Igor Blagonić: TRANSKRIPTI KOVINA

Izložbu će u prisustvu autora predstaviti Eugen Borkovsky

 

TRANSKRIPTI KOVINA

Pred sobom imamo seriju autorskih bilježaka fotografskom kamerom koje potpisuje Igor Blagonić. Predstavljamo ciklus ostvaren 2011. godine. Pri susretu sa ovim radovima nameću se memorijske asocijacije. Autor uzima metal kao temu za fotografski zapis. Razvijajući projekt, odustaje od uobičajenog prikazivanja. Čini korak dalje u likovnom razmišljanju. Ideju kovine bilježi doslovno i na simboličan način. Detalji, primijećeni na motivima, pred nama se pojavljuju kao autorske likovne činjenice.

Ovu izložbu predstavljam kao projekt jer nosi sve karakteristike promišljene cjeline. Igor Blagonić predstavlja fotografije čiju okosnicu čine kadrovi detalja starih, odbačenih predmeta. Asortiman je vezan uz metal. Tu su vijci, bodljikava žica, zarđali dijelovi starih strojeva, lanci, pogonski dijelovi šivaće mašine, metalne spojnice kamenih blokova. Tragovi vremena, istrošenost materijala, hrđa postaju likovni materijal. Autor utjecaj vremena doživljava kao suradnika. Pored ovih motiva postavlja fotografije tekuće vode koje u prvi mah unose zabunu. Poveznicu otkrivamo u činjenici da je autor izabrao one kadrove vode na kojima je uspio zabilježiti ideju kovine, zlatne odsjaje. Unutar istog promišljanja nalazimo neplemeniti metal podložan promjeni u vremenu te bistru vodu slapa i sjaj sunca pretočene u zlatne šare odbljeska. Ova konfrontacija motiva govori o maštovitosti i slobodi pristupa realizaciji ideje.

Autora motiv privlači sasvim blizu. Fotografija, u pristupu Igora Blagonića, dramatičnost dobiva izborom izreza. Planovi, plohe, linije na radovima u optimalnoj su komunikaciji sa formatom. Čvrsta kompozicija, bogatstvo tonskih gradacija, smisleno zamućivanje, solidno uvećanje, pojavljuju se kao bitne karakteristike izložbenog projekta. Sasvim realistični motiv dobio je autorstvo vrsnim kadriranjem. Pred sobom imamo kompozicije na rubu apstrakcije ali ostajemo vezani za motiv. Očito je da autor ovisi o figurativnom obliku i da ga ne želi prikriti. Ne odlučuje se za potpuno apstrahiranje prepoznatljivog detalja. Približavanjem okulara dana je nova dimenzija nečemu što obično ne primjećujemo. Vizualne osobine metalnih predmeta u autorovom objektivu mijenjaju značenja. Tako zarđali vijak postaje parafraza jabuke na stolu, dio mrtve prirode ili pejzaža. Od lanca ili držača mašine dobivamo ideju čipke. Poneki rad nosi oznaku materijalnosti motiva ali uz to i njegovu promjenjivost, nestalnost. Autoru je važna igra oblicima i vizualne asocijacije smisla. Mi prepoznajemo oblike koji u autorovoj interpretaciji postaju neka nova realnost.

Konceptualan pristup i promišljeno likovno razmišljanje odlike su ovog projekta. Nizanje detalja metalne građe biva povremeno prekinuto. Autor u postav umeće male znakovite fotografije vode. Za ovu prigodu uzima izreske na kojima prepoznajemo djeliće vodenog tijeka koji uz pomoć sunčevog svjetla daju dojam zlata. Dakle, opet metal kao na ostalim fotografijama. Ova situacija dovodi nas do dešifriranja cijele serije. Suvremeni trenutak likovnosti u žižu postavlja dekonstrukciju stvarnosti reinterpretacijom motiva. Upozoreni smo na nesigurnost zbilje. Pred nama je inicijacija koja potvrđuje da svijet nije jednoznačan. Da u svemu oko nas ali i u nama samima postoje mnogi oblici postojanja koje je neophodno iščitati probijajući okvire uvriježene realnosti. Spoznaje postaju privremene. Stalne promjene događaju se na svim područjima. Ponekad su inicirane prirodnim fenomenima a ponekad artificijelnom igrom. Tijek je stalno stanje. Sporost ali pouzdanost oksidacije, hrđe ili lepršavi slap dio su tijeka. Mijene. Metal ima nekoliko agregatnih stanja. Voda također. U našem slučaju voda je neposlušna, iskričava. Veselost joj je pozlaćena. Primjećujemo li to?

Izjedenost metala i isječak vodenog toka govore o sadašnjem trenutku. Umjesto reciklaže predmeti su prepušteni zauzimanju prostora u nekom podrumu, skladištu… Do potoka nam je daleko za hodati… Ritam i neekonomičnost civilizacije, nemogućnost apsorpcije viškova, brzo odbacivanje novina i slične situacije koje kapitalizam predstavlja kao demokraciju, pokazuje se ovdje umjetnički dokumentiran. Ponuđeno je preispitivanje: stari predmet postaje objekt koji ponovno zadobiva pažnju. Autor bilježi oblik tematizirajući trenutke vremena. Stanje obrabljenog željeza i trenutak odbljeska tekuće vode problematizira odnos prema civilizacijskim tehnološkim i prirodnim aspektima života.

Naša, zapadna civilizacija oduvijek je imala tendenciozan pristup odnosu pasivno – aktivno predstavljajući ritam i mijenu kao višak stvarnosti umjesto kao djelatne principe. Tek alter postmodernizam interpretira svijet prema ideji autora, kreativca. U likovnosti tehnika, materijal, oblici prepušteni su na volju tvorcu koji više nije Bog već je netko od nas. Bog izvan nas je umro. Uz edukaciju i shvaćanje stalnog tijeka i mijenjanja svega čime smo okruženi ali i unutar nas samih, prestajemo biti podložni dogmama. Relativizacija postaje način doživljavanja. Ovdje prikazane promjene na metalu i stanja vode, uvlače nas u promišljanje o tome. Stanje stalnih promjena, opisano u teoriji organiziranog kaosa i dokazano na području kvantne fizike, oplemenjuje doživljaj svijeta oko nas. Svjedočenje tog stanja u premisi je ovog likovnog projekta. Trenutak prepoznavanja postaje događaj.

Eugen Borkovsky

Igor Blagonić rođen je 1981. godine u Puli. Završio studij elektrotehnike. Osnivač je i aktualni predsjednik Udruge mladih Pagubice, općina Cerovlje. Inicijator je i organizator mnogih kulturnih i zabavnih manifestacija. Fotografijom se intenzivno bavi od 2008. godine. Član Društva likovnih stvaratelja Pazin i Udruge fotografa Istre. Izlagao na brojnim izložbama: Buje, Grimalda, Grožnjan, Kostrena, Pazin, Sv. Lovreč, Vodnjan, Vranja. Nagrađivan nekoliko puta. Živi i radi u Istri.