Moja obitelj i prijatelji su moja najveća potpora dok općinske vlasti nemaju sluha za taj sport
Gordana Igrec
Trenera za dizanje utega iz Grobnika Vilima Žagara nismo trebali dugo niti tražiti niti nagovarati na Male žensko-muške razgovore. Dovoljan je povod bio što je 15-godišnja Chiara Reljac sa Europskog prvensta u dizanju utega održanom nedavno u Moldaviji donijela tri brončane medalje trenira pod budnim okom trenera Žagara. Tako da se u svijetu pročulo za Hrvatsku i za mali klub dizača utega Riječina ’75. Zanimljivog sugovornika trenra Vilima Žagara pitali smo o tom malom, a opet moćnom sportu, o njegovoj ljubavi za nj, ai i o vrijednostima koje njeguje u životu… Pa, ako imate vremena malo viška slobodno zavirite među ove redke da ne bude sve u znaku apokalipse.
Odakle Vaš interes baš za ovaj sport?
Davne 1976 u dobi od 12 godina gledajući olimpijske igre na tvu u Montrealu dolazi do moga ushićenja gledajući tada najjačeg čovjeka svijeta- Vasily Alekseyev. Na moju sreću 1975 godine kao što ime kluba nalaže, osnovan je klub dizača utega Rječina čiji član postajem ubrzo nakon tih olimp. Igara. Osnivač kluba je bio Adolf Juretić koji je bio moj trener a ujedno i nastavnik tjelesnog odgoja u osnovnoj školi 10. svibanj kasnije preimenovanoj u Jelenje-Dražice.
Koliko imate djevojaka, a koliko mladića koji treniraju u klubu?
Trenutno imamo 15 aktivnih članova od kojih je 8 djevojaka i 7 mladića. Djevojke imamo u dobnom rasponu od 11 do 28 godina, dok mladića od 9-22 godina. S time da klub ima dosta rekreativaca.
Koje tjelesne i mentalne predispozicije moraju imati vaši članovi kluba da bi se bavili tim sportom?
Prije svega kao glavni čimbenik uspjeha jednog pojedinca u bilo kojoj dobnoj skupini je volja. Uz volju sportaš mora posjedovati određenu motoriku. Motoriku čine brzina, gipkost, elastičnost, mobilnost, agilnost te mnogi drugi razni parametri. Posjedovajući te parametre sportaš može započeti sa radom na tehnici koja će se ponavljanjem nizom godina predočiti u povećanju jakosti što rezultira dobrim rezultatima. Da bi se usavršila tehnika treba minimalno 5 godina svakodnevnog treminga
Koliko se često vježba?
Moj pristup je kreiran na 4-5 treninga tjedno, kako sam i sam trenirao niz godina. Zagovaram oporavak kao dobro oružje u dizanju utega te se moj dizački tjedan sastoji od jednog dana pauze, po mogućnosti sredina tjedna i nedjelja.
Što najviše volite u tom sportu?
Kao bivši natjecatelj uvijek sam volio izazov, motivirala su me odličja, napredak u rezultatu, obaranje rekorda te neizvjesna borba između vlastite glave i protivnika. Naravno interesiralo me je i da sam jak.
Kao trener emotivno doživljavam uspjehe a još više i neuspjehe djece koju treniram stoga mogu reći kako sam predaniji toj djeci više nego sam sebi kao natjecatelju. Strepim nad svakim pokušajem na natjecanju te se većina moga dana zasniva na razmišljanju o tom sportu i ako se mogu izraziti o mojoj dijeci.
Vaši profesionalni planovi za budućnost?
Za mene ne postoje profesionalni planovi u sklopu ovog sporta, treniram djecu kao volonter te od ovog nemam nikakvih novčanih dobitaka. No imam veliko zadovoljstvo da moje znanje koje je kovano 47 godina mogu prenijeti na nove naraštaje koji se žele baviti ovim lijepim sportom.
Do kojih vrijednosti držite u životu?
Poštenje, iskrenost, radišnost, poštivanje i ljubav. Mislim kako su to jedne od glavnih vrijednosti koje zagovaram kao pojedinac.
Uz sve ono nabrojano u prošlom pitanju da se iščitati moj moto, a to je biti dobar čovjek, radnik, trener, muž i otac.
Kako provodite slobodno vrijeme?
Biti trener je ustvari moje slobodno vrijeme i ponekad sa prijateljima igrati boće.
Što ste po zanimanju?
Po zanimanju sam podopolagač te se bavim tim poslom od 81. godine do danas. 2007. godine otvaram svoj obrt te svaki dan od 07- 16 sati radim.
