Kreativnost+Svestranost+Odricanje+Posvećenost zajednici=HUMANIZAM
DOBROVOLJNO DARIVANJE KRVI = HUMANIZAM = LIKOVNO VOLONTERSTVO
Humanitarna likovna kolonija
„Likovni volonteri na djelu Selce-2026.“
Rupčić Božo-Boško, prof., voditelj i sudionik kolonije
Ovogodišnja Humanitarna likovna kolonija „Likovni volonteri na djelu-Selce-2026.“ održana sredinom mjeseca rujna koju već tradicionalno godinama organizira Gradsko društvo Crvenog križa Karlovac uključila je brojne umjetnike iz različitih gradova Hrvatske, ali je uz brojne dosadašnje dugogodišnje sudionike privukla i nove umjetnike i umjetnice. Kako se već nekoliko posljednjih godina kolonija održava u Selcu, u inspirativnom okruženju Kampa Uvala Slana, privukla je i ove godine, pored ostalih sudionika, i grupu aktualnih likovnih autora i autorica s područja Crikveničko-vinodolske rivijere koji su, pored inspirativnog radnog ambijenta, svojim dolaskom i likovnim izrazom koloniju dodatno osnažili zaokružujući njen poseban mediteranski ugođaj. Stoga ne čudi što je ovogodišnja kolonija bila bogatija po broju umjetničkih ostvarenja ali i raznovrsnija po slikarskim motivima i sadržajima u odnosu na ranije održane kolonije.
Likovna kolonija svojim otvorenim umjetničkim, pedagoškim i sociološkim konceptom godinama na jednom mjestu istovremeno okuplja akademski obrazovane likovne profesionalce i pasionirane umjetnike, samo uvjetno nazvane- amaterima, od koji neki imaju tek započeti, a neki i višedesetljetni uspješan i narastajući kreativni izričaj, a neki od njih su odavno stvorili osobni prepoznatljivi likovni rukopis s kojim su suvereno ušli i u egzistencijalno područje bavljenja likovnom umjetnosti. Stoga se je kolonija vođena ovakvim konceptom tijekom svojeg životnog puta profilirala u eklektični kreativni organizam koji je počeo, ali i nastavio živjeti vlastitim životom, motiviran jedinstvenom i inovativnom idejom s osnovnim ciljem da sva nastala umjetnička djela predstavljaju donaciju ovih kreativnih ljudi Gradskom društvu Crvenog križa Karlovac koje će u njihovo ime te slike uručiti jubilarnim dobrovoljnim davateljima i darivateljicama krvi iz evidencije karlovačkog društva Crvenog križa-onim ljudima koji su bezbroj puta pokazali svoju humanost i plemenitost i u konačnici svojom darovanom krvi spasili nečiji život.
“Ideju za takav humanitarni projekt smo mi- zaposlenici i volonteri Crvenog križa koji smo okupljeni oko svakodnevnih i raznovrsnih programskih aktivnosti iz širokog spektra javnih ovlasti koje karlovački Crveni križ već desetljećima provodi, dobili kroz svjedočenje kako se naši brojni sugrađani i sugrađanke redovno odazivaju na darivanje onoga što je svakom čovjeku najdragocjenije-na darivanje svoje krvi. Najmanje što možemo učiniti da im se odužimo za taj plemeniti čin je da im u znak moralne zahvalnosti, pored već ranije ustanovljenih priznanja, Brončanog, Srebrnog ili Zlatnog znaka HCK-a darujemo i Vaše umjetničke radove, kako bi osjetili koliko mi, kao djelatnici i volonteri Crvenog križa, ali i kao ljudi i članovi lokalne zajednice, uz Vašu nesebičnu kreativnu podršku cijenimo to što oni nesebično čine za sve nas” izjavila je, obraćajući se umjetnicima na otvaranju likovne kolonije, ravnateljica Gradskog društva Crvenog križa Karlovac, istovremeno i ravnateljica Društva Crvenog križa Karlovačke županije.
Pri tome je Branka Hastor, nastupajući i u ulozi potpredsjednice Hrvatskog Crvenog križa posebno istaknula: „da prikupljena krv karlovačkih darivatelja nije namijenjena isključivo za potrebe Opće bolnice Karlovac i/ili pacijenata samo s karlovačkog područja, već predstavlja doprinos karlovačkih darivatelja krvi jedinstvenoj Banci krvi koju prikuplja Hrvatski zavod za transfuzijsku medicinu putem svih društava Crvenog križa za potrebe svih medicinskih ustanova u Hrvatskoj. Stoga sudjelovanje Vas- likovnih umjetnika na ovoj likovnoj koloniji nije samo Vaša i naša kreativna zahvala karlovačkim jubilarnim darivateljima i darivateljicama krvi, već i poticaj društvima Crvenog križa u Vašim životnim sredinama, kao i u ostalim društvima u sastavu Hrvatskog Crvenog križa da i ona na sličan ili drugi moralno prikladan način iskažu dodatnu zahvalnost darivateljima krvi iz svoje teritorijalne nadležnosti. Štoviše, naša je želja da sva društva Crvenog križa svih razina organiziranja, jedinstveno i trajno doprinesu traženju novih oblika populariziranja dobrovoljnog darivanja krvi, a time i traženja puteva za povećanje broja aktivnih darivatelja krvi u Hrvatskoj, jer je kao što smo svakodnevno svjedoci ljudska krv sve potrebnija.”
Svečanosti otvaranja kolonije nazočili su Irena Gašparović, ravnateljica Gradskog društva Crvenog križa Crikvenica i Davor Šimonović, ravnatelj krapinskog Crvenog križa, s kojima karlovački Crveni križ već godinama ostvaruje iznimno kvalitetnu suradnju u realizaciji različitih projektnih aktivnosti, dajući time primjer i potvrdu široko uspostavljene kolegijalne i stručne suradnje i međusobne potpore ne samo između ovih društava, već i strateškog opredjeljenja koja vlada na svim razinama u Hrvatskom Crvenom križu. Upravo zbog takove stručne i kolegijalne suradnje i sinergijskim djelovanjem svih društava, Hrvatski Crveni križ u cjelini predstavlja respektabilnu i nezamjenljivu organizacijsku snagu za ostvarivanje svojih raznovrsnih humanitarnih zadataka, a osobito u davanju odgovora na eventualne krizne situacije i katastrofe širih razmjera koje se, nažalost, sve učestalije događaju, a u kojima je ljudska krv neophodno potrebna.
Naši dragi likovni volonteri pripadaju onoj skupini i kategoriji ljudi u formativnim godinama čiji je jedan od bitnih osobnih životnih ciljeva: spremnost da pomognu u rješavanju ili barem ublažavanju nekog socijalnog problema značajnog za nekog pojedinca, obitelj, ranjivu skupinu ili za lokalnu, pa i širu zajednicu. Sretni smo i ponosni što su oni svoju kreativnost, entuzijazam i senzibiliziranost, i ovoga puta, usmjerili na područje dobrovoljnog darivanja krvi, te što će svojim nastalim i doniranim umjetničkim radovima s ove kolonije iskazati svoje poštovanje prema jubilarnim darivateljicama i darivateljima krvi koji darovanom krvi spašavaju naše živote i živote nama bliskih ili nepoznatih osoba.
