MALI ŽENSKO-MUŠKI RAZGOVORI S PISCEM JANOM BOLIĆEM U POVODU IZLASKA NJEGOVOG NOVOG ROMANA KRIMIĆA „ŠTAKORI“
Činite ono što vas usrećuje i budite s ljudima koji su vaš život!
Mladog pisca Jana Bolića upoznala sam na Facebooku i odmah sam primjetila da ovaj mladić koji boluje od spinalne mišićne atrofije tip 2 ima uvijek svježih ideja i „savjeta“ kako maskimalno iskoristiti potencijale koje smo dobili od Života na dar. Jan Bolić sasvim sigurno je uzor takvom viđenju života, jer unatoč bolesti njeguje vedar i zdav duh i živi dinamičnim životom bogatim socijalnim kontaktima. Vrijedno je iskoristiti vrijeme u čitanju naših malih žensko-muških razgovora s ovim osebujnim mladićem punim pozitivne energije koja razoruža i najvećeg grintavca. Pa, krenimo s Janom Bolićem na putovanje od samoga početka.
Gordana Igrec
Gdje ste rođeni Jan i koje godine?
Rođen sam u Rijeci, 1995. godine, 7. ožujka.
Jeste li rođeni s dijagnozom ili je to tek kasnija pojava u Vašem životu?
Moja bolest je nasljedna ali prve naznake za oboljenje se ne vide. Naime tek nakon godinu dana mama je primjetila da se ne mogu na nogama zadržati.
Od koje, naime, bolesti bolujete?
Bolujem od Spinalne mišićne atrofije tip 2, jer postoji više tipova. Npr. kod tip 1 bolest je još jača. Neki ne mogu ni sjediti, a rijetko koji oboljeli doživi pubertet. Moj prijatelj Mate iz Siska, on ima tip 1 i on još lijepo prkosi bolesti. I neka prkosi još dugo.
Mi sa tip 2 smo nešto malo pošteđeni ali u knjigama piše da ne živimo više od 15 godina. No tip 2 dugo može živjeti, znam prijatelje koji su stariji i još se jako dobro drže.
A danas svi pijemo lijek koji usporava progresiju i vraća snagu tamo gdje je može vratiti.
Nikad neću hodati ali zbog lijeka neću možda izgubiti i ovo snage što imam.
Prst kojim pišem i dalje će funkcionirati.
Gdje ste sve školovali?
U Rijeci. Ekonomska škola. A onda sam završio u bolnici gdje sam skoro preminuo. Tada mi se život promijenio. I posvetio se pisanju. Inače, sam planirao studirati pravo. Ili psihologiju.
Koliko ste knjiga do sada napisali i koje sve?
Uf. Do sada pet knjiga! Peta izlazi sad u 5. mjesecu. Prva knjiga bila je poezija „Trenutci“, zatim zbirku proze i poezije „Može biti lijepo“, roman krimić „Težina stvarnosti“, te ispovjednu prozu, inspirativnu knjigu o mojem životu i općenito o životu „Život koji želiš živjeti“ i sada roman krimić „Štakori“.
Što u knjigama poručujete ljudima?
U ovima koje nisu krimić poručujem da se može živjeti sretniji i zahvalniji život. Ako to samo želimo jer mi kreiramo gotovo sve stvari koje nam se dogode. Ne možemo utjecati na bolesti poput raka ili nekih drugih neizlječivih bolesti, ali uvijek možemo utjecati kako ćemo gledati na to.
Tako je sve.
Odakle crpite toliko pozitivne energije?
Pa od života. Živ sam i tu sam. S ljudima koje volim. Koji su moj svijet. Zar mi treba više?
Svaki trenutak koji lijepo proživim je dar. I to je sreća. Sve što me okružuje me pozitivno ispunjuje.
Da sam ja sad cijelo vrijeme opterećen bolesti koju imam i da na nju gledam kao na nešto što mi uzrokuje sve probleme, i da mi ona uskraćuje sve ono što bih htio, to bi onda stvarno bio život u agoniji.
Naravno, imam i ja loših dana, ali svi ih imamo.
Koja je Vaša maksima u životu?
Iskrenost. Uvijek sam iskren. A to očekujem i od drugih prema meni.
Do kojih vrijednosti držite u životu?
Obitelj. Pisanje. Iskrenost. Zahvalnost. Ljubav.
U koje doba dana najčešće pišete? Jeste li noćni ili dnevni tip?
Uglavnom noću jer volim spavati ujutro. Ali sam se neko vrijeme budio ujutro rano, pa sam shvatio da i ujutro pišem. Možda čak i svježije. Bolje. Dok su mi misli još uspavane.
Odakle crpite inspiraciju?
Od života. Sve što činim, radim i što me okružuje! Od ljudi koji me prate i čitaju. Od trenutaka koje proživim. Od trenutaka koje neću nikad zaboraviti. Život je pun inspiracije.
Do kada ćete pisati?
Bio sam već negdje spomenuo da je pisanje moj poziv. Da je pisanje odabralo mene. I sve ono što napišem i imam za reći svijetu je odabralo mene.
Kao svećenik. Samo što sam ja pisac. I ne živim u celibatu.
Volite li čitati? I koje pisce najviše i zašto baš te?
Naravno. Volim čitati puno. Iako u zadnje vrijeme manje. Volim hrvatske pisce i strane jednako. Zaista su i domaći autori dobri i ne kužim kad netko ne voli čitati domaće knjige. Ne bih izdvajao koje domaće autore čitam, ali zato od stranih autora posebno volim čitati Joa Nesboa. Volim čitati inspirativne knjige o životu, knjige o samopomoći, krimiće, biografije i poezije. Sve osim ljubavnih romana. Ali ih kupujem. Ponekad ih čitam.
Hoće li ikada knjiga izumrijeti i kao zamjena doći e-book?
Mislim da neće. Iskreno se nadam da neće. Iako nemam ništa protiv e-knjiga, meni su draže prave knjige u fizičkom obliku.
Obožavam miris knjige i knjižnice s knjigama. Također, skupljam knjige za kućnu biblioteku, samo što više nemam mjesta u stanu, pa su mi knjige i na podu itd.
No e-knjige su dobre pogotovo kod ljudi koji ne mogu sami okretati stranice. Ja čitam obične knjige za sada pa mi je to i fizička vježba.
Koju glazbu najviše volite slušati?
Pa najviše house i pop glazbu. Lud sam za house i elektronskom glazbom. I za nekim pop izvođačima.
Što biste za kraj poručili našim čitateljima?
Svim ljudima, pa tako i vašim čitateljima bih preporučio da nikada ne prestanu slijediti ono što su oduvijek htjeli.
Vjerujte u sebe i nikada ne odustajte! Živite svoj život najbolje što možete. Činite ono što vas usrećuje i budite s ljudima koji su vaš život!
Hvala vama na pozivu i vašim čitateljima na čitanju!
Poeziju sam pisao davno na početku. Sada već dugo nisam pisao poeziju ali volim poeziju. Tko zna, vjerojatno će biti jednom još moje poezije.
