Pred nama su radovi trinaest autora, životom i radom vezanih za Veliku Britaniju. Iako je ta kombinirana otočka država, u shvaćanjima, predvodnica zapadnog načina života, uviđamo da ovi autori sadašnje vrijeme doživljavaju na senzibilan način kao i ostali stanovnici Plavog planeta
Eugen Borkovsky
AUTORI: Clive Bevan, Elizabeth Brown, Gwen Campbell, Fernando, Bari Goddard, Tony Hale, Avril Harris, Adrian Johnson, Gordana Johnson, Chris Moxey, Andrew Ridley, Norman Smith, Duncan Unsworth
TRINAESTORO/THIRTEEN je grupa fotografa, s i bez formalne likovne edukacije, koji su izlagali na brojnim samostalnim i grupnim izložbama. Mnogi od njih dobitnici su britanskih i međunarodnih nagrada. Ova izložba u Fonticusu njihovoje novo predstavljanje u Hrvatskoj. Da bi izrazili svoju viziju svijeta, članovi grupe odlikuju se iznenađujućim izborom tema koje su obrađene originalno u različitim fotografskim tehnikama. Većina je prihvatila digitalni način, uz manjinu koja ostaje vjerna klasičnoj, analognoj fotografiju. Grupa smatra da je broj 13 njihov sretan broj.
Pred nama je niska, preciznije niz manjih serija, asocijativnih scena izvedenih fotografskom tehnikom, uz poneku inventivnu uporabu kompjutorske manipulacije. Autori ovih radova su trinaest fotografkinja i fotografa iz Velike Britanije. Mali ciklusi od po četiri/pet fotografija svakog autora, uključenih u ovaj projekt, heterogenih su tematika. Dio se autora bavi urbanim, a dio prikazima prirodnih krajolika. Neki od autora dodiruju osobne doživljaje ili iskazuju stavove. Neki od ovih nizova naglašeno su artistički, dok su neki bilješke, dokumentirane situacije. Uz to, nekoliko autora režira situacije koje bilježe kamerom dok neki senzibilno zapažaju scene koje postaju kadar.
Pred nama su radovi trinaest autora, životom i radom vezanih za Veliku Britaniju. Iako je ta kombinirana otočka država, u shvaćanjima, predvodnica zapadnog načina života, uviđamo da ovi autori sadašnje vrijeme doživljavaju na senzibilan način kao i ostali stanovnici Plavog planeta. Više autora propituje recentni povijesni trenutak dovodeći u sumnju konvencije. Dojam i ovog predstavljanja je interpretiranje samoće pojedinca. Na nekim radovima to je prikriveno pokretom, okruženjem ili pak sam motiv iskazuje predodžbu osamljenosti. Autori naslućuju da je samoća jedina konstanta koja nas prati. Teritorij planeta parceliziran je vlasništvom, nacionalnošću ili vjerama. Sve tri kategorije prijete agresijom. Iako države u suvremenom smislu postoje tek dvjestotinjak godina, razvrstavanje stanovnika birokrati koriste za segregacije. Jasno je da ne postoje čiste nacionalne države, no stanovnici se huškaju, direktno ili indirektno, na nesnošljivost prema drugima. Koristili su se prvo bojom kože, pa vjerama, u suvremenosti izbjeglicama koje su prikriveno sami protjerali, a sada se pokušava uvesti samo dvije kategorije stanovnika Zemlje: cijepljeni protiv necijepljenih. Nažalost, mostovi spajanja postali su mjesta kontrole.
Kroz cijelu povijest, likovno oblikovanje i svi drugi vidovi umjetnosti uvijek imaju ugrađen komunikacijski modul. Ponekad je u pitanju monolog, a češće je ponuđen dijalog. Očekuje se reakcija promatrača. Tako je cijela povijest umjetničke produkcije dekodiranje poruka koje su upućene na iščitavanje poznatom ili nepoznatom promatraču. Na tragu ovih postulata, trinaest autorica i autora nudi nizove od po četiri-pet fotografija. Svih trinaest poliptiha su unutar sebe ujednačeni, predstavljajući tematiku koja svakog od autora, ponaosob, trenutno zanima.
Gradska galerija Fonticus Grožnjan / Grisignana predstavlja: subota / sabato, 14. VIII. 2021. u 20.00 h:
TRINAESTORO / THIRTEEN: OD ROLŠULA DO ROSWELLA – kolektivna izložba fotografija
Atraktivnost je uvijek zanimljiva, ali ovdje autori zaziru od same dosjetke. Ukoliko je u pitanju „caka“, uvijek je interpretirana ozbiljnošću promišljenih profesionalaca. Tako dosjetka biva pretvorena u artefakt. To se ponegdje događa na pojedinom radu, a većinom ju iščitavamo unutar zatvorenih, autorskih cjelina. Iako je očito da je neka posebnost poput stabla, zanimljive arhitekture, ljudskih/međuljudskih situacija, erotike, napuštenog interijera, arhitektonskog detalja, tehnološko-vizualne igre motivom, ili nekog izvanserijskog događaja, oni instinktivno uviđaju da često scena/kadar nije samo nakupina oblika, već isječak prostora/stanja koje se na promišljen način može podastrijeti promatraču. Zabilježena scena postaje svjedočanstvo, a ukoliko je impresija postigla cilj, motritelja pretvara u sudionika.
Autori/autorice premošćuju granice istraživanja osobne percepcije i prezentiraju propitivanje fenomena raznorodnih životnih prostora. Osobni doživljaj detektiran je scenama u kojima fotografi dosjetljivo i ponekad humorno uvode u kadar naznaku propitivanja. U suvremenosti, umjetnost doživljava značajne promjene. Na globalnom planu, današnja se likovnost bavi društvom često više nego nastavljanjem/nadgradnjom nekog povijesnog pravca ili stila. U bujici fotografskih uradaka, ova izložbena prezentacija predlaže trenutke tijeka. Izložba se može razmatrati iz više aspekata, ali ju možemo tumačiti metodom relacione estetike Nicolasa Bourriauda. Po njemu, definicija umjetnosti je da: „…umjetnost predstavlja djelatnost proizvodnje odnosa prema svijetu znakova, formi, gesti ili predmeta…“.
Radovi ovog postava problematiziraju suvremenost. Problemi osobne slobode i mogućnosti izbora, zdravstva, ekologije pokazuju se kao pitanje recentnog vremena. Nakon liberalnih pogleda na svijet, kasnih 60-ih prošlog stoljeća, zapadna, ali i ostale civilizacije građane ograničavaju. Tako zapadni način funkcioniranja, preko institucija političkih moćnika, financija, militarizma, zdravstva, edukacije ponovno postiže cilj: umanjiti slobode, frustrirati građana, probuditi mu grižnju savjesti.
Ovdje možemo zaustaviti komentare percipiranja radova i citirati Paula Kleea: „Umjetnost ne prenosi vidljivo, ona stvara vidljivim“. U tom slučaju, autori iniciraju, a promatrač je pozvan da progleda, da spozna nasilnu promjenu oblika funkcioniranja civilizacije. Možda možemo konstatirati da bez revolucija nema evolucije.
Eugen Borkovsky, VIII, 2021.
˝Rolšue (njem. Rollschuh), vrsta sportske opreme, obuvalo čija dva paralelna para kotača omogućavaju kretanje po ravnom tlu..“