Inspirirani tako visoko postavljenim moralnim ciljevima i visokim odazivom gostujućih likovnih volontera-donatora, i ove smo godine u Selcu ponovo svjedočili: doživljenom nezaboravnom iskustvu, kvalitetnoj logističkoj podršci, stvorenom kreativnom nadahnuću svakog pojedinog autora, ostvarenom kreativnom i prijateljskom interakcijom između gostujućih umjetnika, i na koncu svjedočili u cjelosti ostvarenim postavljenim ciljevima.
U tome su nesebično pomogli svi članovi Organizacijskog tima za provođenje kolonije (djelatnici Helena, Barkica, Tomislav, Ivan i Vesna), predvođeni ravnateljicom Brankom Hastor, ali je doprinijelo i toplo gostoprimstvo djelatnika Odmarališta Kamp Uvala Selce, odmarališta u vlasništvu GDCK Zaprešić, koji su se i ove godine potrudili da ambijentom, gostoprimstvom i prikladnim menijem kolonija ispuni svoje postavljene ciljeve. Inspirativnom ozračju je doprinio i zagrebački glazbenik Josip Horvat koji je tijekom trajanja kreativnog rada, a posebno tijekom večernjih druženja umjetnika i gostiju prikladnim repertoarom svojih interpretacija pomogao da uz likovne i glazbene muze budu naklonjene našim likovnim umjetnicima, te da nastanu brojna impresivna likovna djela.
Stoga je za djelatnike i volontere Crvenog križa, goste i promatrače predstavljao poseban doživljaj promatrati kako tijekom protekla tri dana te umjetničke i humanizmom protkane duše s kistom, perom ili olovkom u ruci, od ranog jutra do zalaska sunca, na platnu, papiru ili drugoj podlozi ostavljaju dio sebe, kako blizina i mističnost mora, doživljaj izlaska ili zalaska sunca, pogled na panoramu otoka Krka, mediteranske vedute i raslinje nadahnjuje i nudi impresivne slikarske motive, kako planinski obronci Crikveničkog bila koji se u daljini uzdižu poput neprelaznog zida nadahnjuju slikare da osjete ljepotu neslućenog raja na Zemlji. Neimari kista, boje i platna stvarali su u tišini, odgovorno i umjetnički pošteno prema onima kojima su svoje slike namijenili. Uvjereni smo da će i takav doživljaj uskoro imati i karlovački jubilarni dobrovoljni darivatelji i darivateljice krvi, kada se te slike povodom obilježavanja 25. listopada-Dana dobrovoljnog darivanja krvi u Hrvatskoj zasluženo nađu u njihovim rukama i kada započnu trajno krasiti zidove njihovih privatnih ili poslovnih prostora.
Stoga je ovo prigoda da ukratko predstavimo i sudionike naše kolonije:
Stunja Milan, likovni umjetnik iz Klinča Sela, dugogodišnji sudionik ove i drugih brojnih humanitarnih kolonija i likovni promotor, i sam je voditelj nekoliko likovnih kolonija humanitarnog karaktera (Jastrebarsko, Krašić…). O njemu prof. Juraj Baldani iznosi: “u svojim je likovnim izvedbama autor blizak pejzažima i u svojim kompozicijama koristi svoj razigrani živi potez nastojeći da dimenzionira oblike i unese u atmosferu elemente uzvišenosti. Time gotovo prelazi granicu realiteta i dodiruje prostor imaginacije. Promatrajući motive sa treptajem atmosfere nad horizontom, nad oblacima i obalama koji su slikani u jednom dahu kao da je prizor otet vremenu jer Milan Stunja slikar – pjesnik ljepote prirodi donosi niz ostvarenja visokog umjetničkog elementa, otkriva ljepotu doživljaja u prirodi i krajeva kroz koje često prolazimo a da ih niti možda niti ne primijetimo”.
Milan je Stunja, osim aktivnog sudjelovanja na brojnim kolonijama, kao i organiziranja i vođenja kolonija iznimno angažirani promotor ideje uključivanja što šireg kruga umjetnika u humanitarne projekte poput ovog, te je od samog začetka aktivni sudionik i likovne kolonije karlovačkog Crvenog križa. Stoga su se i njegovom zaslugom i u ovu koloniju tijekom proteklih godina njenog kvalitativnog narastanja uključivali u njen rad i njegovi brojni i novi likovni prijatelji -autori iz različitih sredina iz Hrvatske i Slovenije.
Likovno stvaralaštvo Mirjane Modrušan, slikarice iz Rakovice se ogleda u slikanju omiljenih joj kontinentalnih pejzaža, ali se “njena opčinjenost prirodom može ogledati i u njenim mediteranskim vedutama, poljima lavande, suhozidima, maslinicima i pogledima na beskrajnu pučinu, romantični zalazak sunca ili morske žale od kojih svakome gledatelju zastaje dah” (B.Rupčić, iz predgovora izlože, Zorin dom, Karlovac, 2024.). I ova je i likovna umjetnica i poetesa redovna sudionica brojnih humanitarnih likovnih kolonija, ali i predana organizatorica i iskusna voditeljica iznimno posjećenih likovnih kolonija u Rakovici i Slunju, a ovih je rujanskih dana radni ambijent stomatološke ordinacije u Rakovici u kojoj radi zamijenila za atelje na otvorenom u Selcu.
Miroslava Mira Kos, zagrebačka slikarica i doajenka humanitarnih likovnih kolonija u Hrvatskoj, i ove je godine, iz svojeg bogatog i raznovrsnog likovnog opusa usmjerila kreativnu pažnju na ženski lik unoseći u njega svoj osobni, autorski i filozofski, ali i feministički pogled na odabranu joj temu- žene. „Autorica na svojim radovima obrađuje lik žene u minimalističkoj maniri, bez suvišnih dodataka i uljepšavanja, tako da pogledom na njene slike svaki gledatelj može vidjeti iznimno pročišćeni ženski lik, gotovo kao da je rađen dječjom rukom, lik žene ponekad odsutnog, pa i melankoličnog pogleda u daljinu, koji usprkos lišenosti dodatnih efekata prikazuje ženu u njenoj jednostavnoj, ali istovremeno u jedinstvenoj i izvornoj ljepoti. To je, vjerojatno jedna od prvih autentičnih autoričinih likovnih i ljudskih poruka upućena nama, gledateljima njenih slika, da ženska ljepota, prema njenom poimanju, zapravo leži u jednostavnosti, prirodnosti i izvornosti, a da svaka suvišna intervencija u ženski lik, bilo bojama na slikarskom platnu ili drugim intervencijama u stvarnom životu žene, vrlo često u sebi nosi rizik od pretjerivanja, te mogućih vizualnih, likovnih ili estetskih promašaja”. (Božo Rupčić, predgovor izložbe, Zorin dom Karlovac, 2023.).
