Ovaj članak pisan je iz srca za sve ljude dobre volje, kao i one koji prevariše sami sebe. Nema tog političkog ili poslovnog lobija koji bi mogao potplatiti pjesnika. Tako je bijaše jučer, tako je danas i tako će biti zauvijek
Walter William Safar
Niti za jedan članak nikada nisam primio niti lipe, uvijek vođen svjetlošću ljubavi, a što je dokaz da je pisano zaista iz dubine duše. Nitko nije bez grijeha, bezbroj puta priznah da sam u životu znao griješiti možda čak i više nego oni koje kritiziram. I to je dobar put prema spoznaju vlastita Ja. Jer ne zaboravimo da nema većeg neprijatelja za čovjeka od samog sebe. Još u mladosti napisah u zbirci poezije, posvetu čovjeku – Kritika bez samokritike opija vlastiti Ego do mjere egomanije. Ako Saborski zastupnik, ima slobodu izbora, e onda i građanin ima pravo na slobodno pisanje i mišljenje, jer to je bit demokracije. Jer sve ostalo je malodušje, pesimizam i predaja.
Eto, ne samo saborskim zastupnicima, nego i u školama najmlađima i studentima, ovu plemenitu poruku, vukovarskog branitelja , trebalo bi pokazivati svaki dan:
Kovač: Civilizacijsko pitanje pretvorilo se u pitanje podrške Vladi Čovjek zdrava razuma i čista srca lako će se složiti s ovom tezom, ali ne i politički strvinari. Ovo glasanje morali je biti nadstranačko, jer ne glasa se tu za premijera Plenkovića i protiv Plenkovića već za pomoć razorenoj Ukrajini ili ne, ili jesi za pomoći Ukrajini ili nisi, čisto i jasno kao dan.
Zastupnik Mosta, Nino Raspudić, slavodobitno je izjavio za jedan medij, kako je Plenković doživio politički debakl. Politički debakl? A zar to nije debakl čovjekoljublja? Jer ako nas Bog uči da uvijek pružimo ruku potrebitom u ratu i miru, a mi je ne pružimo ,zar nismo duhovno i moralno propali?! Misliti samo na političke bodove, biti proračunat kada te život traži da djeluješ srcem i dušom, biti bez suosjećanja kada te žrtva povlači za rukav, je životni poraz svih poraza. U puno sam članaka brutalno kritizirao HDZ zbog nepotizma i korupcije, ali i priznao kada nešto dobro naprave, jer sve ostalo vodi u pomračenje uma – mržnja gasi svjetlost uma i duha.
Čitačica vijesti (po glasu mlada osoba) na radio Laganini FM (ljevice) pročita izjavu saborskog zastupnika Branka Bačića, kako je on ponosan što je glasao za pomoć Ukrajini, a protiv tiranije, zla i ruske barbarske agresije… Nakon te vijesti ona mrtva hladno komentira, a nakon te nevažne vijesti idemo na bolje i važnije teme za građanstvo… cijene benzina padaju, a struja i ostali energenti rastu… ?? (Saborski zastupnik DP-a ‘desnice’, u razgovoru s novinarkom N1 u hodnicima Sabora, naveo je isti šuplji ‘argument’, zašto je glasao protiv pomoći Ukrajini, kao da Hrvatsku zanimaju puno veći problemi, inflacija, energenti itd…) Na znanje Stipi i čitateljici ‘vijesti’, zašto je to šuplji ‘argument’ – upravo zbog brutalne ruske agresije na miroljubivu prijateljsku nam Ukrajinu, cijene energenata skočile su u nebo. Eto, poruke i za one kronične euroskeptike, dajući milijarde eura europskih poreznih obveznika Hrvatskoj, upravo je EU spasila hrvatsko gospodarstvo od kolapsa. Je li sada shvaćate kako je to sve povezano, energetika, inflacija i brutalna agresija na miroljubivu herojsku Ukrajinu?! I hrabri Ukrajinci ne žrtvuju živote samo za svoju slobodu nego i EU pa tako i Hrvatske, jer da padne Ukrajina obnavlja se carstvo SSSR-a i eto ti sutra rata na pragu Hrvatske.
