Po kustoskoj koncepciji Željka Marovića naslov 13. izdanja festivala je: Putanje. Singularitet. Mnoštvo. Marović smatra da krivulje koje tijekom gibanja opisuju uzastopni slijed položaja materijalne točke ili središte mase nekih tijela možemo smatrati poetskim metaforama umjetnika i njihovih radova
Almissa Open Art je otvoren u utorak 9. kolovoza u 20 sati svečanim spuštanjem zastave na tvrđavi Mirabeli.
Natpis ‘slobodna umjetnost’ proizašao je iz serije akcija-intervencija u kojima Zoran Pavelić preimenuje nazive lokalnih tiskovina-novina, aplicirajući na naslovnice novina naljepnice sa izmijenjenim nazivom. U svakoj od preinaka naziva važno je da je broj slova isti kao u izvornom nazivu novina, te da izmijenjen naziv upućuje na pojmove iz umjetnosti npr. Glas Slavonije u Glas Umjetnice ili Glas Umjetnika Glas Istre u Glas Slike, Novi list u Novi kist, Glas Koncila u Glas Slikara, Oglasnik u Umjetnik, Slavonski Dom u Slikarski Dom itd. Dnevne novine Slobodna Dalmacija preimenovane su prvi put u akciji izvedenoj na festivalu performansa Dopust, 2011. U radu Preimenovanje/2022, Slobodna umjetnost aplicira se na transparent kao samodostatna rečenica koja proširuje svoje značenje i odvaja se od svoje prvotne funkcije, na tvrđavi Mirabeli gdje će ostati do zatvaranja festivala.
Kata Mijatović, izvela je rad koji je nastavak dugogodišnjeg projekta „Arhiv snova“. Ugljen, crne kućice, mokre hrpe dnevnih novina i zvukovi za uspavljivanje, postavljeni su u ruiniranom prostoru bunkera koji se nalazi na kompleksu tvrđave Mirabela, kao punkt nesvjesnog, na suprotnoj su strani turističke potrage za ultimativnim užicima ljeta mora, grada… Ugljen je izvađen iz nesvjesnog, namočene novine poništena su svjesnost dnevnih političkih rutina, ‘bijeli šum’ podsjetnik je da nismo budni. Crne kućice ‘kapsule su za snove’, komprimirano nesvjesno, one su označitelj i označeno. Prepuštene slučajnim pogledima, izložene dnevnoj svjetlosti, tu su da zaustave tok misli.
Druga večer festivala (10. kolovoza) odvijala se u dvorištu osnovne i srednje škole u Omišu. Prvo je izveden crtež dječje igre Školica na tlu, u formi zatvorenog kruga u kojem se ponavljaju polja označena brojevima od 1 do 7. Crtež je izvela Ljiljana Mihaljević koja i igru igra osobno, pozicionirajući svoje tijelo u središte djela te ga kroz slijed igre dovodi do krajnjih fizičkih granica izdržljivosti. Ova školica nema polukružnog polja “neba” kao nagrade za uloženi napor i vještinu igrača, umjesto toga magičan broj od sedam polja ponavlja se u neprekidnom kruženju. Školica ovdje ne predstavlja isključivo dječju igru već i put unutrašnjeg odrastanja čovjeka, biografski vertigo. Predviđeno je da se u ovu igru slobodno uključe i promatrači i tako postanu dijelom ovog performansa.
Almissa je festival koji se trinaestu godinu odvija u srcu turističke sezone, u malom turističkom gradu, pa se turizam kao tema redovito pojavljuje u radovima izlagača. Gradske klupe svojim dimenzijama nisu prilagođene potrebama građana u srcu turističke sezone. Osobni i javni prostori se narušavaju, zbog čega je Vanja Pagar primoran reagirati. Performans koji se je u početku doimao destruktivnim, završio je konstruktivno, jer rezultirao je iznimnim komadom urbane opreme, skulpturom u javnom prostoru po mjeri čovjeka.
Danas nastavljamo program na Poljičkom trgu u Omišu na kojemu će Matrko Trebotić napraviti umjetničku instalaciju koja je također kritična prema stihijskom turizmu. Umjetnik će pokušati privatizirati dio javnog prostora na jedan dan. . Na sjecištu tri ulice posuti će deblji sloj pijeska simulirajući plažu, a na sredini će ručnicima formirati grčki križ, znak kojeg Trebotić konstantno koristi u svome umjetničkom radu.
Na festivalu će do subote radove izvoditi Vlasta Delimar, Milan Božić, Marko Marković, Momčilo Golub i drugi.
Almissa Open Art festival više od desetljeća razvija eksperimentalni kustoski pristup, u počecima, čime se funkcija kustosa transformira i razvija u smjeru poništavanja granica između umjetničke produkcije, kuriranja i prezentacije, čime se redefinira definicija autora. Festival tako osigurava određenu nepredvidljivost programa, fluidan programski smjer i identitet, a stvara se platforma za zajednički rad kustosa, umjetnika, istraživača i publike putem novih modaliteta umreženih suradničkih praksi.
Najviše inzistiramo na produkciji novih multimedijalnih, transmedijskih i istraživačkih novomedijskih angažiranih umjetničkih izričaja najvrsnijih nacionalnih i internacionalnih umjetnika povećavajući vidljivosti rubnih progresivnih područja umjetnosti. Time razvijamo kulturnu proizvodnju od nacionalnog značenja, a praktički čitav budžet ulažemo u autorske honorare i troškove produkcije čime se potiču radna prava i profesionalni status autora.
Riječ je o umjetničkom istraživanju i umjetničkom stvaralaštvu u smislu uključivanja lokalne zajednice, ali i širokog društvenog spektra koji se definira kohezijom ljudi, planeta i dobiti. Premda je moguće zaključiti da je riječ o radikalnoj umjetničkoj praksi, važnost je zapravo iskazana u aktualizaciji demokracije.
foto: Rino Efendić
