Ovi lažu

Čitam u Jutarnjem listu o najmlađem čitatelju Ivanu Nehvatalu. Ovog malog dvanaestogodišnjeg dječaka iz Daruvara nazivaju odmah genijalcem. Navodno da je pročitao 2500 knjiga. Lani je navodno posudio 131 knjigu.

Kažu da je navodno rekorder u čitanju u Pučkoj knjižnici i čitaonici Daruvar. Kažu i to da svakodnevno odlazi u daruvarsku knjižnicu i posuđuje knjige, dvije na svoje ime i jednu na majčino i sve ih navodno pročita u dahu. Ponosna njegova mater kaže kako je mali na nju, jer ona je kako sama za sebe kaže kronično neispavana osoba, jer da kad legne u krevet da prije spavanja obavezno nešto mora pročitati i da ako ne čita prije spavanja onda je sljedeći dan ljuta sama na sebe.

Da zaista čita kako kaže onda bi sama išla u knjižnicu a ne da pušta malog da joj navodno posuđuje knjige i za nju. Ta nadobudna mater kaže za sebe da ona čita tri knjige istovremeno. Mogli su je novinari pitati što čita i da kratko barem prepriča sadržaj i o čemu se radi u tim knjigama koje kao navodno čita. A njen ovaj mali kažu evo i da je odlikaš, da prolazi sa 5.0, da on navodno čita oko dva i dva i pol sata dnevno, onda da ima vremena i za druge stvari i za igranje Playstationa, te voli sport, nogomet, tenis, košarku, te ima sve moguće pohvalnice, plakete i priznanja iz škole. Uh, majke ti, lumena. Ljudi, nemojte sve vjerovati što piše u novinama. Idemo iz početka. Je li mali to ide u knjižnicu pa bez veze gotovo svakodnevno posuđuje knjige samo da bi ispunio broj i da se njegova mater hvali kako je mali pročitao 131 knjigu? Je li taj mali te knjige koje posudi onda samo drži negdje na stolu ili na nekoj polici a da ih niti ne pogleda? Ili čita na preskok? Kako čita? S razumijevanjem ili bez razumijevanja? Je li znate da kad posudite knjigu koja ima evo sto dvadeset stranica recimo u jutro u 10 sati i da ako je počnete čitati recimo iza ručka u 12.30 da ćete je ili uspjeti pročitati do 17 sati popodne ili ćete biti umorni iza toga pa ćete drugi dio ostaviti i nastaviti je čitati drugi dan u jutro recimo od 9 sati do 11 sati kako biste je do kraja pročitali i da tada će vam glava biti kao balon. A sad samo zamislite da tako čitate svakodnevno i da svaki drugi dan idete u knjižnicu i samo da posuđujete knjige koje imaju 120 ili evo 150 stranica. Ma dajte najte. Je li znate i za pojam čitalačko sljepilo? To vam je ona praznina koja se javi u jednom trenutku stvarnog i pravog čitanja kada u jednom trenutku svakom čitatelju padne koncentracija pa ma kako bio skoncentriran u jedan trenutak ne zna što je pročitao? Ali mu se koncentracija brzo vrati i nastavi dalje čitati.

Inače knjižnjičari i knjižnjičarke tamo na kraju knjige stave onaj papir na koji udare datum do kad trebate vratiti knjigu u knjižnicu a taj datum je istinski pokazatelj do kada je svakom prosječnom i pravom čitatelju potrebno vremenski da knjigu pročita. I da, u Hrvatskoj nemamo pravih genijalaca, već tek samoprozvanih ovakvih lumena i njihovih nadobudnih matera u zemlji gdje se slabo ili doslovno ništa ne čita. Idemo dalje. Kad netko čita tri knjige istovremeno to je nikakvo čitanje, jer usporava i onda čitaš bez razumijevanja i onda nisi skoncentriran niti na jednu temu onako istinski niti na radnju, niti na likove u toj knjizi. Ova mater Kristina je samo nadobudna mater koja se prezentira na račun svog sina i našla je neku vezu da bude sad malo kroz sina u novinama u Jutarnjem listu. Ženo, ili posudi jednu knjigu pa je pročitaj od početka do kraja onako kako treba ili nemoj čitati. Čita se s razumijevanjem. Čita se ne samo da se čita, već da se razumije. Ne čita se u krevetu. Mi književnici ali i pravi čitatelji to znamo. Da vam objasnim nešto, čita se za pisaćim stolom i grafitnom olovkom u ruci jer je pred vama živi tekst. Tko to razumije razumije, a tko ne razumije neka ne razumije. Čita se zato što je čitanje i pisanje potreba. Gospođo Kristina, vidi se da niste pravi čitatelj. A poruka i knjižnicama prije nego što proglašavate najboljeg čitatelja, onda barem ove koje proglašavate najboljim čitateljima neka vaše profesorice knjižnjičarke prije proglašenja kandidatima postave i nekoliko pitanja o djelu pa da vidimo hoće li na njih uopće znati odgovoriti ali postavite im pitanja vezana uz književno djelo pa da vidimo sve te samoprozvane lumene ali i da vidimo svu ovu površnost i prazninu koje očito neki koji pišu i ovakve bezvezne tekstove u Jutarnjem uopće nisu niti svjesni.

I još nešto kad se mali već hvali da tako puno čita i da se je slikao s književnikom Pavlom Pavličićem i piscem Kristijanom Novakom mali na kraju novinarima iz Jutarnjeg da svoju sliku iz svog privatnog albuma ne gdje se je slikao s Pavlom Pavličićem i Kristijanom Novakom već s pjevačem Perom Galićem iz Opće Opasnosti ispod koje je novinar napisao kako mu je Pero Galić idol a u tekstu je riječ o nazovi čitanju. Koji paradoks.

I da još nešto, ako već čitate čitajte onda s razumijevanjem.

Zagreb, 15.2.2021. Nives Puhalo🎩🎻🎩