Noćas je, 28. lipnja 2023. godine, u karlovačkoj bolnici, u 92. godini života umro istaknuti hrvatski slikar i karlovački likovni pedagog, Milutin Mile Knežević
MILE KNEŽEVIĆ rođen je 6. lipnja 1932. godine. Pedagošku akademiju, smjer likovne umjetnosti završio je 1956. godine. Radio je kao likovni pedagog 40 godina. Dobitnik je više priznanja za rad i Povelje zaslužnog pedagoga Hrvatske. Dobitnik je likovne nagrade za akvarel na Karlovačkoj likovnoj jeseni, 1990. Sudionik je stotinjak kolektivnih izložbi i mnogih likovnih kolonija. Djela mu se nalaze u mnogim galerijama i privatnim kolekcijama. Živio i radio je u Karlovcu.
.jpg)
.JPG)
.JPG)
.JPG)
.JPG)
Prof. Juraj Baldani uz izložbu u Galeriji Sunce: Mile Knežević, Okruženja (2012.)
U Karlovcu je gotovo postalo pravilom da slikari, koji su živjeli i stvarali u tom gradu, budu istovremeno i vrsni likovni pedagozi. Od onih koji su ostavili vidan trag svoje slikarske kreativnosti ali i kod mladih razvili ljubav prema umjetnosti, a više ih nema – Ljudevit Šestić, Marijan Detoni, Blaž Ćuk, Josip Restek i Alfred Krupa – pa do onih što danas predano prenose svoje poglede i iskustva na nove generacije. Traje i razvija se jedinstvena želja za otkrivanjem novih talenata i uspostavljanje autohtone likovne klime. Među suvremenim promicateljima tih plemenitih djelatnosti je i vrijedan, skromni i samozatajni slikar i likovni pedagog Mile Knežević.
Kao i većina slikara karlovačkog likovnog kruga i on je svoja nadahnuća i impuls tražio i nalazio u neposrednom dodiru s prirodom. Krajolici karlovačke okolice kao i sama gradska jezgra bili su i ostali izvorištem neiscrpnih motiva panoramskih veduta, preko smirenih prizora iz perivoja bogatim gustim raslinjem, do obale uznemirenih rijeka, gdje splet zemljovoda i bilja pruža neograničene vizualne senzacije. Mile Knežević je pažljiv promatrač koji poštuje posebnost sagledanog ali ipak tom realitetu pridodaje i vlastitu projekciju. Gradeći kompoziciju on izabire i naglašava bitno. Modelirajući oblike pojednostavljuje ih i sintetizirajući kombinirajući grafizme sa mrljama ploče. Posebnost su mu boje koje se koriste na poseban način. Slično kao kod formiranja oblika gdje je odmak prema intimnom doživljaju očigledan. I kod upotrebe kolorita prisutna je ista želja da se vizura stvarnosti pretvori u subjektivnu projekciju. Slikar taj postupak provodi pronalazeći začudne nijanse pojedinih kolorističkih vrijednosti, ali i obilno se koristeći svjetlom pri traženju iznenađujućih efekata.
Uz fizičke značajke slikarstva Mile Kneževića bitna je i ona druga dimenzija osobnosti, senzibilnosti, emotivnosti pa donekle i psihologiziranja. Taj aspekt promišljanja u gradnji slike evidentan je u inzistiranju da se naslikano poistovjeti s trenutnim vremenom. Uz konkretne oznake godišnjih doba, određenih svjetlosnih razdoblja unutar dana, klimatskih prilika i drugih optičkih pokazatelja Mile Knežević promatraču nudi i naličje viđenog u ugođaju. Do njega dolazi sažimanjem svih raspoloživih osnovnih elemenata likovne sintakse i ugradnjom subjektiviteta u kojem je opet kondenzirana projekcija autorova cjelovitog doživljaja. Unutar takve kompozicije isčitava se slikarev bogati duhovni svijet, a njegova simbioza s optičkim spoznajama kulminira u jedinstvenom organizmu čije pulsacije zaokupljaju i uzbuđuju. Pored toga što je vrstan pejzažist Mile Knežević je suptilni slikar cvijeća. Obilježja koja identificiraju njegove krajolike i na ovom su motivu prepoznatljiva jer autor struke ili pojedine stabljike rezanog djela doživljava kao dio prirode. Stoga se njegovi cvjetni aranžmani gotovo i ne bi mogli uvrstiti u kategoriju mrtve prirode jer su oni ipak reprezentanti nečega što slikar shvaća i kreira kao vitalni organizam. Uz sve te značajke postoji još jedan pokazatelj koji svjedoči prepoznatljivost njegovih cvjetnih kompozicija. To je zapravo format u kojem ih ostvaruje uski-vertikalni listovi. Efekti kojima se postiže izuzetna gracilnost i vitkost te posredna asocijacija na osamljenost, jer je u pitanju najviše jedan cvijet te na mogućnost da se u jedinici odrazi cjelovitost vrste ili tipa. Iako stabljika, listovi i cvijetovi iziskuju određenu deskriptivnost, slikar je vrlo vješto prekriva slobodnim i nježnim nanosima boje kroz čije tonalitete sugerira plastičnost. I u ovoj temi Mile Knežević ne skriva svoj intimitet pa otuda svaki od njegovih cvjetova kao da nosi osjećajnu poruku koju zna odgonetnuti samo onaj kome je upućen.
Ciklusi krajolika Karlovca i njegove živopisne okolice, te niza drugih predjela naše zemlje koje je autor s jednakom ljubavi oslikavao, otkrivaju ga kao slikara s izrazitim sklonostima impresiji optike ali i ekspresiji psihe. Vještina i senzibilitet potvrđuju se iu ciklusima cvijeća čije okomice dnom dorađuju stvarnost i vrh osjećajnosti.
){kind=link}