Živimo u svijetu bolesnih ambicija
Rođeni Splićanin 44-godišnji dramski umjetnik Robert Kurbaša miljenik je kamere, ali i žena koje osvaja svojom pojavom i ugodnim glasom. Imali smo ga priliku gledati u mnogim TV novelama od Ne daj se Nina do Ruža vjetrova. No, od njega se u posljednje vrijeme maknuo fokus medija na neka druga mlađa lica. Mi smo upravo zato poćakulali s ovim fetivim Splićaninom koji živi pored Samobora, o glumi, knjigama, filmovima i svemu što čini njegovu svakidašnjicu. Zavirite u svijet šarmantnog glumca Roberta Kurbaše. Bit će Vam – lipo. To garantiramo…
Gordana Igrec
Kada ste i gdje debitirali?
Prvi profesionalni angažman sam imao u dramskoj seriji pokojnog Tomislava Radića Naša kučica, naša slobodica na drugoj godini akademije i to je zapravo bio presedan jer je studentima zabranjen profesionalan rad do kraja školovanja.
Koliko ste filmova snimili?
Svega par u manjim ulogama. Filmska umjetnost je kod nas rezervirana za privilegirane, uglavnom iste kolege (ne samo glumce) koji hrvatski film guraju u sve veću provaliju.
U kojim sve TV novelama smo Vas imali priliku gledati?
Meni su u dobrom sjećanju ostali dramska serija Urota; Ne daj se Nina; Dolina sunca; Ljubav u zaleđu; Zlatni dvori; Ruža vjetrova… bilo je tu još nekih…
Što Vama znači gluma?
Gluma je cjeloživotni poziv. Svojevrsno poslanje blizu svećeničkom pozivu jer je duboko duhovno i sveobuhvatno s velikom dozom odgovornosti, ako se shvati na ispravan način.
U kojem ste matičnom kazalištu zaposleni?
Nemam matičnu kuću. Bio sam član ansambla HNK Split od 2000. do 2009. godine, a od onda sam slobodnjak pri zajednici samostalnih umjetnika.
Volite li čitati? I koje pisce najradije čitate?
Da jako, čitam sve što je dobro po preporuci iako je uvijek premalo vremena za moj čitateljski apetit. No imam veliku obitelj pa su tu neki drugi prioriteti tako da ne stignem sve. Rado se volim vraćati klasicima, ali volim i suvremenu literaturu. Trenutačno čitam Perinijalnu filozofiju Aldousa Huxleya.
Na kojem filmu ili seriji ili predstavi trenutno radite? Na kojem novom projektu?
Ah, to je tajna i ne šalim se! Vjerujem da će biti jako interesantno kad iziđe. Riječ je o dva projekta. Jedan je kazališni, a drugi filmski i oba su na neki način jako subverzivni za mainstream poimanje umjetnosti u okviru svjetonazora. Oba projekta su autorska u vlastitoj produkciji.
Dok ste u blizini Zagreba što Vam najviše nedostaje iz Splita?
Bura i naravno bliski ljudi. Split je grad mog odrastanja i moja prva ljubav. Napokon je i Hajduk pobjedio. No, domovina je majka, a ne lokalpatriotizam. Jako volim mjesto gdje sada živimo, a to je Samobor odnosno Žumberačko gorje. Jako mi pašu ljudi i zavičaj.
Kako provodite slobodno vrijeme?
Imam ekipu za košarku i ekipu za nogomet. Više slobodnog vremena ne smijem tražiti od supruge jer je kuća velika i uz troje male djece sve je zapravo težak rad.
Kako usklađujete privatne i poslovne obaveze?
Kao i svi. Trudim se. Ima dana kad je sve naporno i ne stigneš, ali ima dana i kada sve ide samo po sebi. Kako smo u posljednjih tri godine gradili obiteljsku kuću od temelja moram priznati da me to dosta umorilo.
Do kojih vrijednosti držite u životu?
Do kršćanskih vrijednosti iako moram reći da u to ubrajam i ostale religije. Nastojim živjeti ljubav, a ona podrazumijeva sve. Bog je ljubav. Patetiku je izmislio čovjek.
Koji je Vaš životni moto?
Nemam ga. No volim se tješiti uzrečicom – Sve je onako kako treba biti.
Da se još jednom rodite biste li bili glumac?
Neznam, volim svoj posao jako, ali toliko stvari ima u životu i nekako mislim da ja kao glumac, barem u mašti, mogu biti sve to ali opet sve je to površno, a život je temeljit. Ne mislim da je gluma kraj svijeta i da glumac treba umrijeti samo da igra. To bi isto bila gluma i to jako loša. Živimo u svijetu bolesnih ambicija što ne znači da ambiciju treba odbaciti. Kao i u svemu bitna je ravnoteža.
Imate li uzora u glumi?
Nemam. Naravno da poštujem i cijenim mnoge kolege osobito one starijeg kova ali uzora u glumi nemam, dok životnih uzora imam. Cjeloviti život odnosno način na koji ga živimo je jedina bitna kategorija.
Koji su Vam najdraži filmovi?
Pogledah nedavno iznova H-8 i to je uistinu sjajan film baš kao i Radićev Što je Iva snimila prošlo ljeto, film o kojem se malo govori, a koji je vjerojatno ponajbolji hrvatski poslijeratni uradak. Od stranih filmova mi je nemoguće izdvojiti neke jer ih ima uistinu puno.
Koju ulogu biste najviše željeli odigrati u nekoj predstavi?
Shakespearovog Richarda trećeg ili Leona u Glembajevima… ne znam puno toga… ima i sjajnih sporednih uloga. Uglavnom nešto suprotno od onoga kakvim me ljudi percipiraju.
Član ste HDZ-a. Namjeravate li se politički angažirati?
Ne. Onomad sam dao svoj glas za promjene, ali stranka je država u malom sa jako puno silnica unutar nje. Čekam da me pozovu na konkretan angažman jer moji stavovi su jasni.
