Tri pjesme duhovnog karaktera

Marko Pandurević

Kapljica kiše

I odjednom –

na dlan, ove moje ljudske

i pomalo grešne duše –

u trenu, kad sve oko mene, razaraju i ruše

Svevišnji i dobri Bog – posla jednu kapljicu kiše

da utihne tiho, tiše

ove jadikovke moje.

I tada, iz te kapi kiše (i ničeg više)

izniknu sjeme vjere, puno ljepote.

Na dlan moj – Svemogući Bog posla samo kapljicu kiše

(i ništa više)

a pustinju – sušnu pustinju moje duše

natopi vjerom –

tolikom jakom

da sam u trenutku svakom

mogao planine pomjerati.

Kad Bog s tobom kroči

A ti znaš, kad Bog s tobom kroči

nitko ti neće moći zaustaviti korak.

Nitko.

Ti to znaš.

I zato hodiš.

Pouzdanja pun i vjere što ti snagu daje.

Jedinstven i poseban

po morima silnim i olujama brodiš i ne plašiš se.

I ne daš nikomu

da te odvede

gdje ne želiš.

Životu se veseliš.

I sretan si.

Voljen.

I zato

pun hrabrosti i vjere.

U svoga Boga.

I sebe sama.

Koračaš.

A tama

Iza tebe ostaje

I ne plaši korak tvoj.

Jer miljenik si Boga.

I snagom i vjerom mijenjaš sve.

Na dlanu ruke Njegove

U dlanove si me svoje urezao

Bože moj

da tamo

ojačan

Tvojom snagom

i mojom vjerom

zauvijek jesam.