljepote.Potezom ekspresionističkog karaktera Dorotić ispunjava površinu, izjednačavajući bojom različite tvarnosti, fasada, drveća, plavetnila pučine i neopipljivosti neba. Zanimljiv je u motivskoj dominanti izložbe manji ciklus, s dubrovačkim krovovima u prvom planu.

Ritmizira Dorotić u perspektivnoj izduženosti pokrove kuća nijansirajući tonove crvenkaste vrijednosti. Nakupine jednolikog stvaraju zgusnutu oblikovnu igru u kojoj čitkost motiva i nije presudna. Dorotić koristi dovoljno elemenata za prepoznatljivost i posebnost grada, no zaokupljen je otkrivanjem drugačijeg identiteta. Razlog za to leži i u primijenjenom stupnju opisnosti, od relativno precizne faktografije do naznake forme.

Dorotić daje pažnju i epidermi nekog zdanja, ali će i čitav blok razriješiti mrljolikim poljem. Teksturom vidljivom u situacijama sraza masa, odnosa monumentalnih volumena i prepleta manjih formi. Ali ravnoteža je ostvarena, s uočavanjem sastavnica, jasnih segmenata dubrovačkog urbaniteta. Preobraženog slikarskom energijom.

Uz svu vibrantnost gradivnih ploha Dorotić je prvenstveno slikar reda kojemu je sigurnost crteža osnova svakog ostvarenja. Nenametljivo prisutnog makar u krokijevskoj spontanosti. I na njoj raste paleta, intenzivne blistavosti. Difuznosti svjetla i obojenih sjena. Karakterističnih za mediteransko podneblje.

Ali ne samo Dubrovnika, već i drugih pitoresknih mjesta jadranske obale. Prvenstveno Brača. Ili neimenovanih uvala s brodicama u sigurnosti luke. Plovila su obilježena obrisom i tek pokojim akcentom boje. Istom nervaturom geste kojom Dorotić razigrava površinu mora. Postupkom ekspresionističke slobode, sukladne slikarskom zanosu. Uočljivog na platnima velikog formata, na kojima je dinamičnost poteza i predanje boji došlo do punog izražaja. Vrijednosti karakterističnih za najveći dio Dorotićevog opusa.

Stanko Špoljarić

Mihovil Dorotić je rođen 1980.godine u Brežicama. Paralelno pohađa i završava Školu za primijenjenu umjetnost i dizajn u Zagrebu i srednju Funkcionalnu glazbenu školu (klarinet). Godine 2001. diplomira slikarstvo na ALU u klasi prof. Eugena Kokota, a 2004.god., i Glazbenu akademiju u Zagrebu u klasi prof. Milka Pravdića. Autor je devet samostalnih izložbi ciklusa portreta i pejzaža i više skupnih. Sudjelovao na dvadesetak skupnih i devet samostalnih izložbi. Sudjelovao na više likovnih kolonija akademskih umjetnika. Na skupnoj izložbi Trijenalu Hrvatskog crteža 2003. otkupljen mu je rad. Zaposlen kao profesor klarineta u glazbenoj školi u Zaboku.