Miroslava Kos niti ove godine nije stala samo na osobnom kreativnom radu, već je i nadalje ostala i prava animatorica umjetnosti i kulture pošto je u karlovački Crveni križ i ona nastavila dovoditi i svoje brojne kolegice i kolege, slikare, kipare a zatim i glazbenike iz drugih sredina u Hrvatskoj, pa i iz inozemstva, jednom riječju ljude različitog kreativnog naboja, ali istovjetnog ljudskog i humanitarnog habitusa, ljude usmjerene na pružanje pomoći i potpore drugome. Uslijed takvog kvalitativnog narastanja likovna je kolonija karlovačkog Crvenog križa zahvaljujući, između ostalog i organizacijskoj pomoći i angažiranju Miroslave Mire Kos i njenih brojnih kreativnih prijatelja nastavila ispisivati svoje nove kreativne i životne krugove.
Ranko Ajdinović, karlovački akademski slikar koji je diplomirao je na studiju slikarstva u Ljubljani (Arthouse College of Visual Arts) stvara apstraktna djela koja spajaju boju, pokret i emociju. Njegove kompozicije evociraju osjećaje i priče, dopuštajući promatraču da zaviri u vlastitu interpretaciju. Svako platno je poziv na istraživanje vizualnog izraza i unutarnjeg doživljaja.“ Kao multimedijalni umjetnik, radio murale i prostorne instalacije, no “klasično” slikarstvo ipak je njegov glavni način izražavanja, ali i – izvor egzistencije. Unatoč raznolikosti njegovog opusa i raznovrsnosti radova, glavni fokus mu je na stvaranju umjetničkih slika. Kroz svoju dosadašnju umjetničku karijeru, ostvario je mnoštvo samostalnih izložbi i sudjelovao na brojnim skupnim izložbama. Njegovi radovi su dio mnogih privatnih kolekcija, uključujući Zbirku Krajačić u Hrvatskoj, Dee Dee Bridgewater (dvostruka osvajačica Grammya), kao i privatne kolekcije diljem svijeta, uključujući one u Parizu, Londonu, New Yorku, Los Angelesu. Za svoje stvaralaštvo autor kaže: “ Za mene, slikanje je mnogo više od stvaranja umjetničkog djela. To je duboki terapeutski proces koji mi omogućuje povezanost s mojom unutarnjom biti. Boje su moj jezik, a umjetnost je most između moga unutarnjeg i vanjskog svijeta. Kroz slikarstvo, dijelim svoje najdublje osjećaje i promišljanja “. I Ranko Ajdinović je aktivni sudionik brojnih humanitarnih kolonija i socijalno osviješteni umjetnik s posebno izraženom empatijom za pružanje pomoći drugima.
Likovni umjetnik iz Draganića, Stjepan Barković Beba slikarstvom se bavi već gotovo tri desetljeća, uglavnom obrađujući pejsaže autorovog rodnog kraja, polja i pitomih brežuljaka Draganića i obala rijeke Kupe koji su mu omiljena inspiracija. Pored njih u svome stvaralaštvu inspiraciju traži u temama netaknute prirode, kako iz pitoresknog kraja na obroncima Samoborskog gorja, Plešivice i pokupske doline, tako i iz urbanih veduta Karlovca i njegove okolice. Njegove slike nastale u omiljenoj mu impresionističkoj maniri s odabranom temom i skladnim koloritom u kojem dominiraju sfumato ugođaji, plijene pažnju brojnih ljubitelja umjetnosti. Stjepan Barković, u likovnim krugovima od milja zvan Beba trudi se svojim slikama udahnuti život, prikazati pokretljivost, kretnje, pulsiranje prirode, osobito izraziti atmosferu, a sudeći prema dojmu koji slike ostavljaju na gledatelja, to mu i uspijeva. Prema vlastitim riječima “to je rad koji ga u potpunosti ispunjava i što više kreativno stvara to iznova dobiva nove poticaje i novu kreativnu energiju”. Sudionik je brojnih izložbi i likovnih kolonija humanitarnog karaktera, a i sam je inicijator i voditelj nekoliko kolonija koje organiziraju braniteljske udruge čiji je aktivni član.
Darko Goreta, zagrebački slikar i galerista svojim slikarstvom „promišlja opis pojavnog, zaustavlja se povremeno na znaku, ono prodire u tektoniku svima nam poznatih vizura urbanih naselja čiji su vizualni obrasci pohranjeni u našoj kolektivnoj svijesti, nesumnjivo kao najraširenije strukture kraj kojih prolazimo, u kojima živimo, koje gradimo, ali i razaramo“. I on je blizak slikanju mediteranskih motiva, ali i kontinentalnih pejzaža, kao i slikanju minijatura na staklu ili na drugim likovnim podlogama. Daljnjim slikarskim promišljanjem i sugestijama prijatelja i slikara Nevena Jakovljevića oslobađa se klasičnih motiva i udaljava se od figurativnosti. Trajno fasciniran bojom, preuzima je kao glavno slikarsko izražajno sredstvo kojim se odmetnuo u istraživanje apstraktnih mogućnosti. Izlaže na skupnim izložbama u Varaždinu, Poreču, Zadru, Daruvaru i Hvaru. Član je likovne udruge Auron u Zagrebu te je redovni sudionik ove, ali i brojnih drugih kolonija i likovnih događanja humanitarnog karaktera.
Edit Posavec i Ljiljana Nemer poznate su petrinjske slikarice i kulturne djelatnicekoje svojim umjetničkim radom aktivno doprinose kulturnom životu i očuvanju vizualnog identiteta Grada Petrinje i Sisačko-moslavačke županije. Obje umjetnice često surađuju i izlažu zajedno, a njihov je rad duboko ukorijenjen u lokalnu zajednicu, što se posebno ističe kroz sudjelovanje u brojnim likovnim kolonijama i humanitarnim projektima.
Primarni fokus i obrazovni put Edit Posavec su vezani uz rad u kulturi, društvene djelatnosti i organizacijama za mlade. Profesionalno djeluje kao stručna suradnica za kulturu i programe mladih u Gradu Petrinji. Na likovnom polju razvijala se samostalno i kroz dugogodišnju suradnju s drugim umjetnicima različitog umjetničkog opusa, a svoja znanja i kreativne vještine sada prenosi i drugima – poput kreativnih radionica oslikavanja svile za mlade.
Ljiljana Nemer također pripada krugu zavičajnih autorica koja je tijekom dugogodišnjeg kreativnog rada svoj likovni izričaj izgradila kroz strast, višegodišnju praksu i aktivno sudjelovanje u radu lokalnih udruga, ponajprije likovne udruge “Petriart” iz Petrinje. Radovi Ljiljane Nemer selektirani su od strane stručnih povjerenstava za prestižne državne manifestacije poput Susreta zavičajnih likovnih stvaralaca Hrvatske pod pokroviteljstvom Hrvatskog sabora kulture.
Ove samozatajne petrinjske umjetnice i humanistkinje, najveće priznanje su doživjele što imaju status neizostavnih stupova petrinjske likovne scene, gdje se njihovo ime veže uz svaku kulturnu manifestaciju u njihovom gradu i županiji. Njihov najveći doprinos zapravo leži u stotinama slika nastalih na kolonijama diljem Hrvatske koje se redovito daruju u humanitarne svrhe – bolnicama, braniteljskim centrima i školama, a od ove godine i karlovačkom Crvenom križu.
