Uoči otvorenja izložbe u MUO
U Muzeju za umjetnost i obrt, 17. siječnja u 19 sati otvorit će se izložba „Hrvatska fotografija okom Petera Knappa“
Pogledajte FOTO galeriju!
Kako predstaviti Petera Knappa? On je karizmatični umjetnički direktor francuskog časopisa Elle, suradnik prestižnih publikacija poput Vogue, The Sunday Times, Stern, umjetnički fotograf, dizajner i pedagog, kao vrsni poznavatelj hrvatske fotografije, u suradnji s Marijom Tonković, muzejskom savjetnicom za fotografiju u MUO, sačinio je svoj autorski izbor kojim se hrvatska fotografija predstavila na festivalu Hrvatske u Francuskoj Croatie, la voici.
Kako predstaviti Petera Knappa? On je karizmatični umjetnički direktor francuskog časopisa Elle, suradnik prestižnih publikacija poput Vogue, The Sunday Times, Stern, umjetnički fotograf, dizajner i pedagog, kao vrsni poznavatelj hrvatske fotografije, u suradnji s Marijom Tonković, muzejskom savjetnicom za fotografiju u MUO, sačinio je svoj autorski izbor kojim se hrvatska fotografija predstavila na festivalu Hrvatske u Francuskoj Croatie, la voici.
Izložbu u Cité International Des Arts u Parizu vidjelo je tisuće posjetitelja, a 15.000 čitatelja Beaux-Arts, jednog od najčitanijih i najutjecajnijih umjetničkih magazina, dobilo je katalog izložbe.
Publika će u Muzeju za umjetnost i obrt imati prilike vidjeti antologijske fotografije Toše Dabca, Đure Janekovića, Milana i Slavke Pavić te Mladena Tudora koje se stilski ulančavaju u opću europsku i svjetsku povijest fotografije, dok će suvremenost hrvatske fotografije biti prikazana kroz djela Borisa Cvjetanovića, Ivana Faktora, Marka Ercegovića i Jelene Blagović.
Donosimo dio predgovora za izložbu naslovljenog RIJEČ O IZBORU:
„Danas postoje dvije vrste fotografiranja: jedno je za galerije, a drugo je za masovne medije, a svi koji rade u svijetu umjetnosti prepoznaju tu razliku. (…) Na ovoj su se izložbi sastale dvije generacije. Mlada generacija radi i izlaže u samom središtu kulturnog života. (…) Postoje i dvije vrste informiranja – ono trajno i ono koje ovisi o događajima. Ono trajno (knjige, magazini, novine, rječnici) nudi poruke koje su dugog daha i potrebna im je fiksirana slika. Informacije koje proizvode događaji (radio, TV, video) nude sadržaje koji dolaze k vama u nekom trenutku, ali kad taj trenutak prođe, vrlo ga je teško, čak nemoguće dozvati natrag. Fiksirana slika – fotografija – bori se za svoje mjesto, ali gubi bitku s filmom, pokretnim slikama. Zaslugom mog hrvatskog prijatelja Ivana Picelja, s kojim sam deset godina izlagao u galeriji Denise René, upoznao sam Petra Dabca, koji me je pozvao da vodim radionicu u Ateljeu Toše Dabca te Želimira Koščevića, koji je postavio moju prvu izložbu u Zagrebu. Tako sam upoznao bogatstvo hrvatskog kulturnog života. Naravno da je nemoguće pokazati sveukupnu hrvatsku fotografiju u prostoru koji nudi Cité internationale des Arts, pa sam svoj izbor ograničio na dvije teme: „zlatno doba“ magazina i novina – reportaže i fotožurnalizma – i djela suvremenih umjetnika.
S Marijom Tonković, kustosicom zagrebačkog Muzeja za umjetnost i obrt, izabrao sam fotografije Toše Dabca, Đure Janekovića, Mladena Tudora, Slavke i Milana Pavića izložene u stalnom postavu. A Leila Topić, kustosica zagrebačkog Muzeja suvremene umjetnosti, upoznala me je s radovima dvadesetak mladih talenata. Među njima, izabrao sam Ivana Faktora, Marka Ercegovića, Jelenu Blagović i Borisa Cvjetanovića.
Prije mene naslov je izbora radova Jelene Blagović, u kojima se ona diskretno udubljuje u prošlost svoje majke. Njezine fotografije izazivaju znatiželju koja nas tjera da čitamo između redaka pisama i suvenira, a njih je majka držala u kutijama i ladicama, neke još iz vremena prije Jelenina rođenja. U svojim velikim radovima ona je svoja otkrića uvećala četiri ili pet puta. Nešto od njihove intimnosti možda je time izgubljeno, ali njezina percepcija svjetla daruje nam slike izvanredne grafičke kvalitete. (str. 24)
Marko Ercegović živi u našem vremenu i promatra naše aktivnosti i načine življenja na način koji je i pozitivan i produbljen i suptilan, sve u isto vrijeme. Njegovi raznoliki prikazi, od kojih su neki pokazani na tako malom prostoru da ih jedva razabiremo, prisiljavaju nas da priđemo bliže, osobito u velikim eksponatima, kako bismo stekli bolji uvid u njegove namjere. On točno zna kad mu je potreban potez boje, ali također zna kad njegov motiv treba biti prikazan u crno-bijelom. Njegov originalni način vješanja eksponata u obliku uokvirenih matrica povezuje njegove slike, pretvarajući prizore u priče. Kad stojimo pred nekim njegovim slikama, ne možemo a da se ne zapitamo: gdje su nestali „studium“ i „punctum“ Rolanda Barthesa? (str. 16)
Ivan Faktor izlaže cijelu jednu kompoziciju koja nosi naslov Cangaroo Court: on scenu reinterpretira kao kinematografski spektakl koji se sastoji od porote pred kojom stoji ubojica. Koristeći se tradicionalnim i modernim alatom, on je spojio činjenice i slike, filmove i video, i trajna djela, a uz to je odjenuo svoje glumce u odjeću jednog drugog doba, koja tim figurama u naravnoj veličini pridaje nestvaran izgled. Također je zanimljiva upotreba snimljenog zvuka u neskladu s prizorima.
Boris Cvjetanović također povezuje ove dvije teme: on je bio fotoreporter, a sada se bavi osobnim i povremeno obiteljskim temama. Njegova osobnost i strpljivost dopuštaju mu uvid u prostore u kojima bi moglo biti teško snimati.
Ova djela upotpunjena su filmskim projekcijama. Film Ivana Faktora prikazivat će se svakog dana kao dio njegove kompozicije Cangaroo Court. Na izložbiće se prikazivatii monografski filmovi autorice Ane Marije Habjan o 16 povijesnih i suvremenih fotografa, koji su izvorno snimljeni za serijal Hrvatske televizije. – riječi su iz predgovora izložbe.
