Marko B. Pandurević: Nekoliko pjesama o ljubavi

Nježni koraci tvoje ljubavi

Još i danas

kao da čujem

nečije nježne,

nečije lagane korake u daljini.

Sve pomislim- tvoji su!

A znam, znam da nisu!

To samo sati prošlosti

ti lažljivci pokvareni, ti lažljivci stari

igraju igru muške grubosti

s mojim

već odavno

slomljenim srcem!

Tišina

Mi smo

baš uvijek

znali

“ ono nešto”

nebitno

nevažno

neiskreno i nadasve lažno

“podvaliti”

kao ispriku

za tišinu naše ljubavi!

Nama je uvijek

“nešto drugo”

bilo važnije!

Mi smo se voljeli

uistinu

svakim danom

sve lažnije.

Orden naše ljubavi

Ponosno nosim ožiljke ljubavi naše

kao vojnik, ordenje na grudima, da svi vide

da se svima pokažu, da se svima svide!
Ponosno pokazujem ljudima gdje me najviše boli!

Ponosan nosim ordene naše ljubavi!

Izvješene na jarbol, ispisane na zastavi!

Viore se nebom i prkose životu!

Ljepotu

kriju slova ispisana !

Slobodan i sam

ponosno nosim ožiljke naše ljubavi

na golome tijelu!

I često

samo oni

(ožiljci naše ljubavi)

kucaju

umjesto moga srca

ovim životom!

Kako je teško…

Kako je samo teško

u ovome trenutku

istine i samoće

u satu

neprikosnovene udaljenosti

od tebe

od ljubavi tvoje

kako je samo teško

sjećati se

sreće

osmjeha

zagrljaja

dodira

i onih

nježnih i toplih poljubaca tvojih.

kako je samo teško.

a mora se!

Osvajač moga srca

samo si

onako

zanosna i nježna

(kao dah života)

potrebita i neizbježna

samo si takva

prelijepa

bez vojske

vojnika i rata

probila i osvojila

čvrsta vrata

i zarobila

sve moje i sve u meni.

A ja, ja se nisam branio!

Niti jedan metak me nije ranio.

Niti jedna strijela probola.

Odjednom ti u svemu mome!

I sretan sam

jer opet volim

a samo si

jednostavna

ušla u sve ovo moje

i zarobila me ljubavlju

koja me opija.

Marko B. Pandurević