Milorad Rupčić je poznati karlovački slikar i galerista, član HDLU, prepoznatljiv po svojim motivima prirode, rijeka i veduta grada Karlovca, izrađenih u tehnikama akvarel, akril i suhi pastel, kao i svojim pejzažima i portretima u tehnici akrila i suhog pastela. Ovaj nekadašnji vrhunski sportaš, državni reprezentativac i majstor taekwondoa svoj mir i egzistencijalni izazov već više od tri desetljeća nalazi u slikarstvu. Dugogodišnji uspješan rad na rukovodećim poslovima u građevinsko-komunalnoj struci zamijenio je prelaskom u kreativno područje rada i ubrzo stekao status samostalnog likovnog umjetnika s ateljeom u Novom Mestu (Slovenija). “Treperava površina opčinjava svjetlom (akvarelist rijetko pokriva veće površine istim koloritom, jedino tek sasvim razvodnjenim plohama), pa je u tom smislu Rupčićev akvarel klasičan primjer primjene luminizma: boja je nositelj svjetlosnih dojmova. Na svoj osobit način autor je odabranom intencijom izgradio prepoznatljivo lakopisno akvareliranje te dostigao jezgrovit i sadržajan izraz” izjavio je Jožef Matijević – povjesničar umjetnosti , viši kustos Pokrajinskog muzeja Dolenjske, Novo Mesto, Slovenija).
Nakon dugogodišnjeg umjetničkog rada u kojem je slikao, aktivno izlagao i organizirao svoje autorske izlože ali i izložbe radova drugih karlovačkih likovnih umjetnika u različitim gradovima Slovenije, promovirajući projekt „umjetnost bez granica“, Milorad je ponovo nastavio rad u “gradu na četiri rijeke”. Karlovac i njegova okolina su i u toj fazi njegovog kreativnog narastanja snažno utjecali na konačno definiranje njegove odluke da egzistencijalno trajno ostane u kreativnom području, ali su istovremeno tematski utjecali i na profiliranje njegovog umjetničkog izričaja. Glavni dio njegovog opusa čine akvareli upravo s vodenim ,,riječnim i mediteranskim” motivima, a koje godinama usvaja pod mentorstvom Đorđa Petrovića, akademskog slikara i jednog od vodećih akvarelista s područja tadašnje državne zajednice, koji je o autorovom likovnom pristupu svojevremeno napisao: “Milorad Rupčić na svojevrstan, suptilan način stilizira i sumira prirodu s metodom osebujnog prikrivanja realnosti na račun unutrašnjeg intimnog i duhovnog stupnjevanja. Tako mu priroda služi više kao ishodište za otkrivanje čovjekovog unutrašnjeg stanja“.
Autorovi radovi se nalaze u brojnim privatnim kolekcijama, poput Zbirke Sumina, kolekcije poznatog karlovačkog ljubitelja umjetnina, uspješnog gospodarstvenika i još većeg humaniste Nikole Sumina, a krase i različite privatne i poslovne prostore u raznim gradovima Hrvatske, kao i izvan nje. Posebnu kategoriju poklonika umjetnosti Milorada Rupčića čine brojni kupci iz iseljene Hrvatske, osobito Australije, Kanade i Južne Amerike, željni uspomena na život u “starom kraju”. Milorad Rupčić redoviti je sudionik humanitarnih likovnih kolonija u različitim gradovima Hrvatske, BiH i Slovenije, i svjestan uloge dobrovoljnog darivanja krvi je redoviti sudionik ove kolonije od samog njenog začetka.
Marija Katić je magistra vizualnih komunikacija i grafičkog dizajna podrijetlom iz Karlovca, koja živi i djeluje na području Duge Rese. Završila je Akademiju primijenjenih umjetnosti (APURI) u Rijeci te uspješno spaja klasične likovne i slikarske vještine s modernim grafičkim dizajnom i ilustracijom. Profesionalno radi kao Desktop Publishing Operator (operater za pripremu tiska i grafički dizajn) u tiskari LANA u Karlovcu. Umjetnički opus Marije Katić specifičan je po tome što uspješno prepliće tradicionalne likovne tehnike i suvremeni digitalni dizajn. Njezin umjetnički i profesionalni profil obuhvaća grafički dizajn i brendiranje: izradu vizualnih identiteta, logotipa i pripremu materijala za tisak, izradu digitalnih i tradicionalnih ilustracija te crtanje stripova i obradu vizualnih materijala.
Svoju iznimnu kreativnost je već u startu svojeg kreativnog i profesionalnog izrastanja stavila i u službu javnog interesa kroz sudjelovanje u likovnim kolonijama humanitarnog karaktera. Posebnu motivaciju za sudjelovanje na humanitarnoj koloniji s ovim ciljem Marija crpi i iz činjenice “da i sama teži da postane dobrovoljna darivateljica krvi, ali je nažalost, do sada više puta bila odbijana zbog zdravstvenih razloga”.
Nevenka Vlašić, dugogodišnja velikogorička je likovna umjetnica već gotovo tri desetljeća. Slikarstvo i kiparstvo je usavršavala na Rokovom Perivoju, AGORI i Pučkom otvorenom učilištu te cjeloživotnim učenjem i sudjelovanjem u brojnim likovnim događanjima (izložbama, likovnim radionicama i kolonijama ) kreativno izrastajući uz akademske slikare i renomirane slikare različitog umjetničkog opusa. Znatiželja ju je vodila da isproba sve likovne tehnike: ulje, akvarel na svili i akril. Ostvarila je više desetaka skupnih izložbi i bila aktivna sudionica na brojnim likovnim kolonijama humanitarnog karaktera, a ovu koloniju kreativno podupire još od samog njenog nastanka.
Edina Šalić, sisačka je likovna umjetnica koja gotovo tri desetljeća njeguje ljubav prema umjetnosti u stalnom kvalitativnom narastanju. Aktivna je članica likovnog udruženja SULIKUM iz Siska te je svojim kreativnim radom i prepoznatljivim likovnim rukopisom odavno postala prepoznatljiva ne samo na lokalnoj i regionalnoj, već i nacionalnoj kulturnoj sceni kao autorica posvećena očuvanju zavičajne i kulturne baštine kroz likovno izražavanje. Svojim kreativnim izrazom „nastoji prenijeti specifičnu emociju i duh prošlih vremena, spajajući povijest sa suvremenim trenutkom“.
