Gradska galerija Fonticus Grožnjan
samostalna izložba
Željko Bobanović
Sjaj u travi
od 04. 08. 2012. (u 20.00 sati)
Izložbe će u prisustvu autora predstaviti Eugen Borkovsky
Željko Bobanović
Sjaj u travi
Sasvim poznato veće. Nemir pokreće akciju. Radoznalost kao saveznik. Provjereni mediji, pogled i okular, otkrivaju senzaciju. Nešto je ovdje, blizu. Neznatno biva primijećeno. Kadar postaje svjedok doživljaja. Niz sekvenci.
U ovo prijelomno vrijeme krize duhovnog i materijalnog, skoro da postaje neuljudno predstavljati motive i umjetničke radove koje karakterizira doza lirike. Fotografski radovi Željka Bobanovića zasigurno su lirske situacije ali donesene na sasvim poseban način. Njihova energija nosi obilježja intimnog promišljanja stvarnosti ali svojom atmosferom i sadržajem dodiruju univerzalne vrijednosti. Radovi imaju i dekorativne karakteristike no njih nadjačava postignuta mistična atmosfera. Pored toga neuobičajena tajanstvenost ne daje definiran odaziv motiva pa dešifriranje moramo potražiti unutar osobnog dojma.
Autor je svjestan problematike fotografskog medija. Još je Valter Benjamin ukazao kako je fotografija u povijest oblika unijela dramatične promjene kreacije i recepcije. Danas svatko može napraviti korektan fotografski rad. Često smo svjedoci fotografskih izložbi koje plasiraju već viđene motive. Autori se trude biti začudni ili dekorativni. Oponašaju se Bresonovski modeli, Benetonove provokacije… Insinuira se arheologija viđenog kroz crno bijele ili u sepiu kamuflirane radove. Brka se atraktivan dokument s umjetničkom fotografijom. Voli se fotografija koja prikazuje. No, pred nama nije ništa od ovog. Ovo je izložba na kojoj je fotografska tehnologija samo medij za izgovor oniričke impresije.
Kad prvog susreta sa ovim nizom radova, silinom kadra naveden sam da opisujem svakoga posebno ali od toga odustajem. Čini mi se da je bolje, kao i pri pregledu postava u galerijskom prostoru, prilagoditi se nizu. Odmah je primjetno da se okular bavio očevidom istog modela ali upravo ta provokativna sličnost rezultata postaje kvaliteta cijele kolekcije. Toj ideji kolekcije slijedi komentar ali i postav. Serija je u postavu povremeno zaustavljena drugačijim formatom ali to se nudi kao svojevrsna korektura doživljaja, odah unutar okruženja upečatljivim nizom. Nameće se pitanje recepcije likovnog djela. Ove radove u ovom sastavu, na ovaj način, možemo doživjeti jedino u galerijskom prostoru. Tu je smisao ovog projekta potpuno iznjedren ali to nosi novu konotaciju. Autor ovime problematizira niz a ujedno zbirku, galeriju ili muzej. Kako kaže Groys: „Zbirka kao umjetnički oblik“. Smisleno usaglašavanje ove kolekcije određuje postav. Drugačije rečeno: niz radova predstavlja se sklapanjem privremene cjeline.
Raskrižje mističnog i svakodnevnog uporište je ovog ciklusa. Autor koristi paralelne vizualne karakteristike prirodnog i umjetno stvorenog objekta. Drski spoj artificijelnog, kičastog sa vlatima nježnih trava. Sve fotografije, svaka za sebe, imaju naglašenu i osmišljenu likovnu komponentu. Često raspršena ali stabilna kompozicija, snažan kolor, solidno uvećanje, bitne su karakteristike izložbenog projekta. Fotografija, u pristupu Željka Bobanovića, dramatičnost dobiva kompozicijom izreza. Rezultat je snažan likovni artefakt. Planovi, linije, tonirane površine na radovima u skladu su sa izrezom. Prozaičan realistični motiv dobio je autorstvo vrsnim kadriranjem. Detalji su prepoznatljivi no radovi djeluju kao nadrealističke kompozicije.