Idemo natrag na mlade nade. Jesu li djevojke bolje dizačice utega od mladića ili nema tu pravila?
Trenutno u klubu žene vladaju. To jest imaju puno bolje rezultate od mladića. Kroz moje trenažni staž nalazim žene koje dođu trenirati predanijim i sa više žara. No normalno ovdje razgovaramo o trenutnom stanju te ništa nije crno ni bijelo, tako se poredalo. Prijelomni trenutak u treniranju muškaraca je završetak osnovne škole.
Jeste li osjećali ponos kada vam je djevojka Chiara došla s medaljom oko vrata?
Kako da ne, pa tu djevočicu treniram duže od 5 godina sa njom sam napravio preko 1000 treninga te kroz svo to vrijeme gledao ju kako raste i napreduje. Smatram kako sam ja jedan od tih kotačića koji je pokrenuo to dijete za osvajanje prvih medalja u ženskom dizanju u Hrvatskoj
Dižete li i Vi utege?
Ne, karijeru sam završio 2001. godine u dobi od 37 godina, nakon 25 godina aktivnog bavljenja ovim sportom. Kroz te godine bio sam u juniorskim uzrastima 3. Puta prvak bivše države te desetak puta obarao državne rekorde bivše države te niz manjih odličja sa zasebnih natjecanja. A u samostalnoj Hrvatskoj državi osvajao sam zlatna odličja i oborio nekoliko rekorda u seniorskoj konkurenciji te nastupao za reprezentaciju na alpe adria turniru.
Koje vrline trebaju se njegovati i učiti kod mladog sportaša?
Smatram kako jedan sportaš treba njegovati iste vrline kao i nesportaš. Smatram kako se ljudskost prikazuje na različite načine pa tako i kroz ovaj moj sport. Primjera radi, dobar pojedinac se neće zadovoljiti sa „ukradenom“ medaljom te će težiti dobrom vladanju u sportu i osobnom životu.
Treba li paziti na prehranu?
Prehrana je jedan od većih faktora za uspjeh sportaša pa tako i dizača utega. Sve što je hrana kvalitetnija i obilnija u kalorijskom i makronutrijentalnom smislu lakše se sportaš oporavlja te napreduje. Najbolje bi bilo kad bi mogli jesti puno količinski te onda napredovati, no ovaj sport poznaje kategorije te se više puta mora ulaziti u procese skidanja kilograma kroz čiji je period važno ostati isto jak, baš tu dolazi do naglaska na kvaliteti hrane. Ta hrana mora biti visoko proteinska kako bi mogli naši mišići održati svoju snagu ili povećati svoju snagu ukoliko se radi o zimskoj sezoni bez natjecanja kada je primarni cilj povećati snagu.
Koji Vam je najmlađi polaznik tečaja, a koji najstariji?
Trenutno moj najmlađi dizač ima 9 godina dok najstarija dizačica ima 28 godina. Ako ne računamo u to rekreativce.
Imate li potporu obitelji i šire zajednice?
Moja obitelj i prijatelji su moja najveća potpora. Problem nastaje u široj zajednici, konkretno općinskim vlastima koji nas ne prepoznaju unatoč različitim političkim stajalištima. Smatram kako bi trebali ostvariti veće financijske dobitke kao klub jer smo mi ipak pogotovo kroz nedavno završeno natjecanje dobrano promovirali naše h! hrva hrvatske mlade snage i nade.mjesto. Mi smo jedina udruga u Općini Jelenje koja nema vlastiti prostor, u zadnjih 9 godina ništa nam adekvatno nije ponuđeno.
Ne gube li djevojke ženstvenost baveći se ovim sportom? Ili, upravo ovaj sport razvija njihovo tijelo u lijepo oblikovano žensko tijelo…
Ne nimalo, sam trening kako i pitanje nalaže ostvaruje ljepše tijelo kod žena. Jedna ženstvena djevojka će ostati isto ženstvena. Problem nastaje kroz različite predrasude, ljudi očekuju da se prirodna vjezbačica može „prenabildati“ te naš sport poistovjećuju sa bodybuildingom i nedozvoljenim supstancama što je totalno krivo. Jedna dizačica jedino što gubi od ženstvenosti su ruke koje se hvatom za šipku grebu te stvaraju žuljeve. Da se razumijemo postoje i prirodno manje ženstvene žene što se može vidjeti na velikim natjecanjima u višim kategorijama, no tada je ta žena svjesna toga i živi taj život i ne stremi ka ženstvenosti.