Inspiraciju pronalazi u prirodi i kulturnoj baštini, u onome što ju okružuje i privlači njenu kreativnu pažnju. Brižljivo odabranom paletom uljanih boja i na njoj svojstveni kreativni način bilježi ljepotu rijeka i potoka, pitomih ili razigranih brežuljaka, starih gradova ili tradicijskih kuća koje s teškoćama odolijevaju zubu vremena, a među omiljene joj teme spadaju i mediteranski motivi, te nezaobilazne joj teme mrtve prirode. Slika nadahnuto, s lakoćom i „ u dahu“, tako da je “praznik za oko promatrati lakoću kojom svoje emocije suverenim potezima kista prenosi na slikarsko platno”. Promatrati kako se pred našim očima rađa slika od koje zastaje dah je još jedno neponovljivo iskustvo i doživljaj za svakoga tko stane pokraj njenog štafelaja i prati ju dok stvara. Još je veći doživljaj trajno uživati u ljepoti njenih gotovih radova. Iako na njima vlada odsustvo suvišnih detalja ipak se pogledom na njene dojmljive slike gotovo može osjetiti povjetarac koji leluja poljima i čuti šum uvelog jesenjeg lišća ili žubor potoka, a njene zimske vedute zaleđenih potoka i stabala vrba prekrivenih snijegom djeluju iznimno dojmljivo i dočaravaju nam dah nedirnute prirode, i naravno, iskonske želje autorice da takvom ostane i nadalje. Osim samog slikanja, Edina je iznimno aktivna u lokalnoj zajednici kao likovni volonter i edukator. Surađuje s lokalnim institucijama, poput sisačkih dječjih vrtića (kolonije u vrtićima “Različak” i “Ciciban”), gdje kroz igru i rad približava umjetnost najmlađima. Vodi besplatne likovne i kreativne radionice za starije sugrađane u sklopu Dnevnog centra za umirovljenike Zeleni brijeg pod pokroviteljstvom Crvenog križa Sisak. Zbog svojeg bogatog stvaralačkog opusa i nesebične spremnosti za pružanje kreativne podrške u različitim humanitarnim projektima, Edina je Šalić rado pozivana sudionica, pa je dugogodišnja sudionca velikog broja likovnih kolonija humanitarnog karaktera širom Hrvatske , pa tako i ove kolonije od samog njenog začetka.
Miroslav Cimer je nakon rođenja u Osijeku i života u Puli i Splitu, 35 godina živio u Zagrebu, gdje je radio kao ekonomist u modnoj industriji. Slikarstvom se bavi od najranije mladosti za što već tada dobiva pohvale i priznanja zbog dojmljivih radova u tehnici akvarela koja ga i danas najviše zaokuplja. Veliki dio svoje izobrazbe stječe u centru za kiparstvo (Rokov perivoj) u klasi profesora Nikole Pečka , radeći na mnogim replikama glava, posebno šibenske katedrale. Sve protekle godine aktivno sudjeluje u brojnim likovnim kolonijama, u Hrvatskoj, povremeno Austriji i Sloveniji, te izlaže na skupnim i samostalnim izložbama. Nakon odlaska u mirovinu, nekada samo hobi, slikarstvo i kiparstvo postali su njegova velika ljubav i opsesija. Član je HLD-Zagreb i HDLU “Mansarda” Sesvete, a zadnjih petnaestak godina t kreativno djeluje težišno na području Crikvenice, tako da ga se po intenzitetu aktivnosti i izlascima u likovnu javnost gotovo može smatrati i domicilnim crikveničkim autorom. Svoju inspiraciju nalazi u tehnici akvarela, slikajući more, uvale i kamenjar, stare uspavane primorske kale i barke u malim ribarskim lučicama . “Na njegovim akvarelima kamen je u plićaku oživio, slušamo udaranje valova o žal , osjećamo mirise mediteranskog bilja a sve se ocrtava u plavetnilu neba i odsjajima sunca“. Zimski motivi kakvih se sjeća još iz djetinjstva, česte su teme u njegovom slikarskom opusu. Uz tematski akvarele, kao umjetnosti uhvaćenog trenutka, motive mora i ugođaja naših primorskih kala, autor i ljubav prema Zagrebu nastoji trajno oslikati na sebi svojstven način. Spomenici kulture i urbane arhitekture, vedute zagrebačkih parkova i ulica koje žive užurbani ritam grada ili su usnule, česti su motiv njegovih slika. Mnoge od njegovih slika nalaze se u privatnom vlasništvu ili su u prodaji u galerijama diljem Hrvatske.
Osim bavljenja slikarstvom Miroslav je Cimer i angažirani likovni promotor te je ponovo prije nekoliko godina uspješno reaktivirao prije 20- tak godina ugaslu likovnu koloniju u Crikvenici, koja je pod njegovim vođenjem ponovo započela okupljati umjetnike iz crikveničko-vinodolskog likovnog kruga, pa i puno šire, a njegova eruptivna organizacijska energija i nepresušne kreativne ambicije ga vode ka novim i višim razinama organizacije obnovljene domicilne kolonije. I on je na koloniju karlovačkog Crvenog križa „Selce-2026“ došao „usmenom predajom“, t.j. ležernim i prijateljskim pozivom od strane svojih likovnih prijatelja/prijateljica, dosadašnjih sudionika kolonije, te je od svih ostalih sudionika već u startu srdačno prihvaćen, a nadamo se da će i nadalje ostati i stalni pratilac ovog karlovačkog humanitarnog projekta.
Zdenko Juričan je suvremeni likovni umjetnik i slikar iz Zagreba koji aktivno sudjeluje u kulturnom i likovnom životu Hrvatske, ponajviše kroz rad u likovnim udrugama i sudjelovanje na brojnim humanitarnim i međunarodnim likovnim kolonijama. Član je i redoviti suradnik Likovne udruge Kula Kneginec iz Varaždinske županije, s kojom redovito izlaže i stvara na domaćim i međunarodnim kolonijama. Također sudjeluje na kolonijama u organizaciji Hrvatskoga katoličkog liječničkog društva (HKLD) u Zagrebu. Ističe se sudjelovanjem i na drugim humanitarnim kolonijama, poput likovne kolonije koju organiziraju udruge HVIDR-a Petrinja s ciljem obnove Petrinjske bolnice stradale u potresu, gdje pridonosi svojim radovima. Umjetnički opus Zdenka Juričana karakterizira figurativno i u pravilu monokromno slikarstvo s izraženim fokusom na detalje, emocije i prirodne motive, tematski je jasno podijeljen u nekoliko cjelina i tematskih ciklusa koje umjetnik redovito razvija.
Portreti predstavljaju jedan od najizraženijih dijelova opusa Zdenka Juričana. Autor veliku pozornost posvećuje ljudskom licu, nastojeći kroz portret prenijeti unutarnje stanje i karakter portretirane osobe. Čest motiv u njegovu slikarstvu su pored ljudskih i životinjski likovi, prikazani s visokom razinom detalja u krznu, perju i pogledu, a posebnom vizualnom dojmu doprinosi i monokromnost njegovih radova. Ovi radovi često balansiraju između realističnog prikaza i naglašavanja slobode i divljine prirodnog svijeta, pa se je upravo s takvim opusom Zdenko ponovo predstavio i na ovogodišnjoj koloniji u Selcu.
