Nježni koraci tvoje ljubavi
Još i danas
kao da čujem
nečije nježne,
nečije lagane korake u daljini.
Sve pomislim- tvoji su!
A znam, znam da nisu!
To samo sati prošlosti
ti lažljivci pokvareni, ti lažljivci stari
igraju igru muške grubosti
s mojim
već odavno
slomljenim srcem!
Tišina
Mi smo
baš uvijek
znali
“ ono nešto”
nebitno
nevažno
neiskreno i nadasve lažno
“podvaliti”
kao ispriku
za tišinu naše ljubavi!
Nama je uvijek
“nešto drugo”
bilo važnije!
Mi smo se voljeli
uistinu
svakim danom
sve lažnije.
Orden naše ljubavi
Ponosno nosim ožiljke ljubavi naše
kao vojnik, ordenje na grudima, da svi vide
da se svima pokažu, da se svima svide!
Ponosno pokazujem ljudima gdje me najviše boli!
Ponosan nosim ordene naše ljubavi!
Izvješene na jarbol, ispisane na zastavi!
Viore se nebom i prkose životu!
Ljepotu
kriju slova ispisana !
Slobodan i sam
ponosno nosim ožiljke naše ljubavi
na golome tijelu!
I često
samo oni
(ožiljci naše ljubavi)
kucaju
umjesto moga srca
ovim životom!
Kako je teško…
Kako je samo teško
u ovome trenutku
istine i samoće
u satu
neprikosnovene udaljenosti
od tebe
od ljubavi tvoje
kako je samo teško
sjećati se
sreće
osmjeha
zagrljaja
dodira
i onih
nježnih i toplih poljubaca tvojih.
kako je samo teško.
a mora se!
Osvajač moga srca
samo si
onako
zanosna i nježna
(kao dah života)
potrebita i neizbježna
samo si takva
prelijepa
bez vojske
vojnika i rata
probila i osvojila
čvrsta vrata
i zarobila
sve moje i sve u meni.
A ja, ja se nisam branio!
Niti jedan metak me nije ranio.
Niti jedna strijela probola.
Odjednom ti u svemu mome!
I sretan sam
jer opet volim
a samo si
jednostavna
ušla u sve ovo moje
i zarobila me ljubavlju
koja me opija.
Marko B. Pandurević