Vahida Hasanaga-Nimanbegu, svojim originalnim i autentičnim slikarskim izrazom, predstavlja jedinstveni glas suvremene likovne scene Ulcinja i šireg mediteranskog podneblja
Božidar PROROČIĆ
Vahidino stvaralaštvo odlikuje se specifičnom poetikom, koja kroz živopisne boje i dinamične kompozicije dočarava harmoniju prirode i urbanih prostora, uz osoben spoj tradicije i savremenih umjetničkih tendencija. Hasanaga-Nimanbegu koristi apstraktni izraz kako bi stvorila radove bogate teksturom i energijom u kojima se na suptilan način isprepliću boje mora, sunca i pejzaža primorja. Njen rad predstavlja autentičnu interpretaciju vizuelnog identiteta Ulcinja, grada u kojem priroda i istorija žive u simbiozi. Kroz slojevite površine i razigrane linije, ona evocira ritam mora, svjetlost Mediterana i emocionalni doživljaj prostora, stvarajući djela koja zrače toplinom i duhom podneblja. Umjetnica prenosi duboko ukorijenjene emocije i identitet kroz svoje slike, omogućujući posmatračima da se povežu sa bogatom simbolikom i energijom kojom odišu njeni radovi.
U jedinstvenom likovnom izrazu Vahide Hasanaga-Nimanbegu, slika broj (1), odiše neobičnom harmonijom boja, linija i tekstura koje evociraju snagu i dubinu emocija. Na prvi pogled, plavetnilo dominira kompozicijom, ali ono ne predstavlja jednostavnu površinsku boju – u njemu se krije slojevitost koja sugeriše dubinu mora ili beskonačnost neba. Vahida koristi nijanse plave, od tamnih do svijetlih tonova, stvarajući iluziju prostora i pokreta, kao da nas vodi kroz pejzaž meditativne tišine i mira. U ovom apstraktnom prizoru, umjetnica koristi energične poteze i kontraste između plave i naglašenih detalja u narandžastoj i žutoj boji, čime postiže dinamičan efekat koji unosi toplinu u cjelokupnu hladnu kolor paletu. Narandžasti i žuti akcenti djeluju kao svjetlosni izvori, nalik zracima koji prodiru kroz gusti predio tame, ističući snagu svjetlosti i nade u kontrastu sa tamnijim nijansama. Ovi akcenti unose energiju i daju slici životnu dimenziju, kao simbol nade i optimizma usred mističnog, plavog prostranstva.
Jedinstvenost stila Hasanaga-Nimanbegu ogleda se i u teksturalnosti koja prevazilazi običnu upotrebu boje; površina slike je bogata slojevima, koji djeluju gotovo reljefno. Njeni potezi četkicom stvaraju osjećaj strukture i dubine, pozivajući posmatrača da istražuje svaki detalj, kao da dodiruje slojeve tajni skrivenih unutar samog platna. Ona koristi guste nanose boje i grublje poteze koji daju slici taktilni kvalitet, omogućavajući posmatraču da doživi djelo ne samo vizuelno već i senzorno. Forma slike djeluje kao mozaik, đe su različite sekcije povezane jedinstvenim ritmom i skladom, kao da Vahida bilježi fragmente sjećanja ili snova. Plave površine djeluju kao prostori tišine, dok su svjetliji djelovi mjesta na kojima se odvija emocionalna ekspresija. Svaka boja, svaka linija i potez djeluju promišljeno, sa namjerom da izazovu kod posmatrača osjećaj kontemplacije i mističnosti. Na ovoj slici, Vahida Hasanaga-Nimanbegu uspostavlja duboku komunikaciju između boja i osjećanja, stvarajući djelo koje nadilazi vizuelni utisak i prelazi u polje čistog emotivnog izraza. Njena umjetnost je autentična i moćna, što je čini jedinstvenim glasom u savremenoj likovnoj sceni.
Slika broj (2), djelo Vahide Hasanaga-Nimanbegu, zrači dubokom spokojem i meditativnom tišinom, iako na površini djeluje kao dinamičan niz boja i tekstura. Vahida ponovo koristi dominantne nijanse plave, koje u ovoj kompoziciji djeluju smirujuće, kao odraz neba ili mora u kasnim satima, kada priroda postaje ogledalo unutrašnjeg svijeta. Plava boja, sa svojim različitim nijansama, djeluje gotovo hipnotički, uvlačeći posmatrača u dubinu prostora koji djeluje beskonačno. Struktura slike je izgrađena kroz slojevite poteze četkice i korišćenje tekstura koje sugerišu pokret i prolaznost. Boja je nanesena na način koji podsjeća na igru svjetlosti i sjenki, čime se postiže osjećaj dubine i trodimenzionalnosti. Svjetliji i tamniji tonovi plave na slici kreiraju osjećaj prostora i kretanja, gotovo kao da posmatramo talase mora koji se prelivaju pod uticajem svjetlosti.
