Galerija Modulor, Centar za kulturu Trešnjevka, Park Stara Trešnjevka 1, Zagreb
od 14. 11. 2012. (u 19.00 sati)
20 fotografija čini 20 priča o zgradama izgrađenim u Hrvatskoj godine 1962.– one su, naime, ove godine pedesetogodišnjakinje. Među odabranim zgradama nalaze se, kako opće priznata/poznata djela relevantnih hrvatskih arhitekata, tako i gotovo anonimne građevine, najčešće proizašle iz procesa ubrzane tipske (stano)gradnje
„Ove su fotografije niz priča s poznatom scenom i slučajnim protagonistima. Ishodište priča je odabir (subjektivan jer u suštini drugačiji niti ne može biti) zgrada izgrađenih u Hrvatskoj 1962. – one su pedesetogodišnjakinje (u obzir je uzeta 2012. kao godina izlaganja). Među odabranim zgradama nalaze se, kako opće priznata/poznata djela relevantnih hrvatskih arhitekata, tako i gotovo anonimne građevine, najčešće proizašle iz procesa ubrzane tipske (stano)gradnje, a već ih se naslovom sasvim namjerno subjektivizira, personificira, približuje dimenziji ljudskog.
Pedesetogodišnjakinje je serija fotografija arhitekture koja izbjegava žanrovsko svrstavanje u arhitektonsku fotografiju. Odmicanjem od konvencija arhitektonske fotografije nastoji se reklamno ilustrativni prikaz zamijeniti kritičko refleksivnim. Drugim riječima, fotografski prikaz arhitekture pokušava se izjednačiti sa stvarnim doživljajem i interpertacijom njenog prostora. Jedini trenuci režiranja tako su oničekanja (da se narav prostora prikaže), a kao dobrovoljno ograničenje odabran je upravo oku blizak 50-milimetarski objektiv. Zgrada, dakle, nije postavljena u poziciju izdvojenog objekta, ne podliježe arhitektonskoj estetizaciji, većje poprište situacija na koje utječe i koje istovremeno utječu na nju / njenu percepciju; gdje sam čini razliku u onome što mogu biti, tko sam čini razliku u interpretaciji onog gdje sam. Okvir koji arhitektura postavlja osnova je aktivnosti koju taj prostor priziva pri čemu prostor nije vredniji od događaja i obrnuto. Fotografija prati i bilježi tu aktivnost/svakodnevicu; bilježi život zgrada, (z)grada, grada.
Kroz seriju se dobiva i presjek niza scenarija i fenomena vezanih uz starenje zgrada: prenamjena, nadogradnja, restauracija, propadanje, nemar, amaterske intervencije itd. Nemoguće je ne primjetiti kako današnje stanje promatranih zgrada ovisi prvenstveno o obitavačima i njihovim potrebama ili pak osjećaju vlasništva i odgovornosti, a neovisno je o pripisanoj arhitektonskoj vrijednosti. Objekt tipske izgradnje tako je u potpunosti obnovljen, a od strane struke i javnosti prepoznat izniman stambeni kompleks nikako da zaista stigne u ruke konzervatora – 50 je,čini se, premalo.
Odmak od ilustrativnog prikaza i osoban pristup subjektu kroz niz fragmenata dozvoljavaju povezivanje naoko ne pretjerano srodnih fenomena, te svojevrsnu rekonstrukciju načina na koji se arhitektura ugrađuje u prostor i, još više, u vrijeme grada.“
Mira Stanić
.jpg&url=https://akademija-art.hr/2020/01/04/mira-stani-pedesetogodinjakinje/&description=Mira%20Stanić:%20Pedesetogodišnjakinje){kind=link}