Mario Beusan, ugledni umjetnik, arhitekt, profesor, dizajner interijera, izniman suradnik i prijatelj koji je nesebično svoje znanje dijelio u mnogim projektima u organizaciji ULUPUH-a, kao i u radu u svojoj Sekciji te Umjetničkom savjetu i Upravnom odboru ULUPUH-a, ostavio je neizbrisiv trag u kulturno umjetničkoj povijesti. Njegov iznenadni odlazak neopisiv je gubitak za sve nas
U subotu, 5. veljače, primili smo vijest da nas je u zauvijek napustio ULUPUH-ov dugogodišnji član, emeritus, Sekcije za oblikovanje plemenitih kovina i umjetnički nakit, Sekcije za multimediju i intermediju i predsjednik Umjetničkog savjeta ULUPUH-a, Mario Beusan.
Mario Beusan rođen je 25. lipnja 1944. godine u Zagrebu, gdje je završio gimnaziju, diplomirao i magistrirao na Arhitektonskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu.
Još za vrijeme studija radi u Zavodu za arhitekturu Arhitektonskog fakulteta u grupi profesora Miroslava Begovića kao projektant suradnik, a nakon diplome zapošljava se na Arhitektonskom fakultetu kao asistent, postaje docentom i izvanrednim profesorom. Predaje predmete: Projektiranje VIII, Interieur; vodi arhitektonske i urbanističke radionice, te uvodi novi predmet Materijali i uređaji u interijeru. Nakon završenog poslijediplomskog studija, „Arhitektura u turizmu“, magistrira radom „Prilog istraživanju dvoraca i kurija Hrvatskog Zagorja: efikasnija zaštita i turizam“. Autor je brojnih znanstvenih radova na području zaštite i reanimacije feudalne graditeljske baštine. U znanstvenim radovima, javnim predavanjima, apelima i sudjelovanju u znanstvenim skupovima očituje se usmjerenje problematici čuvanja i unapređivanja nacionalne kulturne i povijesne baštine.
Uz pedagošku i znanstvenu djelatnost sustavno se bavi projektantskim radom, najviše adaptacijama i interijerima koje karakterizira čistoća prostorne koncepcije, profinjenost i suzdržanost oblikovanja, što je glavno obilježje njegovog umjetničkog rukopisa. Među tim projektima ističu se: uređenje dvorišne zgrade i dvorane Matice hrvatske, kabineti znanstvenika u Institutu za medicinska istraživanja, knjižara Tamaris, Rektorata Sveučilišta, sve u Zagrebu te upravna zgrada Muzeja u Županji.
Od 1973. bavi se oblikovanjem izložaba te je dosad projektirao 248 izložaba i 36 stalnih muzejskih postava u Hrvatskoj i inozemstvu. Ostvario je niz zapaženih izložbenih projekata u najuglednijim galerijama i muzejima u Hrvatskoj, Sloveniji, Mađarskoj, Francuskoj, Njemačkoj, Austriji, Češkoj, Slovačkoj, Belgiji, Finskoj, Italiji, Litvi, Srbiji, Kini, Irskoj i Crnoj Gori. U Zagrebu u Umjetničkom paviljonu, Klovićevim dvorima, Muzeju Mimara, Domu hrvatskih likovnih umjetnika, Gliptoteci HAZU, Muzeju za umjetnost i obrt, Hrvatskom povijesnom muzeju, Grafičkom kabinetu HAZU, Arheološkom muzeju, te u Muzeju Slavonije u Osijeku, Muzeju grada Siska, Muzeju hrvatskih arheoloških spomenika u Splitu, Arheološkom muzeju u Zadru. Zapažene su bile izložbe u Narodnom muzeju u Ljubljani, Pokrajinskom muzeju u Celju, Palači UNESCO-a u Parizu, Vijeću Europe u Strasbourgu, Donauschwäbisches Zentralmuseum u Ulmu, Savario Museum u Szombathelyju).