Jedinstveni detalji u crvenoj, narandžastoj i žutoj boji djeluju kao iskrice života unutar monohromatskog okvira. Ove sitne tačke boje unose živost i kontrast u cjelokupnu kompoziciju, simbolizujući prisutnost energije i emocija koje prolaze kroz sliku. Oni su poput malih trenutaka radosti ili nade, neočekivani u svojoj izražajnosti, ali integralni u cjelini djela. Kroz jednostavne oblike i oštre linije koje se povremeno pojavljuju, Hasanaga-Nimanbegu uspijeva da stvori ritam koji je istovremeno smirujuć i energičan, balansirajući između minimalizma i kompleksnosti. Oštre linije djeluju kao granice unutar plavetnila, čime autorka stvara osjećaj zatvorenosti i otvaranja, kao da se prostori iz slike međusobno spajaju i rastvaraju. Ova slika, kao i mnoge druge u njenom opusu, odiše duhom primorskog pejzaža, ali na apstraktan način. Ona poziva posmatrača da doživi svijet kroz prizmu osjećanja, bez nametanja konkretnog prikaza, dozvoljavajući svakome da pronađe sopstveno značenje i emociju unutar njenih plavih prostranstava. Stil Vahide Hasanaga-Nimanbegu je, bez sumnje, jedinstven u svojoj sposobnosti da spoji mir i dinamiku, stvarajući vizuelnu poeziju koja ostavlja snažan utisak.
Slika broj (3), djelo Vahide Hasanaga-Nimanbegu, odiše impresivnom kompozicijom i intrigantnom upotrebom boja koje evociraju harmoniju i suptilnu energiju. Dominantna plava boja daje slici spokojan ton, ali nije ograničena samo na jedan osjećaj – ona istovremeno sadrži i elemente pokreta i dinamičnosti, postignute vještom igrom tekstura i finim detaljima. Centralni dio slike obuhvata svijetlu, ovalnu formu koja se ističe kao svojevrsni centar gravitacije cjelokupne kompozicije. Ovaj oblik, sa svojim jedinstvenim teksturama i nijansama plave i bijele, može da podsjeća na morsku površinu ili refleksiju neba, stvarajući tako osećaj beskonačnosti i kontemplacije. Hasanaga-Nimanbegu uspijeva da kreira prostor koji je u isto vrijeme zatvoren i otvoren, đe se sjenke i svjetlosti prepliću u fluidnoj igri tonova.
Crveni i narandžasti akcenti daju ovoj mirnoj sceni pulsirajući život, djelujući poput malih izvora toplote unutar hladne plave palete. Ove jarke boje nisu samo kontrasti – one su tu da unesu osjećaj drame, kao da ukazuju na prisutnost skrivenih emocija i sjećanja unutar tišine koju slika prenosi. Potezi četkicom, jasno vidljivi na površini, stvaraju reljefnu teksturu koja slikama dodaje taktilnost i dubinu, omogućujući posmatraču da se vizuelno i emocionalno uključi u prizor. Ova slika takođe nosi elemente meditativnog stanja. U njoj se ogleda artistički instinkt umjetnice da stvori djelo koje ne pripovijeda direktno, već poziva posmatrača da istražuje i tumači značenja na individualan način. Plave površine djeluju kao simbol smirenja i refleksije, dok crveni detalji unose elemente života, čineći djelo Vahide Hasanaga-Nimanbegu jedinstvenim izrazom apstraktne ekspresije.
