Skip to content

Izložba fotografija Željka Gubijana

Galerija Vladimira Horvata, Trg Žrtava fašizma 14, Zagreb
izložba fotografija

Željko Gubijan
od 06. 11. do 15. 11. 2012.
Pogledajte fotografije s otvaranja autora Nikole Perkovića!
Postoje fotogafi amateri kao i fotografi profesionalci. Amateri su u prednosti. Oni zaista vole ono što rade. Time su obilježeni. U čemu je razlika? Zašto kažemo da je netko amater ako je slika ili fotografija Dobra? Iskrenost i autentičnost prije svega! Oko ne laže. Prst pritišće okidač aparata kad mu to signalizira oko, kad zatreperi srce, kad zastane dah. Promatrač sve vidi. Gledatelj također. Na izložbi sve dolazi na vidjelo!

U Galeriji smo Vladimira Horvata u Zagrebu. Izlaže Željko Gubijan. Kažu amater. Inžinjer je šumarstva. E tu se ne može biti amater, ali se ne može ni bez ljubavi, kao ni bez fotografskog aparata. Šuma živi, a to treba dokumentirati. Tako se vježba oko, izoštrava pogled. Tako se postaje fotograf koji voli objekt koji snima. Ta ljubav se osjeća na svakoj od trideset fotografija, koje svojim okom nikako ne bismo mogli vidjeti da nije bilo sjajnog posrednika, profesionalnog šumara, fotografa amatera, Željka Gubijana. Čovjeka koji godinama promatra i snima što mi zatim gledamo i nesvjesni  teškoće nastanka fotografije jer, ptice ne samo da lete visinama, one tamo i žive, tamo se legu. Njihova gnijezda su na vrhovima stabala, 20- 30 metara od tla. Pa kako ste dospjeli tamo, pitali su znatiželjnici, na otvorenju izložbe. Ljestvama, skromno reče fotograf koji srcem bira i pronalazi ono što bilježi objektivom aparata. Tema izložbe je orao. Orao štekavac ili bjelorepan, čiji rep, kada odraste i postane spreman saviti vlastito gnijezdo i postati roditelj, dobije bijela pera kojima kormilari nebeskim visinama. Ljubitelj prirode, što će reći i života, Željko Gubijan nam pred oči donosi jedinstvene trenutke života jednog od najvećih orlova u Europi i ujedno najveće grabljivice među orlovima. Da bi dospio u njihovu blizinu valjalo je napraviti sistem ljestava koje se dograđuju, koje rastu zajedno sa stablom, kako  bi zatim pratio rast mladih čučavaca, koji se, nakon 34-40 dana izmjeničnog sjedenja majke ili oca, izvale otvorenih očiju i ušiju prekriveni zametnim paperjem.

Izložbu u organizaciji Foto kluba Zagi foto i udruge „Likovna kolonija Pihaći“ su otvorili Mladen Bišćan, Matija Stošić i Antun Krešić, koji i potpisuju postav izložbe. Osvojivši 2010. Grand Prix Memorijalnog natjecanja u fotografiji „Jozo Vranić“, Željko Gubijan je osvojio i obvezu da priredi izložbu upravo u Galeriji Vladimira Horvata. Radost otvorenja podijelilo je s autorom i njegovom obitelji tridesetak posjetitelja, kojima je zaljubljenik u šumu i odnedavno upravitelj Šumarije Vrbovec, pripovjedao zanimljive i nadasve poučne detalje s ruba šume i močvare. Detalje koje ne smijemo zanemariti želimo li da i naši unuci dožive nebo na kojem krila raširenih od 200 do 240 cm jedri najveća grabljivica među orlovima – orao štekavac, strogo zaštićena zavičajna divlja svojta.
Mirjana Sačer Bobanac