Hommage à Claudio Ugussi: Na razmeđi figuracije i ekspresije

U premisi cijelog opusa nalazimo interpretativno osobno preoblikovanje stvarnosti

Eugen Borkovsky

   Ako pokušamo verbalno objediniti i opravdati postupke ovog vrijednog slikara, možemo definirati proces kao ekspresivnu igru idejom tijeka, mijene. Ta mijena odgovara različitim područjima: aspektu viđenog, što podrazumijeva godišnja doba, promjene na motivima – npr.  napuštenih građevina koje nagriza zub vremena pa do promjena nevezanih na oblike, već doživljenih na području psiholoških i socijalnih mijena. Od početaka pa do kraja života Claudio Ugussi ostaje očaran istarskim krajolicima, osobito onima Gornje Bujštine: tamo se može pronaći netaknuta priroda, ali i krajolik koji su ljudi napustili zbog povijesno-socijalnih motiva.

   Ovaj postav koji je pred nama sačinjavaju radovi iz mnogih faza, koji trebaju predstaviti autorov opus. Željelo se predstaviti umjetnikovo cjeloživotno vizualno istraživanje. Radovi svjedoče promišljanja koja nisu bila ovisna o nijednoj školi niti smjeru, nekoj čvrstoj odrednici. Upravo suprotno, umjetnik bi istraživao u jednom smjeru, da bi se hrabro i intenzivno vraćao ka počecima te razvijajući ideju na novom formatu. Polazeći od figuracije, autor bi, apstrahirajući neke segmente, oblikovao područja slika. Autoru su važne i površina i struktura kompozicije koje često naglašava linijom ili zasjenjenjima. Iako povremeno zadire u značajnu geometrizaciju, Ugussi rijetko sasvim napušta motiv. Oblicima se vraća mutirajući ih i razrađujući na izuzetno maštovite varijacije. Iako na većini radova još uvijek nalazimo ostatke neapstrahiranih realističnih formi, opći dojam je kompozicija snažno prisutnog kolora i gestualnog crteža.

   U premisi cijelog opusa ovog autora nalazimo interpretativno osobno preoblikovanje stvarnosti. Autor uvijek polazi od realnog, najčešće od pejzaža. Na njemu pronalazi oslonce kojima se poigrava uklapajući ih u kadar kao oslonce kompozicije. Upravo ponavljanjem motiva uslijed autorove emocionalne vezanosti za krajolik, radovi dobivaju metafizičku notu. Doživljena i prenesena ekspresija atmosferom pejzaža nadograđuje elementarni oblik. Ovdje je autor iskren. Iako intelektualno nije sklon sakriti oblik, instinktivno mu se događa bijeg u pojednostavljivanje oblika do faze neprepoznavanja.

Gradska galerija Fonticus Grožnjan / Galleria civica Grisignana
subota / sabato, 28. IX. 2024. u / alle 19.00 h:
Hommage à Claudio Ugussi (27. VII. 1932. – 18. VII. 2023.)
Izbor iz opusa / Una selezione dall’opera
Zahvaljujemo porodici na pomoći oko realizacije ove izložbe.
Ringraziamo la famiglia per il contributo fornito nella realizzazione della mostra.
kurator / il curatore: Eugen Borkovsky

   Ugussi studiozno kreće u redukciju elemenata, on se rijetko pomiruje s apstrakcijom, pa makar ona bila temeljena na poznatom motivu i snažnom doživljaju okruženja. No, nerijetko mu interpretacija zalazi u pojednostavljivanje oblika, u svojevrsnu lirsku apstrakciju. Ugussi se zaustavlja prije nego motiv sasvim nestane. No možda su najzreliji upravo radovi koji su mu „pobjegli“ daleko ka nakupinama naznaka oblika koje je toliko volio.

   I da ponovimo, Claudio Ugussi uvijek je bio i ostao vezan uz krajolike Istre – od urbanih u ranijim radovima do pejzažnih na kojima čitamo topli, emotivni doživljaj. Ili, jednostavnije rečeno, do njegove ljubavi prema sjeverozapadnoj Istri, prema njegovom i našem okolišu. Događa da mi svi, živeći na ovom području i svakodnevno prolazeći kraj ljepota više ih i ne zapažamo. Claudio Ugussi podsjeća nas na njih. Vraća nam emociju pogleda, upozorava nas da ponovno primijetimo ljepotu u koju smo životima uronjeni.

    Claudio Ugussi rođen je u Puli 27. VII. 1932. godine. Pohađao je gimnaziju u Rijeci, gdje se likovno educira kod slikara Romola Venuccija. Nakon toga, 1954. studira i završava Filozofski fakultet u Zagrebu. Za vrijeme studija neformalno posjećuje satove na tamošnjoj likovnoj akademiji. Od 1959. predaje talijanski jezik i književnosti u talijanskoj osnovnoj školi a zatim i u srednjoj talijanskoj školi u Bujama. Negdje od 1970. do 1980. često izlaže u Istri, Rijeci, Italiji i Kanadi. 1990. godine predstavljena je velika i uspješna antologijska izložba u Općinskoj umjetničkoj galeriji u Trstu te u Istarskom narodnom kazalištu u Puli, u organizaciji Narodnog sveučilišta iz Trsta i Talijanske unije iz Rijeke. Literarnim poetskim radovima predstavlja se šezdesetih godina u Rijeci i Rimu. Kasnije publicira pripovijesti i dio autobiografskog romana. Na manifestaciji Istria Nobilissima, u književnom dijelu natječaja, sudjeluje od 1969. godine gdje je više puta nagrađivan. Kao plodni slikar, pisac i profesor, veći dio života živio je i radio u Bujama. Umire 18. VII. 2023. u Puli.