Slika broj (4), djelo Vahide Hasanaga-Nimanbegu, predstavlja intrigantnu kompoziciju u kojoj dominira bogata tekstura i zemljana paleta boja. U ovoj kompoziciji umjetnica se udaljava od prevladavajuće plave boje iz ranijih radova, fokusirajući se na tople tonove bež, smeđe, crvene i narandžaste, koji prizivaju osjećaj bliskosti sa zemljom, korijenima i tradicijom. Tekstura platna daje slici taktilnu dimenziju, kao da su potezi četkicom stvorili reljefnu površinu koja posmatraču omogućava da gotovo osjeti vibracije svakog sloja boje. Centralni dio slike zauzima pravougaoni oblik koji podsjeća na prostor zatvoren u sebi, gotovo kao fragment nekog zaboravljenog zida ili površine koja nosi tragove vremena. Unutar ovog pravougaonika, crveni detalji posebno dolaze do izražaja, unoseći kontrast i dinamičnost u scenu. Ovi crveni akcenti djeluju kao simboli strasti ili energije unutar stabilne, neutralne površine, možda ukazujući na prisustvo života, emocija i sjećanja koje postoje ispod vidljive površine.
Bež i smeđi tonovi, uz prisustvo sitnih plavih detalja, stvaraju osjećaj harmonične ravnoteže, dok oštri potezi i linije donose dozu tenzije i dinamike. Ovi linijski elementi podsjećaju na stare grafike ili tragove iz prošlosti, što slici daje nostalgičan karakter i osjećaj prolaznosti. Vahida Hasanaga-Nimanbegu uspijeva da kroz slojevito nanošenje boje i precizne detalje evocira osjećaj istorije i trajanja. Ova slika djeluje kao meditativni prostor, pozivajući posmatrača da pronikne u slojeve boje i teksture, istražujući značenje koje se skriva ispod površine. Elementi se prepliću u neraskidivoj vezi sa zemljom i prirodom a umjetnica kroz svoje djelo prenosi osjećaj iskonske povezanosti sa prostorom i vremenom. Slika broj (4) je bez sumnje, upečatljiv primjer jedinstvenog stila Vahide Hasanaga-Nimanbegu, koji spaja apstraktnu formu sa emocionalnom dubinom i autentičnošću.
Na slici broj (5) Vahide Hasanaga-Nimanbegu odiše spokojem i prozračnošću kroz dominantne plave tonove, stvarajući osjećaj otvorenog prostora i slobode. Umjesto čvrstih formi, umjetnica koristi fluidne poteze i blage kontraste kako bi prikazala prizor koji djeluje kao apstraktni pejzaž ili svijet viđen kroz san. Plave nijanse od svijetlih do tamnih tonova, stvaraju vizuelni ritam i podsjećaju na beskonačnost neba ili mirnoću vode. U centralnom dijelu kompozicije primjećujemo vertikalne forme koje djeluju kao siluete, nalik nejasnim obrisima stabala ili oblaka, pružajući osjećaj dvosmislenosti. Ovi oblici se prepliću sa pozadinom i djeluju kao djelovi pejzaža koji se stapaju sa cjelinom, dok sitni detalji u žutoj i narandžastoj boji donose dašak svjetlosti i topline u plavu, hladnu paletu. Tekstura slike je bogata i slojevita, sa vidljivim potezima četkice i linijama koje unose dinamiku i strukturu. Kao i u mnogim njenim djelima, Vahida Hasanaga-Nimanbegu koristi apstraktne linije i oblike da naglasi prirodni poredak i harmoniju. Njeni potezi su ekspresivni, ali pažljivo kontrolisani, tako da svaki detalj na slici ima svoj prostor i svrhu a ukupna kompozicija djeluje uravnoteženo.
Plavi tonovi su osnova na kojoj se oslanjaju svi drugi elementi slike, stvarajući osjećaj prostranstva i meditacije. Žuti akcenti djeluju kao svjetlosne tačke koje nas podsjećaju na sunčeve zrake ili refleksije svjetlosti na vodi, čime umjetnica dodaje element života u miran pejzaž. Crteži unutar plavih formi djeluju kao simboli ili kodovi koji pozivaju posmatrača na razmišljanje i dublje tumačenje. Slika broj (5) pokazuje sposobnost Vahide Hasanaga-Nimanbegu da kroz jednostavne oblike i teksture prenese kompleksne emocije, povezujući prostor i osjećanja u harmoniji. Kroz ovu kompoziciju, umjetnica stvara prostor za vizuelizaciju i poziva nas da se povežemo sa prirodom na suptilan i meditativan način.
