Tomislav Marijan Bilosnić
VRTNI PATULJAK
(poema)
4. Pjevanje
ZORRO S MASKOM COVIDA-19
Na ulici i u kući gasim svjetiljke
kao godine koje održavaju moju konačnost
dok psi laju i pijevci kukurječu
zatvoren u vrijeme
koje se topi u čaši koja mi izmiče
pred prebrojavanje i ispit o pravovjeruju
Živim u kući opkoljenoj gradovima
tako da više ni jedno lice ne raspoznajem
promiču bezlični kao noć
Živim sam tako da se može čuti kako dišem
Zidovi kuće ulaze u tamne temelje
To je važno iskustvo
Da se ne susreću ni ljudi ni misli
dok boluju i pomišljaju na sretne dane djetinjstva
Hvala dobrim ljudima
Kao svaki sam čovjek koji čeka koji sluša
što će se dogoditi i kazati
o planovima prosvijetljenim novim riječima
koje nas primiču realnosti
Doći će bolji dani da ovdje mogu živjeti
Prema nama sve se okreće
a mi ne smijemo prema nikome
Ljudi smo s utisnutim poljupcem
na čelu sa žigom korone
U ratu sâmi sa sobom
u supermarketu slični plišanoj lutki
na ledu po kojemu kližemo u život
okrenuti leđima prozoru
putu vezanom za naš radni stol
od Kuće izlazećega sunca do Hollywooda
Ne komuniciram sa susjedima
nisam tako glup
niti s onima koji odlaze na putovanja
Svatko može biti opasan
Kad život prestane svijet ne staje
Kako god brojio vrijeme ističe
s sve što se mislilo u dahu nestaje
u noći bez zvijezda i sna
Komuniciram sa stvarima
o koje se spotičem u sobi
očima i prstima dotičem pluća i dišem
pred zagrijanim televizorom suši mi se jezik
Sve je spremljeno u trbuh maske
u pelene s mirisom mokraće
Ja postojim kao čovjek koji svakog dana mjeri vrućicu
Baš je žalosno živjeti slobodno poput insekta
Novoga svijeta nisam vidio
Nova je godina došla s darovima
k kutijom zvona i kutijom tišine
Tišina i zvona jedno su u drugo zašli
svaki nas poklon svojom igrom iscrpljuje
Takve smo čekali radosti
takvo smo htjeli vrijeme bez potrebe za prijateljima
bez bilo koga sebe i dodira
Sad imamo šansu
Nužno je zgrabiti doživljaj što kapa s kućnog oluka
ljubav postaje globalno bezumna
pješčana oluja COVIDA-19
Vrući vjetar puše kroz kosti mrtvih
Na stadionima se okupljaju sprovodi
Putove koje smo slijedili postala su močvarama
Nadire potop s virusom glista i stonoga
šišmiša boje lažnoga zlata
za čija su krila prilijepljene žabe krastače
Začarani kraljević razara novo Kraljevstvo
ni sam više ne znam što je dezinficirano na ovome stolu
Vrtni patuljak masku ne mijenja
Zorro, strašni Zorro osvetnik
Potezom mača bolesnima utjeruje dah
na respiratoru čekaju da čeličnom oštricom
mrtvi vjetar kao slamku presječe
Kiša pada po očima nosu i usnama
zrak je mlad
Ruke u rukavicama s perjanicama
drže grivu konja i masku na krovu povrh vjetra
Kiša pada u kemijskim kapima
u pet popodne pojavit će se u našim šalicama za čaj
Osim smrti nikog i ne poznajem
kronični bolesnici novinari i nemoćni građani
komunikacijski stručnjaci
političari znanstvenici proizvođači cjepiva
ubrzavaju procesa tehnologija je ista
kao u slučaju parfema
Solidarna osnova
Ja sam prva skupina
sjećaju me se u kolonijalnim zemljama
još me i vlasnici robova spominju
Star sam kao i oni koji su me ovamo doveli
i davno nestali da bolest ne šire
I sustav e-Građanina koristim
trudim se da ga upamtim
Lijeva, lijeva Građanine
nema čekanja lijeva samo naprijed za Orwellom
valjda znaš što ti je nos a gdje glava
nauči se orijentaciji u svijetu zelenom
sve ostalo riješit će hajduci iz turskih vremena
Kako me samo smjelo oponašaju
na društvenim mrežama
zagušili su mobitele e-mailove
OIB šalju papirnato
i carstva će s propusnicama srušiti
da bi nahranili mačku i psa