Slične ili iste likovne činjenice pojavljuju se na svim radovima. Zbunjenost promatraču uzrokuje spoj gestualnosti, snažnog kolora i zamućenosti kadrova. Na svim radovima prisutan je energetski naboj, naglo zaustavljeni ritam. Statičnost kompozicija razbijena je neuobičajenim postupkom zamućenih detalja. Neke kadrove autor stavlja u kvadratni oblik unutar kojeg ponavljani slijed oblika opet inicira tempo. Naglašen ritam naglo je ustavljan u trenutke doživljaja. Pojedina fotografija iz ovog ciklusa dio je grupe, serije, niza što unosi ideju o mijeni. Naša, zapadna, bahata civilizacija oduvijek je imala olak pristup odnosu pasivno – aktivno shvaćajući ritam i kontinuiranu mijenu kao višak stvarnosti umjesto kao djelatan princip. Komentar tog stanja u premisi je ovog likovnog projekta. Svijet nije nepromjenjiva i sigurna situacija. Svijet je niz stalnih promjena u nama i oko nas. Sjetimo se iluzije slapa. Da li će se promatrač osloniti na dogmu ili će prihvatiti spoznaju o kvantima i na univerzalnom nivou odbaciti Newtonove zakone ostavljamo njemu. Mi smo sretni da kreativni čin jednog autora ovako snažno progovara o univerzumu na najjednostavniji mogući način: bilježeći sasvim obične i neznatne detalje materijalnog svijeta. I ne samo to, prisutan je osobni pečat, dokaz, doživljaj svjedočanstva. Tako je ovaj postav ujedno i ispovjedni.
Načinom uporabe motiva ovdje je na osobnoj ravni izgovoren buran apel masovnoj kulturi. Jer, estetika zrelog kapitalizma nije više u mogućnosti odrediti što je realno ispravno ili lijepo. Pojavljuje se i dostupno je sve više informacija a sve manje značenja. Simulakrumi zamjenjuju realno. Liječimo se prekomjernom potrošnjom, slaveći hedonizam kao oblik samoispunjenja koji ne donosi istinsko zadovoljstvo. Ritam civilizacije i grubost potrošačkog društva, nemogućnost otpora jedinke, ponuda podobnih sredstava za ugodu i slične situacije koje kapitalizam skriva pod skute demokracije, pokazuje se ovdje u artističkom uprizorenju. Ovi umjetnički mišljeni predmeti otkrivaju nam uzburkanu estetiku: plemenito svjedočanstvo postojanja običnog predmeta.
Radeći na ovom projektu, autor kao da se kontrolira, primiruje, koncentrirajući motiviku unutar zadane ideje. Kao da ritual oblikovanja pretapa u osobnu mijenu stava. Analitičke, prikaze detalja umjetnik pretvara u scene koje nagone na promišljanje. Neko čvrsto određenje rezultata ovog projekta koji je pred nama zapravo je suvišno. Bobanović nudi promišljanje o prevrednovanju stvari po obliku i po smislu. On ruši tradiciju pristupa motivu, propituje kvalitativnost materijala i pristupa oblikovanju. Vlati trave uvjetovane snopom obojene svjetlosti odsjaj traže u našoj spoznaji. Umjetnik u labirintu na rubu mikrosvijeta traži ljudsko. Čini se da je čarobnjaštvo kreativnog zapažanja iznašlo oznake duše. Iz ili iza sna.
Eugen Borkovsky
Akademija-Art
.jpg&url=https://akademija-art.hr/2020/01/04/gronjan-eljko-bobanovi-sjaj-u-travi/&description=Grožnjan%20–%20Željko%20Bobanović:%20Sjaj%20u%20travi){kind=link}