Knjiga KAMEN PRIČA Igora Bene i Ernesta Markote predstavljena je 22. rujna u hotelu President u Čapljini
PRAOBLIK DREVNE SVIJESTI
(Igor Beno & Ernesto Markota, Kamen priča, vlastita naklada, Čapljina, 2022.)
Umjetnost je kao život, stalno je u mijenama. Stoga umjetnici žive dva života, ljudski i stvaralački. Dok god traje ljudski, stvaralački ne smije stati, ne smije se prekinuti, ne smije se zaustaviti ni na kakvom stvaralačkom otkriću. Treba uvijek ići dalje. Raditi! Stvarati! Ernesto Markota shvatio je to odmah po završetku Akademije likovnih umjetnosti u Širokom Brijegu. I dobro da jest! Prošlo je otad sedamnaest godina i kada bismo danas pravili rezime, napravio je mnogo. No nije dovoljno! Nikad nije dovoljno! Sve dok treperi stvaralački nerv, njegove će ruke voditi nemiri. Tako je to u umjetnosti.
Iako je završio slikarski odjel u klasi prof. Ante Kajinića, Ernesto je i dosad dokazao da zna što znači i kiparski zanat, te kako mu treba pristupiti. Jednakom uvjerljivošću i izražajnošću stvara na oba likovna polja. U to se možemo i sami uvjeriti uzmemo li u ruke knjigu Kamen priča. Naime, spomenuta knjiga je ostvaraj čapljinskog dvojca, Igora Bene – slovom i Ernesta Markote – kistom i modelingom. Zamišljeno 10 – 10 – 10! Deset priča – deset ilustracija – deset skulptura. Zašto i deset skulptura uz ilustracije?! Nešto novo! Želeći što bolje dočarati i približiti Igorove ispričane priče, Ernesto se upustio u kiparsku avanturu.
Radnja ispričanih priča zamišljena je i smještena u dvije hercegovačke općine, Čapljinu i Ravno, točnije u hercegovački krš. U kamen koji je neutaživo žedan. U prošlosti su i ljudi i životinje i biljke sanjali vodu, kako to zorno opisa književnik Anđelko Vuletić u romanu Gorko sunce. Ispucale zemaljske usne vječno su priželjkivale i vapile kapi. Voda bijaše blagoslov s neba, koji je valjalo umolitviti i užrtviti. A dar s neba trebao se nekako uhvatiti i skupiti. U početku to bijahu obična udubljenja koja sam Bog stvori u kamenu. Čovjek vidje i prepisa. Uz neznatnu intervenciju u kamenu poče sebi praviti mala prikupljališta i spremišta za vodu koja nazva kamenicama.
Dugo vremena bijahu simbolom preživljavanja u krškoj suhorini. Svaka obitelj gledala je imati svoju kamenicu. Sve do početka kopanja čatrnja. Poslije toga kamenice izgubiše prvotnu ulogu i značaj. Netko ih zadrža kao spremnike za maslinovo ulje, a većina ih završi kao pojilišta za stoku. Stoga kamenica bijaše polazna točka umjetniku, koji se želio svojim uradcima približiti predaji i mitu, nudeći nam uvjerljivost ispričane priče. Umjetnik je pred sebe postavio zahtjevan zadatak! Treba zorno prenijeti bljesak jednog vremena, a da ponuđeno bude više od puke izglednosti. I to je ono što je Ernestu uspjelo. Utkao je jedno davno vrijeme u svoje djelo i vjerno donio njegovu raskoš pred naše oči.
Donio nam je, zapravo, vratio nešto iskonski naše. U njima se zrcale vrijeme i prostor u kojemu su nastajale Igorove priče. Kako?! Snažno, temperamentno i izražajno, stvaralačkim nabojem izuzetna senzibiliteta. Svojim prepoznatljivim rukopisom. Zgusnutu, sirovu svježinu prodahnutu bolom i strahom ili ljubavlju i ljepotom nazvao je: Zagrljaj u ruševini, Voda u odsjaju, Ovnov svijet, Na krilima sunca, Zaleđeni pir, Usnuli grobovi, Vodanovo carstvo, Zmajevo kolo, Okamenjeni leopard i Na kavi s vampirom.
Kamenice su modelirane u 3D formi tehnikom plitkog reljefa koji se vizualno približava svojstvima slike. Urađene su kombiniranom tehnikom od više različitih materijala. Fragmentarno možemo zamijetiti likove u pokretu, gorštačke glave, mitološka bića, životinje, grobove, križeve…Kamena plastika je posivjela, poprljavila, natmurila se, te u svom volumenu potiskuje istaknute oblike. Samo naizgled primitivni oblici vraćaju nas tradiciji, daleko u prošlost. Prepoznajemo arhaičnost srednjovjekovnih hrvatskih dijaka, klesara. Iako umjetnik poštuje posebnost skulpture i slike, ne prenosi oblik iz plohe u volumen, ali je vidljiva bliskost koncepta. Sve skulpture upućuju na tekstove, ali prožete zajedničkom niti – najavljuju jedna drugu. U samoj izvedbi djela neosporna je vjernost realističkoj formi, osim kamenice Zagrljaj u ruševini, koja naginje apstraktnoj.