Možda to neki s ljevice i desnice ne žele shvatiti, ali lijepa zemlja Hrvatska više nije u SFRJ, već je punopravna članica EU i NATO, znači ne možeš biti NEUTRALAN, jer nisi članica nesvrstanih, kao što je bila diktatorska komunistička tvorevina SFRJ. Možda će neki skeptično primijetiti, zašto sam se toliko ‘ulovio’ za saborskog zastupnika DP-a Stipe Mlinarića, a ne SDP-a i Možemo!, iz ‘Centra’ i svih onih saborskih zastupnika i zastupnica, koji su kukavički odlučili uopće ne doći na glasanje… Zašto je to podlo? Jer uopće ne glasati je najpodliji način iskazivanja nepoštovanja prema vlastitim biračima, demokraciji i Saboru, kao vrhovnom tijelu demokracije. Narodni zastupnik zastupa izravno birače u Saboru, i uopće ne glasati je grijeh svih grijehova. SDP&Možemo!&Dalija Oreškovići Centar… zaklinju se da su, pazite ovo, progresivna ljevica, zaštitnici nemoćnih, obespravljenih, za slobodu, pravdu…, a sada kada su sve to djelima mogli dokazati, samo jednim običnim jednostavnim laganim dizanjem ruke za pomoć Ukrajini, oni se nisu niti pojavili na glasanju – zaista bešćutno . Bezosjećajnost ubija sve one plemenite emocije što čovjeka čine čovjekom. Biti imun na patnje djece, majki, staraca znači biti bez osjećaja za potrebite, tim je licemjerje u onih koji sebe tituliraju progresivnim zaštitnicima slabijih i nemoćnih, još veće. Dobrodošli u društvo koje ste tako često s visina bahato kritizirali. U svojoj nesnošljivosti, koja graniči s mržnjom, prema Plenkoviću i HDZ-u, mnoge zastupnice i zastupnici zapečatili su i vlastitu političku sudbinu. Zašto? Sutra, prekosutra, za godinu… kada budu za sabornicom kritizirali nepotizam i korupciju, rijetko tko će im vjerovati, da to govore iz srca za opće dobro, već opet za vlastitu političku promidžbu. Uostalom, Miro Kovač je odlično, u jednoj rečenici, opisao sav jad oporbe – Kada je predsjednik najveće oporbene stranke, Grbin, govorio za saborskom govornicom, u Saboru nije nikog bilo iz oporbe, čak niti iz njegove stranke, to je tako tužno, otužno, i loše za demokraciju. Dakle Pedji Grbinu, ne vjeruju čak niti iz vlastite stranke, kako da mu vjeruje narod?! Netko je spomenuo POLITIČKE PATULJKE? Je li ta tvrdnja istinita neka narod i vrijeme zaključi. Jer vrijeme je najbolji i najpošteniji sudac kakvoće ljudskih življenja.
Da se vratim na zastupnika DP-a. (Ruku na srce pošteno je priznati, kapa dolje za Zlatka Hasanbegovića, koji je pokazao mudrost i suosjećajnost i domoljublje.)
Dakle, u tom istom intervjuu za N1, na pitanje novinarke, zašto ste odjednom promijenili stajalište, zastupnik Mlinarić emotivno je opovrgao tu činjenicu opravdavajući se, kao da su još prije tjedan dana na zajedničkom sastanku jednoglasno zaključili, da su svi zajedno protiv pomoći Ukrajini – vojnoj obuci ukrajinskih vojnika u Hrvatskoj. Novinarka se nije dala smesti, pa upravo u gostovanju na našoj televiziji Penava Penava nabrojao članove Kluba koji će biti za obuku Ukrajinaca, a u koje i Vi spadate.
Pokušavajući se izvući, saborski zastupnik Mlinarić se zacrvenio u licu, što je najbolji dokaz o ‘vjerodostojnosti’ političara. Je li se Stipe Mlinarić zapitao koliko se ratnih veterana, živih casnih heroja branitelja, časnog pobjedničkog Domovinskog rata u tom trenutku crvenilo od stida? Jer bratski nam ukrajinski narod danas prolazi istu brutalnu agresiju, koju je prolazila i Hrvatska 1991. godine. Ne samo saborskim zastupnicima, nego i u školama najmlađima, ovu plemenitu poruku američkog ratnika trebalo bi pokazivati svaki dan:
https://www.foxnews.com/video/6315734444112
Život nas uči da je ponekad teže biti heroj u miru nego li u ratu. Bilo kako bilo, bio je to tužan dan za državni Sabor – dan kada su pale sve maske u Saboru.
P.S: Ipak, glavu gore Hrvatska! Jer Hrvatska nisu vlastohlepni dvolični političari, Hrvatska su svi oni anonimni dobri ljudi velika srca, koji su primili tisuće ukrajinskih izbjeglica, kao braću sestre u nevolji, Hrvatska su zlatni olimpijci, Hrvatska su VATRENI, Hrvatska… Hrvatska – Ima jedna divna zemlja Hrvatska.
BUDI SVJETLOST