Slika broj (6) Vahide Hasanaga-Nimanbegu predstavlja djelo bogato zemljanim tonovima i teksturama koje prizivaju osjećaj mira i stabilnosti, istovremeno krijući dinamičnost i unutrašnju snagu. Umjesto prepoznatljivih plavih nijansi koje se pojavljuju u njenim drugim radovima, ovđe su dominantni topli tonovi – crvena, zelena, oker i smeđa – stvarajući prizor koji evocira pejzaž prirode, možda polje ili plodnu zemlju. Kompozicija je podijeljena na segmente koji se međusobno prožimaju, povezani suptilnim linijama i teksturama koje nalikuju tragovima na zemlji. Svaka boja, svaka linija, kao da priča priču o prostoru i vremenu o prisutnosti prirode koja je istovremeno mirna i plodna. Na slici se pojavljuju djelovi crvene, naročito u gornjem lijevom uglu, što djeluje kao simbol života i vitalnosti unutar neutralnih i umirujućih boja koje dominiraju kompozicijom. Tekstura na ovoj slici je ključni element, jer daje osjećaj dubine i taktilnosti, pozivajući posmatrača da vizuelno “dodirne” površinu. Grubi potezi četkicom i sitne linije stvaraju osjećaj reljefa, čineći da dijelo djeluje skoro kao topografska mapa unutrašnjeg svijeta umjetnice. Ovaj način rada sugeriše povezanost sa prirodom i ciklusima života, đe se smirenost i vitalnost neprestano smjenjuju.
Crveni kružni detalj u donjem desnom dijelu slike može se tumačiti kao simbol sunca ili ploda, dodajući ovom prizoru dublju simboliku koja asocira na plodnost, energiju i vezu sa zemljom. Ova slika, kao i mnoge druge u opusu Hasanaga-Nimanbegu, predstavlja spoj apstrakcije i prirodne simbolike, stvarajući meditativni prostor u kojem posmatrač može da pronađe sopstvene asocijacije i osjećanja. Vahida Hasanaga-Nimanbegu ovđe istražuje teksturu i boju na način koji prenosi emotivnu snagu prirode, istovremeno pozivajući posmatrača da se poveže sa osnovnim elementima svijeta – zemljom, suncem i životom.
Slika broj (7) Vahide Hasanaga-Nimanbegu predstavlja apstraktnu kompoziciju bogatu teksturom i tonalnim kontrastima, koji evociraju osjećaj misterije i tajanstvene narativnosti. Kroz ovu sliku umjetnica koristi neutralne tonove sive, bež i smeđe, dok dinamični potezi četkicom unose osjećaj pokreta i energije. Na prvi pogled, kompozicija djeluje kao pejzaž iz snova, mjesto đe su granice između prirodnog i imaginarnog svijeta zamagljene. U centralnom dijelu slike, umjetnica koristi slojevite poteze kako bi stvorila teksturalnu dubinu a sitni detalji u plavoj i crvenoj boji predstavljaju kontrastne tačke koje privlače pogled posmatrača. Plavi detalji djeluju kao simboli vazduha ili vode, unoseći osjećaj hladnoće i svježine, dok crveni akcenti sugerišu prisustvo toplote i života. Ova igra boja stvara uravnoteženost i dinamiku unutar umirujuće i neutralne palete.
Lijevi dio slike je naglašen crvenom vertikalnom površinom koja djeluje poput vrata ili prozora u drugi prostor. Ovaj element može simbolizovati prelaz, granicu ili ulazak u unutrašnji svijet misli i emocija. Linije koje se pojavljuju u pozadini dodaju osjećaj strukture, ali i prolaznosti, kao da umjetnica bilježi tragove vremena ili prošlih sjećanja. Tekstura je ključni element ovog djela, jer svaki sloj boje, svaki potez četkicom, dodaje složenost i dubinu kompoziciji. Površina djeluje kao tkivo koje nosi tragove umjetničkog procesa i daje slici taktilni kvalitet. Hasanaga-Nimanbegu uspijeva da prenese osjećaj istorije i trajanja, sugerišući da slika nosi uspomene koje su zarobljene u svakom sloju boje. Ova kompozicija, sa svojim apstraktnim karakterom i bogatom teksturom, poziva posmatrača da uroni u svet umjetnice, istražujući sopstvene asocijacije i tumačenja. Slika broj (7) je primjer kako Vahida Hasanaga-Nimanbegu koristi jednostavne oblike i boje da bi kreirala kompleksan i emocionalno bogat svijet, stvarajući prostor u kojem se umjetničke vizije susreću u tišini i kontemplaciji.