Nenad Petronio je istaknuti samostalni likovni umjetnik i slikar čiji je rad duboko povezan s Kraljevicom i Bakrom. Iako je rođen u Rijeci izvorno je neraskidivo vezan uz Bakar (gdje je dobio i nagradu za životno djelo). Već više od 20 godina njegov kreativni dom i radni prostor smješteni su u Dvorcu Frankopan u Kraljevici, gdje se nalazi njegov prepoznatljivi i vrlo posjećeni umjetnički atelje. Kako dolikuje svestranom umjetniku, ali i osobi sa završenim Pomorsko-brodograđevnim fakultetom, njegov bogati stvaralački opus inspiriran je ljudima, primorskim, pomorskim i podvodnim svijetom, ribama i morskim organizmima, općenito Jadranom i Mediteranom, pri čemujerazvio prepoznatljiv likovni rukopis stvarajući svoja djela u različitim kombiniranim tehnikama. Vrlo je aktivan u kulturnom životu lokalne zajednice, redovito sudjeluje u žiriranjima prestižnih likovnih manifestacija, poput nedavnog jubilarnog 5. izdanja manifestacije Ex tempore Kraljevica – Lanterna se budi, održane u rujnu 2026. godine. Svojim sudjelovanjem je i ove godine donio novu kreativnu svježinu u likovnu koloniju karlovačkog Crvenog križa.
Ivan Tomečak, suvremeni hrvatski akademski slikar i profesionalni fotograf rođen u Rijeci, završio je Likovnu akademiju u Ljubljani. Prepoznatljiv je po svom radu koji spaja klasične slikarske discipline, modernu apstrakciju i umjetničku fotografiju, kao i po snažnom doprinosu lokalnoj kulturnoj zajednici na području Kvarnera. Prije i tijekom intenzivnog perioda slikanja, preko 15 godina aktivno djeluje kao profesionalni fotograf, stvarajući brojne umjetničke cikluse i projekte. Tomečak gradi svoje cikluse kroz razne grafičke i slikarske postupke te kombinacije tehnika. Njegov likovni stil i umjetnički opus predstavljaju dinamičan spoj klasičnih slikarskih temelja, fotografskog oka i suvremene apstrakcije. Budući da iza sebe ima dugogodišnju karijeru u profesionalnoj fotografiji, ta se estetika i osjećaj za kadar, kompoziciju te svjetlo jasno prelijevaju i na njegova platna i papire, kao njemu najomiljenije slikarske podloge.
Njegov se opus primarno dijeli na dva paralelna estetska i filozofska smjera koja je kritika izvrsno prihvatila, posebice tijekom hvaljene izložbe „Život je lijep“ u riječkoj Relativnoj galeriji. Tomečak ne robuje samo jednoj tehnici, već unutar svog opusa stalno eksperimentira kombinirajući različite medije i tehnike kao što su monotipija, ulje na platnu te ulje na papiru. Premda teži apstrakciji, u njegovu se opusu mogu pronaći i intimni figurativni prikazi (poput serije “Mother and Child”), ali i lokalni motivi. Za potrebe manifestacija na Kvarneru znao je naslikati i prepoznatljive grobničke i primorske vedute, uspješno spajajući akademski izričaj s lokalnom baštinom. Prije nego što se potpuno posvetio slikarstvu, stvorio je bogate fotografske cikluse u rasponu od kazališne i koncertne fotografije (npr. ciklusi posvećeni 2 Cellos ili sinkronom plivanju) pa sve do ulične fotografije i portreta. Ove godine se godine na koloniji predstavio radovima u ulju na platnu, izrađenih u maniri francuskih impresionista.
Narodnu uzrečicu “da iza svakog uspješnog muškarca stoji uspješna žena“ potvrđuje i primjer supružnika Tomečak, odnosno njegove supruge, likovne umjetnice Ivane Mohar Tomečak, koja je koordinatorica kulturnih manifestacija i suosnivačica umjetničke udruge Atelijer Tomečak (poznate i kao Painting Atelier Tomečak), koju vodi zajedno sa svojim suprugom. Stvaralački opus Ivane Mohar Tomečak specifičan je jer ne obuhvaća samo klasične, samostalne galerijske slike, već je duboko isprepleten s edukacijom, primijenjenom umjetnošću i interaktivnim stvaralaštvom.
Ivana aktivno djeluje na području Primorsko-goranske županije, spajajući likovnu umjetnost, edukaciju i turističku promociju regije u jednu neraskidivu cjelinu. Kroz Atelijer Tomečak organizira razne likovne radionice za djecu i odrasle. Posebno su popularni njihovi susreti “Paint & Wine” (slikanje uz vino), koje uspješno provode u mjestima poput Delnica, nudeći polaznicima višesatno druženje i kreativno izražavanje i druženje, koje bez sumnje predstavlja i jedan od oblika psihičkog opuštanja s elementima art terapije.
Ističe se kao jedna od glavnih organizatorica i pokretačkih snaga poznatog likovnog natječaja “Ex tempore Kraljevica – Lanterna se budi”. Manifestacija se održava u dvorcu Nova Kraljevica te okuplja brojne domaće i međunarodne umjetnike, obogaćujući kulturnu i turističku ponudu grada. Njezini radovi bili su dio skupnih izložbi koje prate amatere i zaljubljenike u slikarstvo, poput obljetničke izložbe “Amo, amare, amateri” u riječkoj Relativnoj galeriji. Osim slikarstva i organizacije, Ivana se godinama bavila profesionalnim šminkanjem (make-up artist) te menadžmentom u sklopu obiteljskog studija za vjenčanu fotografiju. Ivana je diplomirala i usavršavala se u prestižnim školama za modu, dizajn i vizažizam (poput Callegari i Atelier International de Maquillage Paris). I ona je, poput supruga Ivana povećala grupu gostujućih umjetnika iz Crikveničko-Vinodolskog likovnog kruga koja je i ove godine značajno kreativno osnažila našu koloniju u Selcu i dala novi kreativni vjetar u njena jedra.
Miroslav Krnić je samouki i svestrani likovni umjetnik, samostalni slikar i kipar iz Karlovca koji u svom rodnom gradu i okolici aktivno stvara i izlaže već više desetljeća. Njegov rad karakterizira multidisciplinarnost jer se osim klasičnog slikarstva, Krnić u slobodno vrijeme bavi i izradom raznih figura i skulptura od gline i drva. Krnićev stvaralački opus je bogat i raznovrsan, slika kontinentalne i mediteranske pejzaže, figuralne kompozicije i mrtve prirode u omiljenim mu tehnikama akrilik i ulje na platnu. Svoja djela često izlaže samostalno ili skupno, poput zajedničke obiteljske izložbe s kćerkom Lanom Krnić koji ga likovno slijedi ali izgradnjom vlastitog likovnog izraza. Krnić također aktivno doprinosi lokalnoj zajednici oslikavanjem velikih uskršnjih pisanica koje pred Uskrs tradicionalno krase šančeve i parkove znamenite karlovačke Zvijezde, pojačavajući njen predblagdanski ugođaj. Redoviti je sudionik poznatih likovnih manifestacija, uključujući tradicionalnu zimsku likovnu koloniju ZILIK u Karlovcu, kao i jesensko-zimske likovne kolonije u organizaciji SKD Prosvjeta, te brojnih kolonija humanitarnog karaktera u Karlovcu i raznim gradovima Hrvatske i BiH, aktivni je sudionik ove kolonije od njenih samih početaka.
