DAVORIN MANCE “Jugozapadna utjeha”
Izložba povodom festivala knjiga i planina “Brdo knjiga”
Otvorenje izložbe u četvrtak 12. svibnja 2022. u 18:30 sati
Na otvorenju će govoriti Siniša Golub, ravnatelj JU Međimurska priroda
Art room – Centar za mlade Bunker
Ulica Savke Dabčević Kučar 8, Samobor
Izložba je otvorena za posjetitelje do 18. 6. 2022.
The Land of Little Rain * Zemlja malo kiše
mr. sc. Siniša Golub
Tako je prostor Manceove fotografske fascinacije u naslovu svoje kultne knjige davne 1903. godine opisala Mary Hunter Austin (1868.-1934.), jedna od prvih spisateljica o prirodi američkog Jugozapada. Višestruka izdanja tog djela, s predgovorima ponajboljih pisaca o prirodi (nature writers) u vrijeme dok je pojedino reizdanje išlo u tisak, na najbolji način potvrđuju o kakvoj se regiji moćne divljine radi. To je prostor trajne inspiracije za tankoćutne duše, regija koja uzdiže dušu bez obzira što je sjedinjena sa materijalističkim one-dollar božanstvom, prostranstvo nikad dokraja istraženih kanjona, mesa verde visoravni, monolitnih stijena i prhkih pješčenjaka što se rastaču zbog razlika između dnevne i noćne temperature zraka.
Gdje je američki Jugozapad? Školski atlas uvijek će označiti dvije države SAD-a: Arizona i Novi Meksiko. Ali u duhu američkog prostranstva, oznake iz atlasa postaju rastezljiv pojam, pa u Jugozapad spadaju još i Utah te Colorado, Nevada i veći dio Kalifornije. S jedne strane: pustinje, nepodnošljiva vrućina, suša, sezonski požari, đavolja igrališta. S druge strane: najljepši nacionalni parkovi, prostrane nacionalne šume, gorje Sierra, izvorište ideje o zaštiti divljine. Dom brojnih domorodačkih plemena, prisilno strpanih u rezervate zabludom ili namjerom naših europskih predaka, doseljenika u scenografiju westerna.
Zemlja malo kiše.
Mary Austen bila je među prvima u nizu plodnih stvaratelja koji su svijetu, perom i fotografijom, približili jedan od najljepših dijelova zemaljske kugle. Sad se toj umjetničkoj plejadi priključuje Davorin Mance (1973.), samozatajno ime na hrvatskoj fotografskoj sceni, predsjednik Fotokluba Čakovec i neumorni hvatač svjetla kroz leće objektiva.
Od kolaža do bodeža
Istraživali smo taj prostor Jugozapada zajedničkim snagama, kroz dva cestovna putovanja (road trips) 2017. i 2019. godine, onako kako to rade sami Amerikanci. Između dva motiva ponekad bismo odvalili i tri stotine cestovnih milja, uvijek s fotokamerom u krilu, hitajući po američkom asfaltu do onoga što je zapravo srž izvorne Amerike: divljina, netaknuto, prostor gdje je čovjek samo prolaznik koji se ne zadržava.
U opreci sa Manceovim zavičajnim motivima, ponajprije rijekom Dravom i krajobrazima rodnog Međimurja, američki Jugozapad pružio mu je druge i drukčije izražajne mogućnosti među kojima je zaplivao sasvim prirodno, nošen navalom adrenalina. Putovanje na kontinent o kojem sanjaš odmalena uvijek tako djeluje na čovjeka; opojno, sužava žile i povisuje krvni tlak u željenom smjeru. I evo serije vrhunskih fotografija! Tu je kao iz kolaža izrezan prikaz doline Yosemite, slana fleka što se stere Dolinom smrti, crveni pješčenjaci na podlozi noćnog neba s tisućama svjetlosnih točkica, zeleni i začudni Saguaro kaktusi koje poznajemo iz djetinjstva i crtića, intima njihovog cvata u arizonsko praskozorje, prirodni lukovi Nacionalnog parka Arches, skelet mrtve kleke što bdije nad prostorom s kojim je nekoć dijelio godišnje cikluse obilja i oskudice. Zatim, duboke šume sekvoje i ponderosa borova iz kojih je bijeli čovjek odavno protjerao vuka i grizlija, ali nije uspio izbiti otajstvo što poput magije ovdje privlači ljude iz cijeloga svijeta. Bodeži Jošuinih stabala paraju noćno nebo, kao da su u tajnoj vezi s dalekim zvijezdama, kao da prizivaju spas od klimatskih promjena što neumitno i opipljivo nadiru iz svih smjerova.
Inspirativnost kao bitna odlika
Ansel Adams (1902.-1984.), velikan američke pejzažne fotografije i pobornik zaštite američkog otvorenog prostora bio je nadahnut istim podnebljem koje je u fokusu ove izložbe. Povjesničari umjetnosti i fotografski kritičari prepoznali bi brojne usporednice između dviju fotografskih poetika, Adamsove i Manceove. Te analize prepuštam njima, no jedno je nedvojbeno: oba autora fotografiju snimaju kamerom postavljenom na stativ. To im daje dovoljno vremena da viđeno prostudiraju, duboko promisle motiv i ne troše medij, bilo staklene ploče bilo memorijske kartice, uzalud.
Fotografije obojice autora su inspirativne, to je njihova bitna odlika.
Naposljetku, što je Jugozapadna utjeha? Je li to utješna spoznaja da na svijetu još uvijek postoje predjeli u kojima možeš potražiti samoću i utjehu od prenapučene Europe? Odmak od srednjoeuropskog zavičaja? Je li to Manceova aluzija tj. fotografski izričaj u kojem se smisao izriče neizravno pomoću prepoznatljivih motiva? Je li to njegov način da nas suptilnije od žestice Southern Comfort opije ljepotom ovog svijeta?
Kako je pitanja sve više, a odgovora sve manje, možda je vrijeme da se uživa u fotografijama kakve jesu, bezvremenske i svevremenske, bez suvišnog propitivanja autorovih dubljih namjera. Tek, pouzdano znam da je Davorinu bilo kudikamo teže odabrati svega 40 fotografija koje će predstaviti publici svojeg rodnog grada, nego što je bilo snimiti ih diljem jednog od najljepših dijelova Zemlje. Jer, Mance sa sobom u svijet ne nosi samo pun ruksak fotografske opreme, nego ponajprije pozamašno znanje, razrađenu vještinu i urođeni talent za prepoznavanje motiva, izbalansirano korištenje raspoloživih boja i svjetla, te smisao za kompoziciju. Povrh svega: upornost. Upornost i budnost u svako doba dana i noći, kad je fotografija u pitanju.
Davorin Mance (1973. Čakovec) je strastveni fotograf pejzaža, zaljubljenik u prirodu, trenutni predsjednik i aktivni član Fotokluba Čakovec od 2008. godine. Sudionik je nekoliko zajedničkih te autor dviju samostalnih izložbi fotografija. U Fotoklubu Čakovec vodi nekoliko fotografskih radionica (Osnove digitalne fotografije, Pejzažna fotografija i Ljetna škola fotografije za djecu) kroz koje rado dijeli svoje znanje i strast prema fotografiji. Urednik je fotografije jedne a član uredništva šest knjiga u izdanju Fotokluba Čakovec. Živi i radi u Čakovcu.
