Skip to content

Hrvatski vojnici u Afganistanu jedini izuju čizme prije ulaska u džamiju

Ponašanje i cjelokupan nastup vojnika pod hrvatskim barjakom prepoznat je kao najkvalitetniji u cijeloj ISAF-ovoj misiji

Sa Azizom ef. Hasanovićem, muftijom zagrebačkim i predsjednikom mešihata Islamske zajednice u Republici Hrvatskoj, razgovarali smo netom po njegovom povratku iz Afganistana, gdje je bio u posjetu hrvatskim ‘mirovnjacima’ koje već sedam godina uspješno priprema za šok susreta sa tom dalekom kulturom i podnebljem.

Vaš program priprema članova Hrvatske misije u Afganistanu za susret s novom kulturom postao je čuven i izvan granica.
Da, mnoge osobe koje su ga prošle poslije su mi rekle da je to jedino što ih je pripremilo za šok, susret s Afganistanom. Otkako sam ga počeo, moja je namjera bila pomoći da se sačuvaju životi, da se ljudi priprema na ono što ih očekuje, da nauče prepoznati posebnosti tamoš-njih ljudi, kulture i zajednice, što su suniti i šijiti, kako se ponašati i kako pristupiti ljudima. Uspješnost tih priprema prepoznata je sa svih strana – dobio sam pisma zahvale iz Afganistana, gdje se vidi da su hrvatski vojnici najpripremljeniji za kontakt s drukčijom kulturom, pa i zbog toga postaju najbolje prihvaćeni.

U tome ste i uspjeli. Hrvatska je misija u tojo zemlji punj opasnosti prošla bez ljudskih žrtava, što je svojevrstan fenomen.
To je zaista fenomen, kao i povjerenje koje se razvilo između stanovnika Afganistana i članova hrvatskog kontingenta. Prepoznaju se detalji i geste, kao na primjer kad hrvatski vojnici jedini izuju čizme prije ulaska u džamiju, ili kad poprave pokvarena računala u lokalnoj školi. Naši su pripadnici između sebe skupili novac potreban za popravak12 računala u jednoj od lokalnih škola, koje koristi tisuće djece… Takvim se postupcima pridobivaju srca tamošnjih ljudi, a od najviših je instanci zapovjedništva NATO-a u Afganistanu prepoznato da je hrvatski kontingent u tome najuspješniji i da je pridobio najveće poštovanje stanovništva i institucija. Uostalom, hrvatski su instruktori, što je manje poznato, sudjelovali u obuci više od 140.000 pripadnika afganistanskih vojnih i sigurnosnih snaga, što je veliki zalog buduće suradnje Afganistana i Hrvatske.

Posjetili ste Afganistan prošli tjedan, kakvi su dojmovi?
Bio sam iznenađen razinom sveopćeg siromaš-tva, Afganistan je zemlja koja doslovce treba pomoć u svemu. Ne smijemo zaboraviti da tamo ratno stanje traje od 1979. godine pa sve do danas. Primljen sam na najvišoj razini, u Kabulu i Mazar-i-Sharifu, mada sam jedan sastanak s državnim delegacijama propustio zbog nemogućnosti aviona da sleti u zakazano vrijeme. Posjetio sam i mjesta na kojima je sigurnost upitna, na što sam bio upozoren. Ali, na svakome mjestu svjedo-čio sam golemom poštovanju koje je tamo stekla Hrvatska i pripadnici njezine mirovne misije. Kako je to postignuto? Tijekom mog boravka u Afganistanu, naši su pripadnici između sebe prikupljali novac za školovanje i život djece poginulog Afganistanca, koji je bio u njihovu programu obuke, a likvidirali su ga protivnici Vlade u Kabulu. To su stvari kojima se postiže povjerenje i grade mostovi.

Vodstvo vjerskih zajednica u Afganistanu jedna je od najstabilnijih struktura.
Da, to je najobrazovaniji i najorganiziraniji dio ustroja Afganistana. Od njih smo također dobili pisane zahvale za naše napore u edukaciji i pripremi pripadnika mirovnih misija.

Radili ste i na pripremama američkih vojnika za Afganistan. Kako se u krugovima Islanske zajednice gleda na taj program?
Gledajte, postoji svjetskakomisija za fetvu, čiji sam ja član kao muftija, i ona je odobrila takav angažman za Afganistan. Moj cilj je promicati mir i toleranciju.

Otvara li ta suradnja put za veću i dublju suradnju Islamske zajednice u Hrvatskoj i državnih službi?
Suradnja je izvrsna. Hrvatsku uvijek ističem kao uzor rješavanja statusa muslimana u zemljama u kojima su oni manjina. Republika Hrvatska može se pohvaliti najbolje riješenim pitanjem prava građana islamske vjeroispovjesti. Često kažem – lijepo je biti musliman u Hrvatskoj.

Je li međukonfesionalni dijalog u RH dovoljno dobar i kvalitetan? Što bi se još moglo napraviti?
On je uspostavljen na najvišoj razini. Pogledajte samo fotografije s moje inauguracije… Tamo su bili najviši službenici Katoličke crkve. Uskoro ću se suresti i s poglavarima Pravoslavne crkve.

Ima li Hrvatska potencijala postati mostom između Zapada i Islamskog svijeta? Što bi se moglo napraviti u tom smislu?
Hrvatska sigurno ima taj potencijal. Njezin primjer rješavanja statusa građana islamske vjeroispovijesti moguće je prikazati u oba smjera, kao model rješavanja pitanja vjerskih manjina, što joj otvara mnoga vrata.

Što bi Hrvatska još trebala napraviti kao bi joj se otvorila tržišta islamskih zemalja u Aziji i Africi?
Zanemarivanjem odnosas arapskim i islamskim svijetom Hrvatska se u jednom razdoblju odrekla, smatram, najvećeg svjetskog tržišta. Za razliku od Zapada, gdje se često razgovara i manipulira imaginarnim novcem, arapske i ostale zemlje raspolažu stvarnim novcem. Ali, njima i njihovim predstavnicima treba pristupiti s poštovanjem i ozbiljnošću. Uvijek savjetujem poslovnim ljudima da uopće ne predlažu neozbiljne aranžmane i poslove kojima žele u jednom potezu zaraditi za cijeli život, jer time zatvaraju vrata ne samo sebi, nego i svim ostalim tvrtkama iz Hrvatske.

Prema posljednjem popisu stanovništva, veći je broj muslimana u Hrvatskoj.
Je li riječ o stvarnom povećanju ili većoj slobodi izražavanja?Mislim da je riječ o tome da smo uspjeli ukloniti strah od izjašnjavanja kao muslimani. Prema našim procjenama, ima ih još i više.
Izvor: 21. stoljeće