Kad poznajete ovakvu ljudinu i umjetničku veličinu, a i sićušnost, ujedno prastaru dušu i dušu diteta u tilu mede, hedonista i vojnika, ne možete uopće smrt povezat sa njim, a kamoli prolaznost i nestajanje
Karin Grenc
Malo ko me nasmijava, raznježija i ganija ka Boris. Kako smo pivali…
Teško je ričima ocrtat sve čime je bija ispunjen taj medo. Romantik, gurman, ratnik, pedagog, emotivac, general, šarmer, gorljivi katolik, povijesničar, erudit, pravedan, duhovit, tragičar, pronicljiv, enolog, sluhist, temperamentan, vjeran, ponosan, lud za domovinom i jedan od najdosljednijih i najvećih hrvatskih slikara, kojemu zbog iskrenog i direktnog domoljublja, desnog nagnuća i iskazivanja vjernosti Bogu i Crkvi nikad nije bilo, niti će bit priznato ni dodijeljeno mjesto koje zaslužuje u javnosti i umjetnosti. Ali to je bija njegov križ. Nije to jedina nepravda koju je nosija svjesno i hrabro, dosljedno. Ali mi znamo profesore, gromado ljudska di je tvoje misto. Svugdi te ima šta se nas tiče. U tisućama srdaca, domova, života. A sad te ima tamo di si dijelom uvik ćirija sjetno i molija, sad te prima Isus.
Antun Boris Švaljek rođen je u Zagrebu 1951. Podrijetlom je iz Radoboja kod Krapine. Pučku je školu završio u Petrinji, a gimnaziju u Varaždinu. Akademiju likovnih umjetnosti u Zagrebu upisuje 1969. Diplomirao je na slikarskom odjelu kod prof. Šime Perića 1974. Od 1974. do 1977. godine bio je suradnik Majstorske radionice prof. Krste Hegedušića. Studijski je boravio u Kaliforniji 1979. godine. Izlagao na više od 100 samostalnih izložbi u Zagrebu, Varaždinu, Dortmundu, Cloppenburgu, Hvaru, Čakovcu, Los Angelesu, Karlovcu, Zadru, Krapini, Splitu, Petrinji, Starom Gradu, Münchenu, Labinu, Rovinju, Pečuhu, Osijeku, Puli, Mostaru. Izlagao je na više od 600 skupnih izložbi u domovini i diljem svijeta. Dobitnik je nekoliko nagrada među kojima su Prva nagrada 4. biennala akvarela „Josip Račić“ za 1987. godinu. Dragovoljac je Domovinskog rata. Odlikovan je Redom Danice hrvatske s likom Marka Marulića 1996. godine. Bio je izvanredni profesor na Likovnoj akademiji Mostarskog sveučilišta u Širokom Brijegu.
Bio je voditelj Likovne kolonije u Gorici “Zvonko Bušić Taik – 23-godišnji uznički san o slobodnoj Domovini Hrvatskoj”.