Svih deset priča, uz kamenice, prati i deset crnobijelih gvaševa na papiru. Smion u potezu kista, neobuzdan, jasan na svom tragalačkom slikarskom putu, sav posvećen izvedbi, Ernesto Markota razvio se u slikara zavidne umješnosti. Vatreni kolorist, sa solidno svladanim osnovama zanata, slikar kojeg privlači ljepota i draž razigrane i rasplesane palete, uspijeva i u crnobijelom zadiviti svojim neusiljenim dinamizmom i elegancijom pokreta. Sve je svedeno na harmoniju forme linije i boje. Ono što ga čini jedinstvenim među slikarskim talentima svakako jest čistoća same umjetnosti. Slutim, a vrijeme će to zasigurno i potvrditi da je Ernesto Markota predodređen za velike stvari…
Ljubo Krmek
U POTRAZI ZA SMISLOM
(Igor Beno & Ernesto Markota, Kamen priča, vlastita naklada, Čapljina, 2022.)
„Hoću da budete mudri
s obzirom na dobro
a bezazleni
s obzirom na zlo“
(Rimljani, 16:19)
U vremenu modernog porobljavanja u kojem gubimo ono najvrjednije, iznenadila me je ova knjiga, iznenadili su me njezini auktori, koje osobno dobro poznajem. Pozitivno! Zašto me je iznenadila?! Kako današnji čovjek sve više i više gubi identitet, tako se sve više udaljava i bježi od knjige i žive riječi pretvarajući se u roba medijske propagande, koja naturajući hedonizam i konzumerizam ubija u nama Bogom dane talente te dar za kreativni i kritički izričaj. Sve što radimo uglavnom je déjà-vu – već viđeno. Osamljenost, patnja i emocionalna praznina stalna su nam pratnja. Život nam se sveo na ekran, televizor, računalo i mobitel. Naša nepriznata tamna strana. Kopiranje i prepisivanje sve je besramnije. Nedostaju ljudi s vizijama, ljudi s idejama, nedostaje nešto drugačije. Upravo to me je iznenadilo! Ideja! Vizija! Igor Beno ima ih i te kako! Napretek!
Većina ljudi proživi život bez postojane želje za spoznajom sebe i svijeta oko sebe. Svjetonazori i stereotipi koji su im utisnuti u najranijoj mladosti brana su za svijet gledanja prema svojim uvjerenjima. U potrazi za vlastitim istraživanjima, kao i istraživanjima drugih, tu branu srušio je Igor Beno knjigom Kamen priča. Njegove maštarije prerasle su u vizije, a vizije neprikosnoveno dovode do zapitanosti. Većina čitateljske publike ne će ih shvatiti ozbiljno, a oni koje se uistinu zapitaju, spoznat će svu tajanstvenost i mistiku ozemlja na kojemu obitavamo za svoga ovozemaljskog boravka. Ispredene priče na Igorovom vretenu u sebi imaju svega pomalo: mudroslovlja, jezikoslovlja, mističnosti, folkloristike, speleologije, arheologije, geologije, etimologije, filozofije, astrologije, religije, astronomije, kabalističkih domišljanja, umjetnosti, a ponajviše dušoslovlja i dušologije, što u svemirskom poretku tvori drvo života. Jasne razlike u cilju očitovanja, istina uspoređena s laži, dobro uspoređeno sa zlom. Ako se skladno ujedine (što je u knjizi auktoru uspjelo) zlo se gubi u dobru a laž u istini. Njihovim prožimanjem i nastaje stvaralačka djelatnost.
Svaki je čovjek stvoren za dobro, za život u ozračju drva života. I to dobro ga navodi na slobodu, na stvaranje, bez nagovora, bez poticanja, bez prisile. Kopanja i prekopavanja slova postaju mu sudbina. Svjetlosni titrajni krug drva života u opreci je s područjem poroka iz kojega potječu svi negativni misaoni oblici ljudskoga roda. To je tamni odraz drva života. Da bismo duh uskladili s drvom života potrebno je uspostaviti ravnotežu unutar sebe sama te uzdići svoju svijest do najveće ljudske razine. Snaga za to se crpi iz drva života. Oni koji nemaju želja za materijalizmom, postaju pravi mislioci i nosi ih želja da svoje ja sjedine s neizmjernošću prirode i tako se približe Stvoritelju.
Knjiga Kamen priča, naizgled jednostavna za čitanje, jako je duboka za promišljanje te me je potakla na uzlet u nadstvarnost. Čitajući ispisane priče nađoh se zapleten i zarobljen u bezbrojnim labirintskim zavijutcima. I baš kad pomislim da sam pronašao izlaz, na zidu ispred sebe ugledam zagonetan smiješak. Osim vrijednih sadržajnih književnih i likovnih radova ove knjige, njezina je vrijednost u prenesenim narodnim vjerovanjima svih oblika usmene narodne tradicije, od gatki i legendi do priča i mitova. Auktorovu imaginaciju dodatno je obogatilo poznavanje informatičke tehnologije (jer koristi on nju – a ne ona njega, što je danas prava rijetkost) kao i usađene duhovne i vjerske vrjednote. Svrha postojanja jest u traženju odgovora. Dok god čovjek bude tražio, dotle će i postojati. Ljudska bit je u stalnom istraživanju i propitivanju odgovora. Ondje gdje većina odustaje, upornici pobjeđuju. Nažalost, mnoge danas ne zanima vlastita baština. Odričući se svoje prošlosti, nudimo sebe na pladnju moćnim korporacijama čija je zadaća brisanje granica između stvarnog i zamišljenog. Pa brišimo ih radije sami čitajući Kamen priče…
Ljubo Krmek
