PARIŠKI ODSJAJI MIRE LIČEN KRMPOTIĆ
Uske linijske i širokopotezne silnice u boji, prepletene poput labirinta, određene su suverenim potezima kista: ideja, izazvana trenutačnim nadahnućem, kroz stvaralački se ritual realizira u nešto posve drugačije, po motivu, gotovo neprepoznatljivu kolorističku priču te ostaje u slikarskom polju kao krajnja kulminacija autoričinog kompleksnog svjesnog i podsvjesnog događanja, njenih emotivnih i misaonih procesa. Autorica je sasvim neopterećena mimetičkim preslikavanjem i toliko više predana kontemplativnom procesu stvaralaštva: iz viđenog i proživljenog bilo u prirodnom krajoliku ili urbanom prostoru, iz znanja i iskustva te vlastitog intimnog filozofsko – etičkog shvaćanja svijeta, već više desetljeća izviru njeni nikada konačno dorečeni unutarnji stvaralački porivi. Ostvaruje ih kroz slikarske interpretacije koje bez obzira na žanrovsku svjetovnu ili sakralnu tematiku, odražavaju njenu suosjećajnu, osjećajnu i nemirnu tražiteljsku dušu.
Njeno najmagičnije sredstvo izražavanja su boje, njihove materijalne i simboličke vrijednosti te međusobni dijalozi. Kolorit Mire Ličen Krmpotić je teško uporediv sa suvremenim slikarskim jezicima i svojstveno je magičan: konkretno i fizički opipljiv, a istovremeno je u svojim izvornim vrijednostima i osvjetljenjima neprestano promjenljiv i neuhvatljiv. Proziranje svjetlosti, luminoznosti i doživljavanje učinaka uvijek novih i neponovljivih te uzbudljivih ozračja, značajke su koje njenu osebujnu likovnu izražajnost oplemenjuju još i posebnom doživljajnom atmosferom. Upravo nam ta atmosfera pobuđuje asocijacije na sunčanu primamljivost mediteranskog ambijenta ili misterioznu i tajnovitu kršćansku ikonografiju. Priroda i svemir, ovozemaljsko i kozmičko, konkretno poznato i ono udaljeno, duhovno i za čovjeka fizički neshvatljivo, svakome mogu predstavljati svakodnevne izazove i poticaje za samoispitivanje, a upravo ih senzibilna kreativka – što Mira Ličen Krmpotić zasigurno jest – u odabranom mediju te autorski dorađenom jeziku ponovo materijalizira, dok gledatelja angažira svojstvenom narativnošću i porukama. Te su poruke krajnje subjektivne: površine platna napunjenih magmama u boji, postaju nositeljice nezaustavljivo dinamične, i osebujnom, gotovo mističnom sakralnom svjetlošću preplavljene, apstraktne ispovijesti. Na nekima od njih pratimo osjetno opušten linijski zapis, krajnje stiliziran kao izražajno snažan kroki, koji nam dopušta asocijativnu prepoznatljivost ljudske figure ili nekog konkretnog motiva te u simbiozi sa atmosferom u boji koja ga okružuje, postaje nositelj autoričine najintimnije poruke.
Prvi puta predstavljene slike iz ciklusa Pariški odsjaji – Mira Ličen Krmpotić je u francuskoj prijestolnici stvarala po jedan mjesec u protekle dvije godine – su bez obzira na različite izazove viđenih motiva ili veličinu formata podloge, ekspresivne, u smislu željenog dijaloga sa vanjskim svijetom. To su duboko iskrene pripovijesti o trenutačnim životnim iskustvima, o njenom najintimnijem doživljavanju proteklih epoha i umjetničkih dostignuća, o njenim osjećanjima za vrijeme boravka u jednoj od svjetskih likovnih prijestolnica, Parizu, njegovoj arhitekturi, parkovima, vrtovima, galerijama, krajoliku i prostranom univerzumu. Nadahnuća za slikarsko stvaranje bila su konkretna: pariški vrtovi i parkovi, vitraži čuvenih francuskih gotičkih katedrala i njihovih obojenih atmosfera, posjeti galerijama i muzejima te neka od remek djela velikih majstora, kao i krajolici oko Pariza koji su je, kako i sama kaže, podsjećali na njenu Istru. Nama je taj senzibilan i produhovljen metaforički govor dan na prosudbu: primimo ga i proživimo u vlastitoj interpretaciji ili ga doživimo kao univerzalnu i estetski primamljivu sliku.
Mira Ličen Krmpotić je rođena 1950. godine u Puli. Studirala je slikarstvo na Akademiji za likovno umetnost u Ljubljani, gdje je 1973. godine diplomirala u klasi prof. Maksima Sedeja te je 1975. godine završila specijalku iz restauratorstva. Od 1973. godine do danas imala je više od pedeset samostalnih izložbi te je sudjelovala na više od dvije stotine skupnih i međunarodnih izložbi u zemlji i inozemstvu. Dobitnica je više nagrada, između ostalog i „Steletovog priznanja" kojeg je primila 1997. godine za rad na području restauratorstva. Stvara različitim slikarskim tehnikama: crtežom, grafikom, u tehnici vitraža te mozaika, slika na tekstilu, a zadnjih se godina izražava i tehnikom oblikovanja staklenih objekata. Sudjelovala je na mnogim likovnim radionicama u zemlji i inozemstvu. Neprestano se bavi restauratorstvom i konzervatorstvom te je sudjelovala na brojnim restauratorskim projektima od velike važnosti u Piranu, Izoli i Kopru te drugim slovenskim gradovima, kao i u Istri te Dalmaciji. Bila je jedna od inicijatora i organizatora društva Prijatelji blaga Sv. Jurija Piran te projekata Jaslice i Križni put u piranskim crkvama. Priznata je i njena značajna uloga u stvaranju slovenske suvremene sakralne scene. Živi i radi u Piranu.
Akademija-Art.net