Slikarstvo Vahide Hasanaga-Nimanbegu može se uporediti sa stvaralaštvom evropskih slikarki koje su istraživale apstraktnu umjetnost, prirodne motive i emotivne teksture u svojim djelima. U njenim radovima prepoznajemo spoj apstraktne ekspresije i emocionalne dubine, karakterističan za savremene evropske slikarke koje su koristile apstrakciju kako bi izrazile svoje unutrašnje pejzaže, kao i vezu sa prirodom i zavičajem. Jagoda Buić (1930-2022) poznata hrvatska umjetnica koja se bavila tapiserijom, koristi teksturu i bogatu materijalnost kako bi izrazila povezanost sa prirodom i kulturnim korijenima. Slično kao i Buić, Hasanaga-Nimanbegu koristi gustu teksturu kao ključan element svojih slika, što dodaje taktilnu dimenziju i omogućava posmatraču da „osjeti“ slojeve značenja unutar svakog rada. Hasanaga-Nimanbegu istražuje teksturu kroz gust nanos boje i slojevite poteze četkicom, stvarajući vizuelni efekat koji podsjeća na strukture u prirodi i pejzaže obale. Vahida Hasanaga-Nimanbegu se kao i mnoge evropske umjetnice, oslanja na apstrakciju kao na medijum kroz koji istražuje unutrašnje emocije i prirodni svijet. Njena umjetnost može se posmatrati kao spoj emotivnih kvaliteta i teksturalne bogatosti Buić, ali sa autentičnom vezom prema pejzažu i kulturi Crne Gore. Hasanaga-Nimanbegu uspijeva da kroz boje, teksture i apstraktne forme prenese osjećaj pripadnosti mediteranskom prostoru, stvarajući radove koji odražavaju mir i ekspresiju. Ona je jedinstvena po tome što se kroz apstraktnu formu vraća prirodi, evocira mir obale i harmoniju plavetnila, dok njeno stvaralaštvo ostaje autentično i vezano za specifične karakteristike mediteranskog podneblja.
Iz obimne biografije Vahide Hasanaga-Nimabegu izdvajam:
Vahida Hasanaga-Nimanbegu rođena je 1973. godine u Baru. Svoje obrazovanje započela je na Višoj školi likovnih i primenjenih umjetnosti u Beogradu, đe je 1994. godine diplomirala na odsjeku za aranžiranje, a 1996. godine na odsjeku za nastavnike likovne kulture. Dalje usavršavanje nastavila je na Fakultetu primijenjenih umjetnosti u Beogradu, đe je 2002. godine diplomirala na odsjeku za zidno slikarstvo. Od 2009. godine član je Udruženja likovnih umjetnika Crne Gore (ULUCG). Tokom svoje karijere, osvojila je brojne nagrade, među kojima se izdvajaju: nagrada Zemunski salon za sliku (2008), godišnja nagrada ULUCG “Lubarda, Milunović, Stijović” (2009), godišnja nagrada za sliku “Draudacum” u Gostivaru, Makedonija (2010), priznanje za rad na TV Teuta, Ulcinj (2013), i nagrada Gnjilanskog jesenjeg salona za sliku, Kosovo (2015). Izlagala je na brojnim samostalnim izložbama širom Crne Gore i inostranstva, i to: Ulcinj, Cetinje, Priština, Beograd, Izrael, Rijeka, Split, Sarajevo, Novi Pazar, Lichtensteig (Švajcarska), Kalifornija (SAD), Petnjica, Skadar, i Herceg Novi. Od 2007. godine, izlaže sa umjetničkom grupom REON, sa kojom je imala grupne izložbe u Beogradu, Baru, Petrovcu, Bostonu, Ljubljani i mnogim drugim mjestima.
Osnivačica je NVO “Art Dulcinium” i autorica nekoliko značajnih projekata likovnih kolonija, kao što su “Art Dulcinium” (2001), “Balkan Dulcinium Art” (2004), “Servantes Dulcinium Art” (2005), i “Umjetnost pet kontinenata” (2017), koji su okupili umjetnike iz različitih balkanskih zemalja, kao i iz Amerike, Evrope, Afrike i Azije. Učestvovala je i na brojnim kolektivnim izložbama, simpozijumima, kolonijama i rezidencijama u Crnoj Gori, Srbiji, Sloveniji, Italiji, Albaniji, Rumuniji, Mađarskoj, Španiji, Austriji, Turskoj i SAD-u. Od 2004. godine organizuje likovne radionice za đecu u Ulcinju, đe živi i radi sa svojom porodicom.