Od velikih izložbenih projekata (prostorna koncepcija i likovni postav) valja spomenuti sljedeće: „Rano kršćanstvo u kontinentalnoj Hrvatskoj“, Arheološki muzej u Zagrebu, 1994.; „Znanost u Hrvata“, Klovićevi dvori, Zagreb, 1996.; „Koncept“, međunarodna izložba fotografije, Umjetnički paviljon, Zagreb, 1996.; „Muzeopis“, izložba o 150-oj obljetnici Narodnog muzeja u Zagrebu, Hrvatski povijesni muzej, Zagreb, 1996.; „Kartografi, geognostičke projekcije za 21. stoljeće“, međunarodna izložba, Muzej suvremene umjetnosti, Zagreb, 1997.; „Od golubice do mira“, Ministarstvo kulture RH, palača UNESCO, Pariz, 1997.; „Slava Saboru“, Hrvatski povijesni muzej, Zagreb, 1997.; „Accede ad certissiam, kripta katedrale u Đakovu“, Muzej Đakovštine, 1998.; „Historicizam u Hrvatskoj“, Muzej za umjetnost i obrt, Zagreb, 2000.; „Sinagoga i Zagreb“, Židovske općine Zagreb, Arheološki muzej, Zagreb, 2001.; „Kolomanov put“, Hrvatski povijesni muzej, Zagreb, 2002.; „Ivan Meštrović – likovi i prizori iz Danteova Pakla“, Gliptoteka HAZU, Zagreb, 2003.; „Pro Sancto Quirino E. S.“, Muzej Sisak i Savaria Nuseum, Szombathely, 2004.; „Arhitekt Stjepan Planić“, Leuven, 2004.; „Život u palači od 1764. do 2004.“, Hrvatski povijesni muzej, Zagreb, 2004.; „Međunarodni natječaj za židovsku bolnicu u Zagrebu“, Gliptoteka HAZU, Zagreb, 2005.; „Novija sakralna umjetnost“, Galerija Klovićevi dvori, Zagreb, 2006.; „Dalmatinska Zagora, nepoznata zemlja“ (Galerija Klovićevi dvori, Zagreb, 2007.); „Dominikanci u Hrvatskoj“, Galerija Klovićevi dvori, Zagreb, 2007.; „Blago Kotorske biskupije“, Galerija Klovićevi dvori, Zagreb, 2009.; „Antički Grci na tlu Hrvatske“, Galerija Klovićevi dvori, Zagreb, 2010.; „Preslojavanje – ak. kipar Stipan Kujundžić““, trodijelni kiparsko-glazbeni projekt 2010., 2011. i 2012., Galerija Matice Hrvatske, Zagreb, Galerija ULUPUH i Galerija dvorca Trakošćan; „Sto godina hrvatske scenografije i kostimografije / Dječje kazalište, lutke i performansi“, Muzej Mimara, Zagreb, 2012.; „Zlato i srebro Arheološkog muzeja u Zagrebu“, Arheološki muzej, Zagreb, 2014.; „Rodin u Meštrovićevu Zagrebu“, Umjetnički paviljon, Zagreb, 2015., „Židovi i Zagreb“, Gliptoteka HAZU, Zagreb, 2015.; „Interakcije / suvremena primijenjena umjetnost iz Hrvatske“, Pečuh, Mađarska, 2015.; „Sve naše životinje“, Moderna galerija, Zagreb, 2017.
