Koncentriram se na ideju i viziju koju imam, a modele nastojim uklopiti u tu shemu
Miroslav Pelikan
Željko Koprplčec istaknuti je hrvatski i svjetski umjetnički fotograf, autor je niza izvrsnih ciklusa fotografija posvećenih različitim motivima, čest izlagač na samostalnim izložbama u domovini i inozemstvu, odlikuje ga specifičan, osebujan stil.
Vaš kompleksni opus čine mnogi zanimljivi i seriozni ciklusi. Jedan od posebnih je i ciklus Mali Hollywood. Kada se on počeo formirati?
-Hvala Vam na uvodnoj konstataciji, za mene je također svaki moj ciklus zanimljiv i seriozan. Dugo godina radim na retro opusu, posebno sam fokusiran na razdoblje tridesetih godina prošloga stoljeća, kojeg ukratko smatram stilskim vrhuncem. Na tom tragu proizašao je i ovaj ciklus nazvan „Mali Hollywood“
Interes je dugogodišnji i povezan je s mojim boravkom u Rimu tijekom mojega studijskog putovanja i profesionalnog usavršavanja, slijedom za mene sretnih okolnosti bio sam u prilici tada često boraviti u prostorima filmskog studija Cinecitta. Tada me se posebno dojmila njihova velika knjižnica s obiljem zanimljivog materijala, pažnju su mi privukle monografije velikih holivudskih zvijezda, takav fotografski izričaj odmah mi svidio i znao sam da ću jednom realizirati svoje radove na tom tragu.
Što su ključni elementi Malog Hollywooda?
-Refleksija i promišljanje su ključni elementi toga ciklusa, već i naziv ciklusa govori o temi o malom dijelu koji je vezan uz Hollywood, to je ishodište za nastavak mojih promišljanja i posljedično radova koji su rezultat mojeg senzibiliteta i fotografskog rukopisa koji njegujem. Mjesto je to mojih težnji i želja kojim se uvijek vraćam i kreiram ih.
Ciklus čine i crno bijele i kolor fotografije. Što ih povezuje a što ih možda razdvaja?
-Tu se rukovodim svojim osjećajem, ali kao što je poznato nije mi nebitno što je dinamički raspon crno bijelih fotografija, kao što je riječ i s filmom, puno veći od raspona fotografija u boji, drugim riječima to znači da će se neki detalji svijetliji ili tamniji bolje vidjeti na crno bijeloj fotografiji što ju čini zanimljivijom i dodatno šarmantnijom. S druge strane fotografija u boji reproducira boje i zavodi tom kolorističkom magijom.
Uvijek je bio problem dočarati prošlost i približiti je sadašnjosti. Kako ste Vi uspjeli u tome kada je riječ o Malom Hollywoodu?
-Vezano uz Mali Hollywood početno radim na tragu određenih fotografskih uradaka, ali ih uvijek kreiram na svoj način, naravno zajedno sa svojim suradnicima koji su nužni za ovakav opus.
Potrebno je potruditi se i pronaći rekvizitu, modele te sve ostalo što je nužno za takav tip fotografije, ali za sve ostale studijske impostirane fotografije kojim a se bavim. To je ponekad dugotrajan i istraživački proces koji se upornošću pokaže uspješan i što je meni najvažnije ispuni očekivanja.
Na osebujan način tretirate žensku ljepotu u Vašem ukupnom opusu.
-Pogled na ljepotu je uvijek subjektivan, zato se kaže da je ona u oku promatrača. Iz povijesti je poznato da su postojali standardi koji su vrijedili za određena razdoblja i tijekom vremena su se mijenjali. Kada sam ja u pitanju prvenstveno se koncentriram na ideju i viziju koju imam, a modele bilo ženske ili muške nastojim uklopiti u tu shemu.
Možemo li uskoro očekivati fotografije Malog Hollywooda na Vašoj samostalnoj izložbi?
-Svaki svoj opus razvijam i rad na njemu nije vremenski ograničen, imam materijala za koji postoji interes, no da bi se realizirala neka izložba treba se poklopiti više faktora i kada se to ostvari biti će prezentirana javnosti. Vjerujem da ovi radovi to zavrjeđuju.
Kakva je danas pozicija umjetničke fotografije?
-Danas doista postoji raznovrsnost promišljanja u fotografijama koje su nam dostupne u raznim medijima i to unutar različitih konteksta. Pojam umjetničke fotografije i to suvremene za koju me pitate počesto se definira iz pozicije moći, vrijeme je u tom slučaju katalizator koji će dati odgovor o vrijednostima. Neki autori i njihova agilnost će biti samo zabilježena, a neki će se svojim radovima i osobnošću istaknuti sa svojom vrijednošću.
Što je novo u atelijeru?
-Radim na jednom ciklusu portreta i realiziram tekuće zahtjeve vezane uz studijsku primijenjenu reklamnu fotografiju. Sada sam na neki način i u slavljeničkom raspoloženju, jer sam nedavno bio na koncertu grupe koju pratim pola stoljeća, eto toliko se bavim profesionalno fotografijom i već ta činjenica je za mene velebna.
Planovi, novi ciklusi, izlaganja…?
-Trenutno mi vidni spektar zaokupljaju radovi koje selektiram za novu monografiju i u pregovorima sam za jednu izložbu na koju sam pozvan predstaviti se svojim radovima.