Marija Pavlić, Nada Gundić i Ana Milašinović su samozatajne, ali istovremeno i iznimno predane karlovačke likovne umjetnice, članice ULAK-a koje su svojim zanimljivim i prepoznatljivim likovnim izričajem postale poznate i prihvaćene ne samo u lokalnim i regionalnim umjetničkim i društvenim krugovima, već i šire. Marija i Ana su poznate po slikanju prepoznatljivih karlovačkih motiva, osobito krajolika rijeke Kupe i Korane, kao i brižljivo odabranih kontinentalnih i mediteranskih pejsaža i drugih tema u tehnici akrilik na platnu ili akvarel, kao i mrtvih priroda u tehnici akvarel. Marija Pavlić je, između ostalog, naslikala zvonik crkve Presvetog Trojstva na starom crijepu (sačuvanom nakon obnove krovišta samostana), koji je darovan župnim suradnicima kao jedinstveni autohtoni suvenir. Za razliku od njih Nada Gundić svoje fantazmagorične radove stvara u tehnici ulja na platnu u skladu palete smirujućih tonova i uzvišenih duhovnih, gotovo iscjeliteljskih poruka. Sve tri pjesnikinje kista i palete su kao proaktivne karlovačke kreativke nezaobilazne sudionice ne samo kulturnih i umjetničkih događanja u karlovačkoj lokalnoj zajednici, već i puno, puno šire. Iznimno senzibilizirane za probleme drugih već više desetljeća su sudionice bezbrojnih humanitarnih likovnih kolonija širom Hrvatske i BiH-a. Ovu koloniju kreativno prate od samog njenog početka, jer su svjesne napora koje karlovački Crveni križ usmjerava u zaštiti i unaprjeđenju zdravlja svojih sugrađana i sugrađanki, poput njih, pa pored ostalog i potrebe populariziranja i stalnog unaprjeđivanja sustava dobrovoljnog darivanja krvi. I one su se prepoznale u ciljevima kolonije, te ih niti ove godine nije trebalo posebno pozivati da se svojim osebujnim likovnim radovima zahvale jubilarnim karlovačkim dobrovoljnim darivateljima i darivateljicama krvi.
Zoran Durbić je ugledni zagrebački i hrvatski akademski slikar, grafičar, kipar i konzervator-restaurator. Durbić je prepoznatljiv po svojoj svestranosti i dubokom poznavanju povijesnih umjetničkih tehnika i likovnih materijala. Njegovo stvaralaštvo obuhvaća slikarstvo, crtež, grafiku i kiparstvo, a prepoznatljiv je po rijetkoj predanosti tradicijskim tehnologijama i minucioznim procesima stvaranja s posebnim naglaskom na visoko tiskarske grafičke tehnike poput drvoreza i linoreza sa stilskim izričajem koji često balansira na granici figuracije i apstrakcije. Karakteriziraju ga snažan crtež, simbolizam te istraživanje unutarnjih stanja, snova i emocija. U grafikama koje predstavljaju srž njegova rada često koristi intenzivne akcentirane boje, poput crvene, žute, plave i zelene boje. Fokusiran je na ručno otisnute kompozicije u tehnikama linoreza (u boji i crno-bijelog) te drvoreza. Njegov impresivni slikarski dio opusa uključuje radove u ulju, temperama, uljanim pastelima te dugogodišnje sudjelovanje na Zimskoj likovnoj koloniji (ZILIK) u kojoj je stekao status “posebnog prijatelja kolonije”. Zahvaljujući respektabilnom restauratorskom iskustvu i poznavanju materijala, Durbić je stvorio i specifičan ciklus skulptura u kojem koristi rijetke i zaboravljene načine obrade egzotičnih materijala.
Durbić od 1980. godine aktivno izlaže na žiriranim izložbama diljem svijeta, a struka je njegovu tehničku izvrsnost i originalnost nagradila prestižnim međunarodnim priznanjima: u Acqui Terme (Italija), u Seulu (Južna Koreja), Švedskoj, Tajlandu…
Uz svoj bogat autorski umjetnički opus, Zoran Durbić je ostvario iznimnu profesionalnu karijeru u zaštiti kulturne baštine Republike Hrvatske. Kao dugogodišnji djelatnik Hrvatskog restauratorskog zavoda (HRZ) u Zagrebu, stekao je najviše stručno zvanje konzervatora-restauratora savjetnika u Službi za pokretnu baštinu, točnije Odjelu za štafelajno slikarstvo, no kroz interdisciplinarne projekte HRZ-a aktivno je povezan i s očuvanjem nepokretnih kulturnih dobara (sakralnih i profanih objekata). Durbić je vodio i sudjelovao i u nizu kompleksnih projekata na pokretnim kulturnim dobrima neprocjenjive vrijednosti. Sudjelovao je u istražnim radovima unutar povijesnih građevina, dvoraca i crkava. Njegov rad obuhvaća izradu opsežne tehničke i konzervatorske dokumentacije (dosjea), koji služe kao trajni znanstveni zapis i temelj za izvođenje cjelovite obnove spomenika kulture. Sa svojim iznimno bogatim kreativnim iskustvom Zoran Durbić je česti i omiljeni sudionik likovnih kolonija humanitarnog karaktera, te je pratilac kolonije karlovačkog Crvenog križa već dugi niz godina.
Željko Ježek je svestrani samouki slikar, kipar i crtač izLepoglave, koji svoju strast prema likovnom umjetničkom izražavanju razvija u slobodno vrijeme. Njegov umjetnički opus karakterizira širok raspon tehnika i motiva, spajajući slikarstvo i kiparstvo u prepoznatljiv osobni stil. Najčešće slika tehnikama ulja i akrila na platnu ili medijapanu. U njegovu se radu ističu portreti, pejzaži te snažni sakralni motivi (poput Kristova raspeća ili lika blaženog Alojzija Stepinca kombiniranog s pijeskom). Njegov ozbiljniji ulazak u umjetnost počeo je upravo kroz rad s pečenom glinom (terakotom). Izrađuje skulpture, reljefne pločice i specifične 3D karikature. Glina u njegovim rukama često biva kombinirana s prirodnim materijalima, poput drva (čokota vinove loze) i kamena. Sudjelovao je na brojnim skupnim izložbama i likovnim kolonijama humanitarnog karaktera donirajući svoje dojmljive likovne radove za različite humanitarne potrebe i projekte, poput ovog.
Alfred Freddy Krupa ugledni je karlovački i hrvatski suvremeni slikar, crtač, umjetnik pisane riječi i knjige te umjetnički fotograf. Međunarodno je prepoznat kao pionirska sila pokreta New Ink Art (nova umjetnost tuša), a britanski časopis Aesthetica i njemački Allgemeines Künstlerlexikon svrstavaju ga među vodeće predstavnike modernog europskog slikarstva tušem. Njegov rad povezuje elemente istočnoazijskih tehnika (poput Sumi-e slikanja tušem) sa zapadnim ekspresionizmom. Umjetnički opus Alfreda Freddyja Krupe predstavlja jedinstvenu sintezu istočnjačke duhovnosti i zapadnjačkog ekspresionizma. Njegove reference i teorijski rad etablirali su ga kao predvodnika New Ink Art pokreta na europskom tlu, a njegova pozicija pionira zapadnog pokreta New Ink Art (nova umjetnost tuša) potvrđena je brojnim prestižnim nagradama, odlikovanjima i uvrštenjima u svjetske umjetničke elite ( Volos-Grčka, Miami-Florida, Japan….).