Od 1998. intenzivno radi na stalnim muzejskim postavima, od kojih se navode najveći: Sakralna umjetnost Hrvatskoj zagorja, kapela sv. Križa, dvorac Bathyany u Ludbregu, 1998.; Sakralna umjetnost Hrvatskog zagorja, kapela dvorca Oršić u Gornjoj Stubici, 1999.; Hrvatski školski muzej u Zagrebu (medalja Grada Zagreba i priznanje predsjednika RH S. Mesića za stalni postav), 2000.; Etnološki odjel i kultruno-povijesna zbirka Čardak Zavičajnog muzeja „Stjepan Gruber“, Županja, 2001. i 2007.; Muzej seljačkih buna, dvorac Oršić, Gornja Stubica, 2002.; Zbirka oružja dvorca Trakošćan, dvorac Trakošćan, 2004.; Etnografska i Arheološka zbirka Đakovštine, Muzej Đakovštine , Đakovo, 2005./2006. i 2017.; Muzej Narone, Vid-Metković, 2007.; Spomen-kripta Antona Kanižića, crkva sv. Lovre, Požega, 2007.; Muzej sakralne umjetnosti Kotorske katedrale, Kotor, 2010.; zbirke dvorca Odescalchi, Ilok, 2010./2011.; Odjela Kultura odijevanje od 18. do 19. stoljeća, Gradski muzej Varaždin, 2014.; Riznica katedrale i Dijecezanski muzej, Požega, 2015./2016.; Židovski muzej u Zagrebu, Židovska općina Zagreb, 2016.; Sakralna zbirka i Arheološki nalaz „zidine“, Franjevački samostan Dubrave, Seonjaci (Bosna i Hercegovina), 2017. Od osobite je važnosti stalni postav Arheološkog muzeja u Zagrebu, realiziran u tematskim dionicama od 2003. do 2017. godine.
Još od studentskih dana, nakon studijskog boravka u atelijeru Jannie Borel u Parizu, bavi se umjetničkim oblikovanjem emajla. Kao član ULUPUH-a izlagao je svoje radove na brojnim izložbama u Hrvatskoj i svijetu. Među priznanjima ističe se prestižna nagrada na VI. Biennale Internationale de l’Emaill u Limogesu 1982. godine. Otada izlaže na velikim svjetskim izložbama umjetnosti u emajlu (Limoges, Coburg, Barcelona, Laval, Los Angeles, Monaco, Tokio). Autor je projekta „Hrvatski umjetnički unikatni nakit“, u kojem je odabrao suvremenih 14 autora, te ih 1997. predstavio javnosti skupnom izložbom, potom 17 autora pojedinačnim izložbama, među njima i vlastiti rad (2005.) te velikom revijom u Muzeju Mimara 2002. Na tom je projektu zasnovao i monografiju „Suvremeni umjetnički nakit u Hrvatskoj“ (2008.)
Nagrade i priznanja: nagrada osvojena na „VI. Biennale Internationale L’art de l’Email“ u Limogesu 1982.; Medalja Grada Zagreba i priznanje predsjednika RH S. Mesića za stalni postav Hrvatskog školskog muzeja, 2000.; Velika nagrada za životno djelo ULUPUH-a 2005. za projekt „Hrvatski umjetnički nakit“ (skupna izložba 1997. te izložbe pojedinih autora od 1998.-2005.); nagrada „Bernardo Bernardi“ Udruženja hrvatskih arhitekata za oblikovanje izložbe „Dalmatinska Zagora – nepoznata zemlja“, 2007. Za osobite zasluge u kulturi primio 1998. odlikovanje Reda Danice s likom Marka Marulića.
Svoj umjetnički rad predstavio je 2008. izložbom „Mario Beusan: Arhitektura izložbe – na tragu hermeneutičkog diskursa“ u Gliptoteci HAZU, te knjigama „Mario Beusan – arhitektura izložbe“ i „Emajl“, 2018. te „Arhitektura/interijer/dizajn, 2021. – sve u izdanju ULUPUH-a.
Godine 2003. imenovan je za člana Kulturnog vijeća za arhitekturu i urbanizam Ministarstva kulture RH, a 2021. imenovan je za člana Odbora za javna priznanja Gradske skupštine Grada Zagreba. Bio je član Udruženja hrvatskih arhitekata, Društva arhitekata Zagreba, Udruženja likovnih umjetnika primijenjene umjetnosti Hrvatske, Kajkavskog spravišća, Matice hrvatske, Društva hrvatskih povjesničara umjetnosti i Hrvatske komore arhitekata i inženjera.
Posljednji ispraćaj dragog pokojnika bit će u četvrtak, 10. veljače na zagrebačkom groblju Mirogoj u 11:40 sati.
