Uđoh u knjižnicu Tina Ujevića i privuče me naslovnica knjige Istarska Lady Macbeth, a kako je Frey tako ovjenčan svim tim silnim nagradama odlučih je pročitati
Damir Zlatar Frey rođen je u Zagrebu 1954. godine. Dramski je i operni redatelj, koreograf, dramski pisac, kostimograf, scenograf, utemeljitelj i ravnatelj kazališta i festivala. Dobitnik je više značajnih priznanja, među kojima se ističu odličje Predsjednika Republike Hrvatske za doprinos u kulturi Red Danice Hrvatske s likom Marka Marulića, Marulova nagrada, Nagrada hrvatskoga glumišta, Prešernova nagrada, Nagrada grada Ljubljane te Borštnikova nagrada, koju je dobio u više navrata.
I tako uđoh ja u knjižnicu Tina Ujevića i privuče me naslovnica njegove knjige Istarska Lady Macbeth, a kako je Frey tako ovjenčan svim tim silnim nagradama odlučih je pročitati.
Njegova knjiga Istarska Lady Macbeth je podijeljena u tri dijela i počinje sasvim normalno, pa čak i odmah već na početku zanimljivo gdje redatelj Rene prilazi dvjema ženama u zagrebačkoj kavani Dubrovnik i govori jednoj od njih studentici četvrte godine Akademije likovnih umjetnosti Anni da je ona lik iz njegovih snova na što i ona i njezina prijateljica Irena malo ostanu zatečene, a Anna nakon te večeri njihovog susreta u kavani Dubrovnik produbljuje odnos s tim redateljem Reneom. Naime, Renne angažira Annu kao glavnu glumicu koja će glumiti Agnezu, Agneza je lik iz Reneovih snova, barem je tako prezentira taj čudni Rene. Anna prihvaća, ali ujedno i prihvaća i erotske nastranosti i upušta se u bolestan poslovni ali i ljubavnički odnos s već pomalo ocvalim redateljem. A onda kreće piščeva grubost i prostački rječnik razasut u nedogled po cijeloj knjizi gdje imamo prilike čitati prostačke rečenice jednog intelektualca i to obrazovanog koji se doslovno na jedan vrlo sadistički način u seksualnom smislu iživljava na svojim likovima, gdje njegov glavni lik ta Anna oprostite na izrazu prvo opći sama sa sobom, onda se Rene seksualno iživljava nad njom.
Mogli bi reći da Damir Zlatar Frey nad svojim i muškim i ženskim likovima čini seksualni ekstremizam u kojem pa kao da je čak i uživao tako se iživljavajući nad svojim muškim i ženskim likovima, namjerno prepuštajući čitatelja da se čitatelj gnuša i da mu se to što čita zapravo gadi. Ovdje možemo prepoznati i unutrašnji Zlatarov doživljaj žene koji je vrlo degutantan, prostački, ponižavajući pa čak bi mogli reći da je Damir Zlatar Frey ženomrzac pa čak i muškomrzac. Doslovno je degutatno čitati prostačke nazive ženskih i muških spolnih organa koje Frey ponavlja misleći tako čitatelja dovesti u stanje šoka, ali šok i prostakluk nekad baš i nisu umjetnost iako da kad bi netko Freyu rekao da je degutantan i prost, Frey bi mu vjerojatno odgovorio da je taj koji je šokiran ovim njegovim prostaklukom uskogrudni primitivac koji ne razumije visoku umjetnost. Međutim meni je draže da sam ja kao čitatelj upravo taj uskogrudni primitivac nego li da budem kao Frey obrazovani intelektualac zarobljen sam u svom vlastitom prostakluku svoje nazovi visoke umjetnosti. U ovim dijelovima u kojem opisuje nastrani, seksualni odnos između Anne i Renea ima čak nečeg i vampirskog ali i nenormalnog. Njegova knjiga kasnije postaje i scenarij za film, tu možemo vidjeti sam set kojim nas vodi od filmskih studija u zagrebačkoj Dubravi pa do nekih predjela u Istri gdje njegovi likovi snimaju film o Agnezi, odnosno toj Istarskoj Lady Macbeth koju je u mladosti silovalo osam partizana, a ona kao žrtva silovanja rodila faćuka Ivana. Kasnije je Agneza od žrtve postala žena upitnog morala prepuna mržnje i koja se pretvara u samog krvoloka. Malo pomalo u Annu ulazi sama Agneza kojoj je Anna fizički jako slična i to se događa u dijelu gdje lik Anne u pauzama snimanja slika Agnezu i gdje Anna postaje opasna i kompleksna dvostruka ličnost. Anna se na snimanju upušta opet u novi seksualni odnos s jednim od glavnih glumaca koji također glumi u Reneovom filmu i malo po malo Anna postaje krvoločni demon odnosno Agneza. Agnezino ludilo prelijeva se u Annu u onom, sablasnom dijelu gdje Anna šeta Radićevom ulicom u Agnezinom društvu i kupuje bijelu spavaćicu za snimanje filma i u toj spavaćici čitatelj može naslutiti sablasno i krvoločno finale.
U Freyevu pisanju možemo otkriti i mračnu pa čak i nastranu stranu umjetnosti. U trećem dijelu knjige je Annu do kraja preuzela krvoločna Agneza pa tako Anna na kraju ubija samog redatelja Renea za kojeg se ispostavlja da je on zapravo Ivan, pravi Agnezin sin. U groznom i krvavom finalu knjige Anna na kraju završava u ludnici. Freyeva Istarska Lady Macbeth je zapravo tri u jednom i psihološki roman i predložak za film ali i kriminalistički roman snažnih i mračnih čovjekovih strasti, pisan vrlo bogatim rječnikom obrazovanog i načitanog intelektualca koji je jako jako prost. I za ovu knjigu Istarska Lady Macbeth Damira Zlatara Freya mogu reći samo: “Uh, uh i joj, joj, krvoločno, divlje, ludo, odvratno, grozno i strašno”. Tako da sam se žurila da ovu knjigu što prije pročitam i da je što prije vratim u knjižnicu. Moram reći da me je ova njegova knjiga kao čitatelja i vjernika vrlo uznemirila i potresla.
Knjigu je izdala Fraktura, bogato je opremljena, grafički dizajn i prijelom su uredni, ima 370 stranica tvrdog uveza i košta 179 kuna. Uglavnom skupa je, ali tko je želi čitati svaka mu čast, ali majke ti mene je ovaj Freyev užas izmučio.
Svaka čast svim, ovim, njegovim nagradama koje je osvojio i kojima su ga ovjenčali, ali pitam se jesu li svi ovi koji su mu podijelili ove, sve nagrade uopće ovo što on piše uopće i pročitali? Evo ja jesam i mogu reći da su mi draži književnici bez nagrada koji dobro pišu ali bez ovakvih, krvoločnosti i prostota.
I da zaključim na kraju kad sam pročitala ovu knjigu Istarska Lady Macbeth samo sam pomislila: “Uh, spašavaj se tko može”. A onda sam tu knjigu brže bolje samo frknula u torbu i vratila je brzo u knjižnicu. Ne sviđaju mi se takve knjige niti takva vrsta umjetnosti.
Zagreb, 29.10.2021. Nives Puhalo🎩🎻🎩
