Željko Krčadinac: Pogledi s mog prozora

Fotografirati – znači uhvatiti istinit trenutak koji prolazi! 

Pogledajte galeriju radova!
U srijedu 31. listopada, u 19 sati, u prostoru Caffe bara FAKiN, Pavletićeva 2, u Zagrebu u organizaciji Fotografske udruge Fotogard, otvara se izložba fotografija Željka Krčadinca, člana zagrebačkih foto klubova; ; Foto kluba Zagreb, fotografske udruge Fotogard  i Cro Art Photo kluba Zagreb,  pod nazivom: „ Pogledi s mog prozora“.

Riječ je o ciklusu fotografija, koji je ovaj vrsni zagrebački fotograf stvarao punih pedeset godina, vizualno bilježeći svojim fotoaparatom razna događanja i motive s jednog mjesta –  s prozora i balkona svog stana. Naime, Željko više od 50 godina stanuje u istom kvartu, istoj zgradi i u istom stanu. To je ugaona zgrada u Bosanskoj ulici br.1 u Zagrebu, s koje se pruža širok vidik na Ilicu (prema istoku i zapadu) i okomito na to prema Krajiškoj ulici, crkvi Sv.Blaža i dalje. Po prirodi je radoznao i voli promatrati, optički istraživati i fotografirati svijet oko sebe, našu svakidašnjicu, a posebno neka važna događanja, motive i pojave. Emocionalno je vezan za svoj grad, a pogotovo za ovaj dio u kojem stanuje, pa mu čini veliko zadovoljstvo fotografirati Ilicu i sve ono, njemu važno, što se događa u njegovu okružju i vidokrugu.

„’Pogledi s mog prozora “ serija je dokumentarnih i reportažnih fotografija raznih događanja i vremenskih prilika, koje sam snimio sa svojeg prozora i balkona u posljednjih pedesetak  godina. Tako je nastalo više od 500 fotografija, od kojih su neke objavljene u kalendarima i razglednicama, neke su i po desetak puta bile prihvaćene na međunarodnim FIAP izložbama,  a fotografija „Pogled s mog prozora“ (pod engleskim naslovom „Thru my window“) dobila je i zlatnu medalju jednog međunarodnog salona fotografije. U početku nisam imao nekih posebnih planova sa cjelinom snimljenih fotografija. Tek prije desetak godina pomislio sam da bi to mogla biti moja životna fotografska serija. Tada sam intenzivnije počeo snimati sva događanja, a nastavljam i dalje, pa se tako moja zbirka povećava. Za ovu izložbu odabrao sam 56 fotografija, kako pojedinačnih, tako -zbog skučenog prostora- svrstanih i u kolaže manjih formata te se nadam da to gledateljima neće previše smetati“ –  objašnjava  Željko put i način nastanka ove serije i izložbe. 

Dakle,  izložba je svojevrstan sažetak autorova pedesetogodišnjeg optičkog dnevnika o protoku vremena i zapis minulih događanja, u kojem svaka fotografija ima svoju priču, svoj smisao i svoje značenje. Ona je ujedno i svjedočanstvo o autorovoj ljubavi prema fotografiji, o njegovu stavu prema fotografiji kao dokumentu i kao umjetnosti, o njegovu razvojnom putu i kreativnoj praksi. Iz njegovih fotografija zrače neposrednost, neusiljenost i smisao za esejističko uobličavanje događaja. Tako se pred našim očima kao u vremeplovu nižu impresivne slike Ilice iz šezdesetih godina prošlog stoljeća, fotografije  kolone automobila u pratnji maršala Tita, mimohod pionira na Dan mladosti, povratak ljudi sa sprovoda predsjednika Tuđmana, slike navijačke euforije nakon 3:0 protiv Njemačke 1997.godine, bezvremenske fotografije raznih vremenskih fenomena, fotografije sportskih natjecanja, turističkih nastupa, prosvjednih povorki i drugih događanja.

Iako je ostao vjeran tradicionalnom reportažno-dokumentarističkom području, Željko Krčadinac okušao se i u drugim žanrovima i područjima fotografije. U svom stvaralačkom radu ostao je dosljedan, jednostavan, neposredan, bez režiranja i naknadnih vidljivih estetskih dotjerivanja. Smatra da danas, u doba neslućenog omasovljenja digitalne fotografije i poplave izložaba, težnja za povećanjem „kreativnosti“ često uzrokuje pretjeranu „fotošopizaciju“, čime je izvorni element dokumentarnosti u fotografiji neprihvatljivo zanemaren.

Stoga on prilazi fotografiji strogošću kroničara, objektivno i istinito, s visokom likovnom kulturom i prepoznatljivim likovnim rukopisom pa tako one čine čudesni spoj umjetnosti, dokumenta i informacije. Njegove fotografije sažimaju više od onog trenutka kada su nastale, one utiču na nas, na naše emocije, na naše vrijednosne stavove i kriterije. One nam prenose i određene poruke vremena, koje ćemo, nadam se, s lakoćom otkriti i prepoznati. Zato ovu izložbu valja pomno pogledati, ne samo s autorova, nego i sa svojeg prozora, u metaforičkom značenju te riječi.

Izložba se može pogledati svakog dana (osim nedjelje) do 13. studenog!