Izložba Hod kroz godinu fotografkinje Ive Lulić donosi jedinstvenu vizualnu interpretaciju staroslavenske mitologije kroz umjetničku fotografiju. Inspiriran istoimenom knjigom etnologa Vitomira Belaja, projekt oživljava svijet slavenskih božanstava i drevnih vjerovanja, povezujući ih s prirodnim ciklusima, krajolikom i vječnim izmjenama života i smrti.
Hod kroz godinu
Izložba „Hod kroz godinu“ donosi priču o staroslavenskim božanstvima kroz medij režirane fotografije, povezujući svijet slavenske mitologije s ciklusima prirode, protokom vremena i neprestanim obnavljanjem života.
Umjetnički projekt inspiriran je knjigom „Hod kroz godinu“ istaknutog hrvatskog etnologa Vitomira Belaja, koja istražuje tragove pretkršćanske slavenske mitologije sačuvane u krajoliku, običajima i kolektivnom pamćenju. Autorica projekta već se dugi niz godina u svom umjetničkom radu nadahnjuje temama hrvatske mitologije, a ovim projektom otvara prostor za suvremenu interpretaciju slavenskog mitskog svijeta.
Kroz niz fotografskih prizora isprepliću se priče o bogovima Perunu i Volosu, božici Mokoš te mladim božanstvima Jurju i Mari/Morani. Njihovi odnosi i sudbine metaforički prate prirodne cikluse – smjenu godišnjih doba, promjene u prirodi i ritam života. U priči se pritom provlače i motivi kulta drveta, osobito hrasta, kao i šira ideja živoga kozmosa koji se neprestano mijenja, umire i obnavlja.
„Ovo je priča o prahrvatskim bogovima. Prikazuje svijet u kojem se oni ponašaju kao ljudi
oko nas. Vrhovni bog poistovjećen je s gospodarom seoskog imanja, njegova su djeca
mladež iz našeg susjedstva. Događaju se prijevare, krađe, preljubi, ubojstva. No,
istovremeno su oni i nebeska tijela, bogovi o čijem djelovanju ovisi naš život.
Svojim djelima obnavljaju vremenski poredak u svijetu, ali ne čine to nikakvim čarobnim
štapićima, napitcima, riječima. Jednostavno djeluju svojim životom: rođenjem, ljubavlju,
žrtvom. Na mitskoj razini priča objašnjava životni krug žitarice, najvažnije biljke starih
Slavena. Bog vegetacije svojim životom oponaša život žitarice, od sjetve preko klijanja,
zriobe, žetve do spremanja u žitnicu i ponovne sjetve.
S druge strane, ovo je priča o kretanju nebeskih tijela i njihovom ponavljajućem suodnosu,
to je priča o izmjeni godišnjih doba.“
(iz knjige Hod kroz godinu Vitomira Belaja)
Projekt je realiziran 2021. godine u obliku digitalne slikovnice, kao rezultat suradnje Ive Lulić, autorice i voditeljice projekta, i Zdenka Bašića, multimedijalnog umjetnika koji je za potrebe projekta osmislio vizualni identitet likova.
Većina fotografija nastala je na području Parku prirode Žumberak, čiji su krajolici postali svojevrsna pozornica za uprizorenje mitskog svijeta. Fotografirano je i na drugim lokacijama, među kojima su Stari grad Okić, Donja Zdenčina, Podravina i otok Krk.
„Hod kroz godinu“ tako povezuje fotografiju, mitologiju i krajolik u vizualnu priču o vremenu, prirodi i čovjeku – o svijetu u kojem se sve neprestano mijenja, a istodobno uvijek iznova vraća u novi ciklus.
