U asociativnom smjeru, igri fragmenata koji podražavaju realne oblike i u smjeru sasvim apstraktnih kompozicija. Obje grupe sastoje se od niza decentnih sliko – crteža. Oblici iz prve grupe radova mogu nas asocirati na kuću, dom, scenu, ekran. U drugoj grupi prevladavaju grafizmi slični nekom znakovnom pismu. Obje grupe karakterizira rukopis koji se približava dječjem, spontanom zapisu.
Autor kreće od gestualnog crtačkog poteza. On postaje osnova za daljnju fazu rada a ponegdje se umnožava tvoreći elemente kompozicije. Taj osnovni potez kojeg možemo pronaći na podlozi autor, ovisno o impresiji, raspoloženju ili emocionalnoj potrebi nadograđuje slojem boje ili manjim grafovima, često u bojama. Namaz boje najčešće je bijeli i djelomično transparentan. Njime umiruje čvrstinu poteza iz prve faze rada. Autor često koristi kolor koji se dopada dječjem poimanju svijeta: crveni, ljubičasti, žuto – zeleni ili plavi. Nerijetko na radovima nalazimo kapljice koje su nastale slučajnim kapanjem razvodnjenog kolora. I autorov potpis je često sastavni dio kompozicije ali je gotovo uvijek zamrljan.
Kompozicijski stabilni radovi su očišćeni od suvišnog. Autor je znao zaustaviti trenutak u kojem oblik dobiva suptilan likovni naboj. Onaj seriozni trenutak u kojem oblik postaje predmetom nove realnosti, novog značenja. Igra, čijim rezultatima smo svjedoci, podređena je umjetnikovom senzibilitetu. Odupiranjem dosjetci, kao zavodnici odabranog načina izraza, Krajcer ipak kontrolira oblikovanje. Tek poneki detalj nosi sa sobom asocijaciju prepoznatljivog. Dobivamo vizualnu informaciju koja primarno nije narativna. Tek mala dosjetljiva sugestija ali likovno znalački predočena.
Veseli nas autorova svježina, gotovo dječja gestualnost i uz to odmjerenost količine elemenata. Poput nekih radova Paula Kleea ili Kandinskog, Krajcer nakuplja oblike koji mogu biti znakoviti a često i sasvim spontani. Za ovaj postav izabrani su radovi koji nose prikrivene sadržaje i pozive na razmišljanje. Sukladno suvremenim spoznajama o kvantnoj fizici, teoriji relativnosti i teoriji organiziranog kaosa, neophodno je uvesti promatrača. Slijedom toga, percepcija ovog projekta ostaje vezana za razinu imaginativnih spoznaja svakog pojedinog promatrača. Čini nam se da Krajcer ne želi ništa poručiti sadržajem. No, on se promatraču obraća na nivou instinktivnog. Uobičajenu socijalnu interakciju umjetnika i promatrača, izložbu, on koristi za sučeljavanje. Ponuđeno nam je očitavanje odjeka vlastitih zaboravljenih oniričkih doživljavanja. Ponuđeno nam je podsjećanje na instinktivno.
Kada je misao oslobođena percepcijske rutine može se vizualizirati logički nemoguće. Vizualne iluzije, taktilne iluzije, iskustva iz snova i memoriranje vremena imaju logičku strukturu koja ne može biti oblikovana konvencionalnom logikom. Razlog tome može biti odvojenost od logičkih normi koje imaju karakter navika i ne utječu samo na mišljenje već i na percepcijsku interpretaciju. Radovi pred nama su negdje na polovici ovih postulata. Autor vizualizira nemoguće ali ne želi ocrtavati snove. Ovo je bliže primalnom kriku. Spontano činjenje rezultira spontanim uratkom. Elementi radova Roberta Krajcera djeluju regresivno. Snatrenom obliku on daje bitak i poklanja mu novu razložnost postojanja.
Kreativnost i igra su putovanja u nepoznato. Pomiriti doživljeno i senzibilno reagirati oblikom može samo umjetnik. Bez kalkulacija. Igrajući se. Naravno, temeljem iskustva i senzibiliteta. Homo ludens. Čovjek igrač.
Roberto Krajcer rođen je 1965. u Umagu. Likovnim umjetnostima bavi se dugi niz godina. Priredio mnogo samostalnih i učestvovao na brojnim kolektivnim izložbama u zemlji i inozemstvu (Bašanija, Buzet, Čabar, Duino / Aurisina (I), Grožnjan, Novigrad, Quattro Castella (I), Pazin, Pula, Roč, Škofja Loka (SLO), Umag. Učestvovao na više likovnih kolonija i radionica. Nagrađivan više puta. Živi i radi u Umagu i Buzetu.
.jpg&url=https://akademija-art.hr/2020/01/03/roberto-krajcer-gestualni-zapisi/&description=Roberto%20Krajcer:%20Gestualni%20zapisi){kind=link}