Dan kao i svaki drugi

Dan kao i svaki drugi. Sve izgleda uobičajeno. Sunce je rastopilo ostatke snijega na automobilima. Krenuli smo s poslom

Ali dan je počeo tužno. Preminuo je hrvatski zastupnik, gospodin Miroslav Tuđman. Sve novine sada pišu o njegovom odlasku. Žao mi ga je. Preminuo je od posljedica Covida.

Na žalost svi oni ljudi koji su mirni i staloženi nekako ostanu po strani. Nikad ga nije pratio niti jedan politički eksces. Kako je mirno živio tako je mirno i otišao. Čudno je to. Bio je miran, tih, znali smo da postoji. I tako se svi uljuljkamo u nečije postojanje, glavno je da znamo da je taj netko tu s nama, previše se za njega ne zna jer se ne nameće ali eto tu je a onda najednom ode a mi ostanemo svi zijevati. I kad ljudi očekuju opet ih iznenadi nečiji odlazak. Uvijek misliš kako možda ipak neće ali ode. Ne mogu previše pisati o Miroslavu Tuđmanu jer sam nekako pogođena njegovim odlaskom. Bio mi je simpatičan i fizički je bio vrlo sličan svom ocu, našem prvom hrvatskom predsjedniku doktoru Franji Tuđmanu. Sad vrtim po internetu i još ne mogu vjerovati. Bilo bi mi draže kao i vjerujem većini nas da je još koju godinu poživio. Ovo je sada sve i suvišno pisati. Nekakva nam je utjeha da je živ njegov brat Stjepan. Ma ne znam, teško je to sad. Danas jesi, sutra nisi. Ovi u Saboru će se i dalje prepucavati. Malo će stati, naravno bio im je kolega. Vjerojatno će mu minutom šutnje dati počast. A onda će ubrzo režati jedan na drugoga što je zapravo bez veze. Na kraju shvatimo kako smo svi ovdje samo gosti. U Saboru nikad nije bio nametljiv i bio je najpristojniji hrvatski političar. On je bio jedini član HDZ-a koji je imao u sebi kućni odgoj, prirođeni autoritet i jaku osobnost. Nikad se nije pred nikoga gurao, bio je staložen i mirno je razgovarao.

Miroslav Tuđman se dok je odlazio vjerojatno blago osmjehnuo, svima tiho mahnuo i ukrcao se na onu Matoševu željeznicu koja ga je odvezla Gospodinu u vječnost.

Zagreb, 1.2.2021. Nives Puhalo🎩🎻🎩