Umjesto klasičnog komercijalnog uspjeha, Krupa je ostvario iznimnu akademsku prisutnost i stekao respektabilna priznanja unutar struke i to daleko izvan granica Hrvatske. Njegovi radovi i stručni manifesti dio su trajnog fundusa najvažnijih kulturnih institucija čovječanstva: muzejskih zbirki: MoMA (New York), Tate Britain (London) i The Metropolitan Museum of Art (The Met) koje čuvaju njegova djela i grafičke mape. Godine 2022. istraživači s Sveučilišta Sjeverne Karoline u Charlotteu i Poljsko-japanske akademije u Varšavi uvrstili su čak 598 Krupinih umjetnina u globalni istraživački skup podataka za izradu kritičkih kataloga (Catalogue Raisonné). Uvršten je na elitnu listu Top Contemporary Artists of Today. Godine 2023. postavio je službeno zabilježen neslužbeni rekord za najveći crtež tušem kreiran isključivo pomoću labuđih i gusjih pera kao kistova (dimenzija 69×892 cm) u Dugoj Resi.
Dobitnik je i nekoliko inozemnih odlikovanja. Kraljevskim redom krune od Ruande odlikovao ga je osobno kralj Kigeli V. (čiji je portret Krupa i naslikao), a Medalju Maršal Trompowsky (Brazil) mu je dodijelio brazilski Institut za povijesno-dokumentarna istraživanja (IDMM).
Krupa je profesionalno angažiran u Srednjoj školi u Dugoj Resi kao predavač strukovih predmeta Crtanje i slikanje te Plastično oblikovanje. Njegove brojne nastupajuće obveze u tek započetoj školskoj godini, te brojne obiteljske obveze i započeti međunarodni umjetnički projekti koji se nalaze u različitim fazama realizacije, su ga ove godine spriječile da osobno sudjeluje na ovogodišnjoj koloniji, ali ga nisu spriječile da i ove godine svojim prestižnim umjetničkim radovima daruje jubilarne karlovačke dobrovoljne darivatelje i darivateljice krvi.
Slične profesionalne obveze i respektabilni poslovni i umjetnički planovi nisu spriječili niti Nenada Petronia, Milorada Rupčića, bračni par Tomečak, Darka Goretu, Edinu Šalić, Milana Stunju, Stjepana Barkovića Bebu, Mila Sokača a niti druge aktivne sudionike ovogodišnje kolonije da svoje profesionalne, kreativne i privatne obaveze kroz nekoliko rujanskih radnih dana stave u stanje mirovanja i napuste mir i udobnost svojih ateljea, te da umjesto obiteljskih druženja, prihvata posjetitelja i potencijalnih kupaca svojih radova u svojim ateljeima vrijeme provedu na našoj likovnoj koloniji, izrađujući impresivne likovne radove kojima će se karlovački Crveni križ već za mjesec dana zahvaliti jubilarnim dobrovoljnim darivateljima i darivateljicama krvi.
Veličina likovnog stvaralaštva ali prije svega veličina istinske ljudske vrijednosti i iskrene osobne spremnosti na samoodricanje i aktivnu i nesebičnu pomoć drugome, vidljiva je i kod umjetnika Mila Sakača koji je istaknuti suvremeni hrvatski slikar i diplomirani arhitekt, na čije likovno profiliranje je veliki utjecaj, još u vrijeme studija arhitekture ostvario znameniti hrvatski slikar Josip Vaništa. Iako rodom iz Čakovca, Milo je ostvario dugogodišnji svestrani i uspješan kreativni rad upravo u Omišu, koji je sa svojom okolicom, pogledom na gradske zidine, surove visove i hridi Omiške Dinare, vijugavi kanjon smaragdno bistre Cetine i pogledom tamo daleko, preko obrisa otoka Brača i još dalje prema pučini Jadrana, postao ključan dio njegovog umjetničkog djelovanja. Inspiriran mediteranskim ugođajem omiškog kraja Sakač već godinama ljetne mjesece provodi stvarajući u svom ateljeu i galeriji u Omišu, a upravo je ove godineotvorio novi atelje u Gatima, povijesnom mjestu u neposrednoj blizini Omiša. Njegov kreativni rad karakterizira jedinstven spoj dviju disciplina, gdje se preciznost arhitekture susreće sa slobodom apstraktnog slikarstva pa se njegov umjetnički opus najjednostavnije može opisati kao strastveni apstraktni ekspresionizam snažne geste, velikih formata i dinamičnog ritma. Njegov rad karakterizira sinergija dvaju svjetova – egzaktnosti arhitekture kojom se profesionalno bavi i apsolutne slobode nesputanoga slikarskog kretanja. Sakač stvara u ateljeima diljem Europe (Beč, Zagreb, Gati/Omiš), a njegova umjetnost nastaje u specifičnom, gotovo performativnom zanosu, autor često ističe kako slika ekspresivno, plešući uz ritmove house glazbe. Milo Sakač prvenstveno stvara suvremena apstraktna djela, dominanto koristeći tehniku akrila na platnu velikih dimenzija, često stvarajući impresivne triptihe i poliptihe, pri tome koristeći akvarel i kombiniranu tehniku. Član je nekoliko europskih umjetničkih udruženja, uključujući grupu Q202 Leopoldstadt Wien, Produzentengalerie Wien te Hungarian Visual Artists Worldwide.
Ovom prigodom želim podsjetiti da je cijela hrvatska i međunarodna javnost nedavno bila zatečena posljedicama katastrofalnog šumskog požara koji je zahvatio upravo Omiš, i donio pustoš u prekrasni omiški krajolik, njegove kuće, maslinike i obalu i koji mu je nanio neprocjenjive rane. Iako svakodnevno traju intenzivni i zahtjevni radovi na saniranju kompleksnih i dugotrajnih posljedica požara i ublažavanju svih rana koje je vatrena stihija donijela ovom kraju i prirodi, a napose ovim divnim ljudima, Milo je Sakač za trenutak odgodio svoje mnogobrojne prioritetne privatne, obiteljske i poslovne obveze u Omišu i došao nama u Selce, da bi se pridružio našem humanitarnom likovnom projektu. A to je odlika malih, ali zapravo velikih ljudi, ljudi velika srca, odlika koja krasi njega ali i sve sudionike Humanitarne likovne kolonije “ Likovni volonteri na djelu-Selce-2026.”
Svima nama, djelatnicima i volonterima Gradskog društva Crvenog križa Karlovac, ali i Hrvatskog Crvenog križa u cjelini predstavlja čast uživati moralnu i kreativnu podršku od takovih likovnih prijatelja, takovih likovnih volontera i istinskih humanista, jer se uz njihov senzibiltet i kreativnost i naše društvo Crvenog križa osjeća snažnije, sigurnije i pripremljenije za sve izazove i moguće prijetnje.
Dragi naši likovni volonteri, ponosni smo na Vas, Vašu podršku i Vaš humanizam!
Božo Rupčić – Boško, prof.