svinju debelu
Drugo se ništa izmijeni i ne može
To što imaš obavi od kuće
izgradi je uz vodu koja teče
zavladaj njome kao s tvrđavom
ne budi tašt ostani sa mnom u travi među vlatima
koje su sačuvale prapovijesne šumove
Sve koji ovamo dolaze molim za strpljenje
Boja neba ne može se izmijeniti
od one koja nas trenutno prati
Neka uđu koji su za operativni zahvat
koji su krenuli u hotele u škole
oni kojima nema spasa
koji su pojeli zemlju kao crni kruh od prosa
Neka uđu koji su riješili nasljedstvo
i za sobom ostave otvorena vrata
Dječji vrtići su slobodni
nešto nam mora svijetliti
Vrtni patuljak ostaje gdje ga postave
Ne mogu do stare majke koja zuri u rupu na zidu
ocu na grob s pričom o mraku
sin mi neće doći gužva je u vijestima
ni kćer
unuci me ne poznaju
Korona je odnijela i lica i duše
ne sanjamo više iste osobe
U tišinu sklonjeni izvježbani nas stražari čuvaju
Na put za Wuhan kreće moj štap
od zmajeve kosti napravljen
Put je u dalekom vremenu
prije nego li do kraja puta dođem
sve ću znatiželjne pokušati uvjeriti
u svoje postojanje
Tako mislim povijest sačuvati
Na krajnji utok rijeke Jangce doći će ljudi s čamcima
dovesti djecu s otoka da vide svetkovinu
o kojoj je pisao Franjo Asiški
Prvo je stiglo cjepivo za članice EU
slično krčmi u kojoj se pjeva za one u kutu
Sve je to visoki ton Cis
Slučaj s Engleskom opet se ponovio
kraljica je dobila hrpu pisama
U Južnoafričkoj Republici
virus je i crn i bijeli
Greška ne isključuje ni kraljicu
Ljudi traže slobodu disanja i kretanja
sve što je crno i žuto sada se sjaji
doista mislim na ljude u Andama
i trojicu njima sličnih u Coloradu
Pitam se je li uopće živ tko iz plemena Mikmak
Vlast ne nudi ni jedan odgovor ni ustupak
šalje nam pisma sa svojim markama
Usprkos zvijezdama ne vidimo modro nebo nad sobom
Pust je ovo otok sa žalosnim vrbama
Konopcima jezici su vezani kao čamci u luci
tišina na zemlji nova je crkva
Uz tebe sam tako daleko od tebe
ni traga priči u netaknutom snijegu dubokom
Nitko ne spominje Kinu
Ruse koji se cijepe
postupak je ubrzan i dragovoljan
Talijani su od vrste ljudi koji vole probati
Nijemci ni za što ne traže opravdanje
Slovenci pokušavaju izići iz Hrvatske
Hrvati ostaju goli dok ostali čekaju imunosni odgovor
Hoćemo li se ikad prestati bojati
Hoćemo li čuti što smo kazali
hoćemo li reći „ne“
Informacije će pružiti daljnja ispitivanja
Zakon propisuje da za sve odgovaraju proizvođači
Zapamti što si vidio
možda već sutra isključe svjetlo
Korona virus epidemija globalizma
virusa morskih putova
virusa zrakoplovnih luka
granica drveća cvijeća plaža i kiše
epidemija rijetkih ptica vijesti supermena
Iron mana uopće bolna džungla
U svakoj ulici prate nas oči Kapetana Amerika
Globalno teku rijeke prema Oceanima
Sve je globalno zadimljeno
Trg nebeskog mira i Kaptol
Krasnaja ploščad od sunca zaslijepljena
u Senegalu ne zna se što s ledom Labradora
Bogovi svijeta sjede u sjenama stabala epidemije
njihove žene plivaju na valovima halucinacije
Sjede u barovima Trafalgar Squarea
u Taj Mahalu
Cigani o njima pjevaju na Dunavu
Crnci u Kongu prepiru se oko samoglasnika
Wall Street na respiratoru
Sve koji su izvan ograđenih tvrđava prekrit će Zaborav
Obrata ima i u kućama
već dugo isti dan ne prestaje
iz škrinja se vade stari osmjesi
netko je na krovu vidio pticu doletjelu s juga
nitko ne želi posljednji uzeti oružje
Nove odluke uvijek iznenađuju
kada se ništa ne mijenja
do li onaj koji umire
Sve će nas procijepiti vidljivo i opipljivo
kao što se pred nama i zemlja procijepila
){kind=link}